Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Zbog čega je post propisan?

Zbog čega je post propisan?

Imanske poruke postačima. Lekcija  #2

Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.

U Allahovom vjerozakonu postoje tajne, u Njegovim propisima sadržane su mudrosti, a u onome što je stvorio postoje veliki ciljevi.

Nekada te tajne, mudrosti i ciljeve, ljudski razum može dokučiti, a nekada zastane i nije ih u stanju spoznati i pojmiti.

O nekim mudrostima posta, Uzvišeni Allah govori u Kur’anu kada kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Bekare, 183)

Dakle, post je put koji nas vodi ka bogobojaznosti, s obzirom na to da je postač među onima koji su veoma bliski Uzvišenom Allahu. Stomak postača gladuje, ali mu se srce čisti, žedan je, a njegove oči plaču.

Ispravnom se predajom od Poslanika, sallallahu alejhi sellem, prenosi da je rekao: „O mladići, ko je od vas u mogućnosti da se ženi, neka to i učini, jer brak čuva njegov pogled i štiti ga od bluda. Onaj ko to nije u stanju, neka se okrene postu, jer on će ga sačuvati (sputati mu strasti).“ [1]

– Postom se sputavaju i sužavaju tokovi hrane i krvi, a upravo se na taj način umanjuju šejtanska djelovanja, s obzirom da šejtan prolazi kroz čovjekove vene kao što prolazi krv.

– Putem posta slabe se prohtjevi, nagoni za zlo i činjenje loših djela, umanjuju se, a upravo se ovim slabljenjem duša prosvjetljuje i jača.

– Postom se čovjek sjeća svoje braće postača koji također gladuju, sjeća se siromaha i nevoljnika, te solidariše sa njima i pomaže ih.

Postaču brate, što ostavljaš hranu,
ti ne zaboravljaš gladnoga brata,
raduj se bajramu na Sudnjem danu,
pa u milost uđi, na džennetska vrata.

– Post je škola u kojoj se odgaja duša, čisti srce, vježba obaranje pogleda (od onoga što je haram) i čuvaju se organi (od činjenja grijeha).

– Post je tajna između roba i Allaha, Koji u jednom ispravnom hadisi kudsiju veli: „Svako čovjekovo djelo pripada njemu, osim posta. Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.“ [2]

To je zato što je post ibadet koji samo Allah vidi, za razliku od ostalih ibadeta, poput namaza, zekata i hadždža, koje vide i ostali ljudi.

Naši ispravni i dobri prethodnici znali su da je post približavanje Allahu, da je to period kada se u dobru natječe i vrijeme velikih dobrih djela i upravo su zbog toga plakali radujući se dolasku ramazana, a plakali su tugujući zbog njegovog odlaska.

Naši ispravni i dobri prethodnici znali su vrijednost posta, voljeli su ramazan i posebno su se u njemu trudili i radili. Žrtvovali su se u tom mjesecu, njegove noći provodili su u namazu, na sedždi, ruku’u, plakanju i skrušenosti, a dane ramazana provodili su u učenju, podučavanju, pozivanju ljudi (istini) i savjetovanju.

Naši ispravni i dobri prethodnici spoznali su da je post radost u njihovim životima, odmor za dušu koji im donosi širokogrudnost. Zbog toga su svoje duše i srca, čisteći ih i prosvjetljujući, okrenuli ispunjavanju ciljeva posta i njegovih mudrosti.

U ispravnim se predajama spominje da su naši dobri prethodnici, za vrijeme posta sjedili u džamijama, učili Kur’an, plakali i svoje oči i jezike čuvali od haram djela.

– Kroz post se muslimani ujedinjuju, poste i iftare u isto vrijeme, gladuju zajedno i jedu zajedno. Zajedništvo i bratstvo, ljubav i iskren odnos, ciljevi su posta.

– Postom se iskupljuje za grijehe i poništavaju se loša djela, jer se u ispravnoj predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao: „Džuma do džume, umra do umre i ramazan do ramazana, brišu grijehe učinjene između, ako se izbjegavaju veliki grijesi.“ [3]

– Post utiče na zdravlje tijela, njime se čisti želudac od svega što je štetno, čisti se krvotok, prosvjetljuje duša i popravlja ponašanje.

– U toku posta, duša biva ponizna, srce skrušeno, smanji se konzumiranje hrane, prohtjevi i strasti oslabe i zbog toga dova se prima, jer onaj ko dovi bliži je Allahu u takvom stanju.

– Post sadrži veliku mudrost i tajnu svog propisivanja. Putem njega robuje se Allahu, pokorava se Njegovoj naredbi, ostavlja se hrana, piće i intimni odnos, a sve radi Njegovog zadovoljstva.

– Postom se pobjeđuju i sputavaju lični prohtjevi i strasti, on je polovina strpljivosti. Onaj ko ne može postiti, a za to nema opravdanja, neće moći savladati svoje strasti i sputati lične prohtjeve.

– Post je ogromno iskustvo i vježbanje samoga sebe na spremnost da se podnesu poteškoće i žrtvuje na putu borbe. Zbog toga, kada je Talut želio da se bori protiv svojih neprijatelja, Allah je njegov narod iskušao jednom rijekom. Talut im je tada rekao: „Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je.“ (El-Bekare, 249)

Strpljivi i oni koji su sputali svoje prohtjeve, uspjeli su, dok su od borbe odustali oni koji su podlegli tom iskušenju i svoje strasti nisu sputali.

Neke od mudrosti propisivanja posta mogu se svesti na sljedeće:

– post vodi bogobojaznosti,

– kroz njega se primjenjuje Allahova naredba i savladavaju prohtjevi,

– njime se duša jača i priprema na žrtvu, putem njega kontrolišu se organi i dolazi do fizičkog zdravlja,

– njime se poništavaju grijesi i gradi zajedništvo i bliskost među muslimanima,

– on je jedan od načina solidarisanja sa gladnima i potrebnima, a Allah najbolje zna.
______________________________
[1] Buhari, br. 5065., i Muslim, br. 1400.

[2] Buhari, br. 1904., i Muslim, br. 1151. Islamski učenjaci spominju nekoliko razloga zbog kojih je Allah Uzvišeni u ovom hadisu rekao: „Post je Moj.“ Neki od njih su sljedeći:

1. Allah ne pripisuje Sebi osim ono što je časno i vrijedno, kao što se Njemu pripisuje Ka’ba, za koju se kaže da je Bejtullah/Allahova Kuća, ili za Džibrila kaže da je Ruhuna/Naš Duh, ili za dušu Ruhi/Svoga ruha ili za Salihovu kamilu da je Nakatullah/Allahova kamila, i sl. Imajući u vidu vrijednost i položaj posta, Uzvišeni je rekao: „Post je Moj.“

2. Običaj mnogobožaca nije bio da se postom približavaju svojim božanstvima. Oni su svojim božanstvima padali ničice, klanjali im se, zavjetovali i žrtve im prinosili. Nije poznato da je neko od njih postio kako bi se približio svome božanstvu. Zbog toga je Allah, dželle šanuhu, kazao: „Post je Moj”.

3. Kada se na Sudnjem danu od ljudi budu uzimala dobra djela, kako bi se, po Allahovoj pravdi, poravnali računi među ljudima, uzimaće se od svih dobrih djela, osim od posta, jer: ,,Post je Moj.”

4. I pored činjenice da svi ibadeti pripadaju Allahu, ipak je post izdvojen iz dva razloga:

Prvi: Postom čovjek suzbija svoje prohtjeve više nego drugim ibadetima.

Drugi: Post je tajna između roba i Gospodara i niko taj ibadet ne može vidjeti osim On, te ga je iz tog razloga posebno pripisao Sebi. Drugi ibadeti su vidljivi, za razliku od posta.

5. Nagrada za svako djelo je mjerljiva, osim za post.

[3] Muslim, br. 233., a u tom hadisu spominje se i pet dnevnih namaza, ali se ne spominje umra. Umra se spominje kod Buharije, u hadisu pod rednim brojem 1773., i kod Muslim, br. 1349.

__________________________________________________

Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni

About pozivistine

Pogledaj takođe

Poklon postačima

Imanske poruke postačima. Lekcija  #29 Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe …