Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Suština oslanjanja na Allaha

Suština oslanjanja na Allaha

Ko se prođe odabiranja i planiranja kod nadanja povećanju, ili kod straha od gubitka, ili kod traženja zdravlja, ili kod bježanja od bolesti; znajući da je Allah moćan sve učiniti, da On jedini posjeduje pravo na odabiranje i planiranje, te da je Njegovo planiranje korisnije i bolje za roba od onoga što on za sebe lično planira, da On bolje poznaje od roba šta je za njega najkorisnije, da je On moćniji od roba da mu priušti i dadne blagodati koje treba, da je On veći dost robu nego što je to rob sam sebi, da je milostiviji prema robu od milosti roba prema samom sebi, da mu je veći dobročinitelj nego što je to rob za sebe; priznajući uz to da ne može učiniti i jedan korak bez Njegovog planiranja, niti ga od onoga što mu je Gospodar planirao može nešto zaobići, niko mu ne može korist priuštiti, niti nauditi, osim onoga što je Allah odredio i propisao; potom se predajući pred Njim, prepuštajući sve odredbe Njemu, naklanjujući Mu se poput najslabijeg kupljenog sluge pred moćnim vladarom koji svim kako hoće upravlja, a sluga samo ograničeno upravlja dijelom onoga što mu vladar dopusti, ako tako postupi, doživjet će olakšanje i opuštenost od svih briga, misli, gorčina i tegoba, a svoju slabost, potrebe i koristi prepustit će Onome Kome ništa nije teško, i Koji se zbog toga ne uzrujava. On će to riješiti umjesto roba, pokazujući mu Svoju blagost, milost i dobročinstvo, i neće tražiti od njega nikakvu brigu, trud ili pažnju. Zbog toga što je rob svu svoju pažnju usmjerio i predao Njemu, Uzvišenom, On je, da bi ga nagradio, od roba preuzeo njegove brige, dunjalučke potrebe i koristi, prazneći ih iz njegova srca. A kako je lijep takav život! Ima li išta ljepše od takvog srca, i ima li veće radosti i sreće od one koju to srca uživa?!

U slučaju da rob ne prihvata ništa drugo osim da se sâm o sebi brine, sobom sve planira i stara se sâm o svom životno-sudbinskom udjelu, ne priznajući Allahovo pravo u tome, Allah će ga ostaviti i prepustiti onome što je izabrao. Dat će mu brige, patnju, umor, strah, beznađe i teško stanje; pa se srce roba neće moći očistiti i odmoriti, posao ka dobru završiti, nadu ugledati, bezbrižnost i olakšanje ostvariti i slast neku postići. Štaviše, izgubit će radost, veselje i zadovoljstvo duše, i morat će se boriti za život poput zvijeri, ali mu život neće pružati nade niti će u njemu nešto zaraditi za dan povratka.

Ibn Kajjim, rahimehullah – Riznica znanja

About pozivistine

Pogledaj takođe

Poklon postačima

Imanske poruke postačima. Lekcija  #29 Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe …