Kur’anska metodologija pozivanja u činjenju ibadeta jedino Allahu Uzvišenom

Zato što su ljudi u osnovi potvrđivali tevhidur-rububijje, koje proizilazi iz fitre na kojoj su stvoreni i iz njihovog pogleda na svijet, a samo potvrđivanje rububijjeta nije bilo dovoljno za vjerovanje u Allaha niti za izbavljenje od kazne, poziv poslanika je bio skoncentrisan na tevhidul-uluhijje, naročito poziv posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog toga je tražio od ljudi da izgovore la ilahe illallah, koje se sastoji od upućivanja ibadeta samo Allahu i napuštanja ibadeta svemu drugom mimo Njega, pa su odlazili od njega i govorili:

“Zar on da bogove svede na Boga jednog?! To je, zaista, nešto veoma čudno!” (Kur’an, Sad, 5)

Pa su pokušavali, svim mogućim sredstvima, nekad zastrašivanjem, a nekad nuđenjem raznih stvari, da ga nagovore da ostavi ovaj poziv i da ostavi njih i njihovo obožavanje kipova, a on bi, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Tako mi Allaha, kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku da ostavim ovu stvar – ne bih to uradio, sve dok Allah ne uzdigne Svoju vjeru, ili dok ne umrem na tome.”[1]

Spuštani su mu ajeti koji govore o pozivu u ovu vrstu tevhida, sa odgovorom na sve sumnje mušrika i sa jasnim dokazima da je ono na čemu su oni zabluda.

Kada je poziv u tevhidul-uluhijje u pitanju, kur’anske metode su različite, a mi ćemo spomenuti neke:

1. Naređivanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da samo Allahu ibadet čini i da se kloni ‘ibadeta drugima mimo Njega:

I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte. (Kur’an, En-Nisa, 36)

O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se sačuvali. (Kur’an, El-Bekara, 21)

Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate. (Kur’an, El-Bekara, 22)

2. Obavijest Uzvišenog da je stvorio stvorenja da samo Njemu ibadet čine, kao što kaže Uzvišeni:

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu. (Kur’an, Ez-Zarijat, 56)

3. Obavijest Uzvišenog da je sve poslanike slao da pozivaju u činjenje ibadeta Samo Njemu, a ostavljanje obožavanja svega drugog mimo Njega Uzvišenog:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!” (Kur’an, En-Nahl, 36)

4. Dokazivanje tevhidul-uluhijjeta Allahovom jednoćom u rububijjetu, stvaranju i upravljanju, kao što kaže Uzvišeni:

O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas. (Kur’an, El-Bekara, 21)

Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu, već činite sedždu Allahu, Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite. (Kur’an, Fussilet, 37)

Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara?! (Kur’an, En-Nahl, 17)

5. Dokazivanje obaveznosti ibadeta Njemu preko Njegovih jedinstvenih i savršenih svojstava, negirajući ta svojstva mušričkim božanstvima, kao što Uzvišeni kaže:

…zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan? (Kur’an, Merjem, 56)

Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima… (Kur’an, El-E’araf, 180)

Također, Allahovi ajeti o Ibrahimu, sallallahu alejhi ve sellem, kada je govorio svome ocu: “O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može od kakve koristi biti?”(Kur’an, Merjem, 42)

Ako ih molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali… (Kur’an, Fatir, 14)

I narod Musaov, poslije odlaska njegova, izradi od nakita svoga kip teleta koje je rikalo i koje su za božanstvo prihvatili. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? (Kur’an, El-E’araf, 148)

6. Opisivanje mušričkih božanstava nemoćnim, kada kaže Uzvišeni:

Zar da Njemu ravnim smatraju one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu sebi pomoći? (Kur’an, El-E’araf, 191-192)

Reci: “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni od vas neće moći nevolju otkloniti niti je preusmjeriti.” (Kur’an, El-Isra, 56)

I obožavaju, pored Allaha, one koji im nisu u stanju bilo kakvu opskrbu dati, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu! (Kur’an, En-Nahl, 73)

O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: “Oni koje vi, pored Allaha molite, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti, nejak je i onaj koji traži i ono što se traži!” (Kur’an, El-Hadždž, 73)

7. Nipodaštavanje mnogobožaca koji su činili ibadet drugima mimo Allaha. Uzvišeni kaže:

“Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?”, upita on. “Teško vama i onima koje, umjesto Allaha, obožavate! Zar ne razumijete?! (Kur’an, El-Enbija, 66-67)

Ko je u većoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do Kijametskog dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. (Kur’an, El-Ahkaf, 5)

8. Obznanjivanje svršetka onih koji su obožavali druge pored Allaha i kakav će biti njihov konačan ishod sa njihovim božanstvima, u najtežim trenucima kao što nas obavještava o tome Uzvišeni na mnogim mjestima:

…A da znaju oni koji su zulum činili – kada kaznu dožive, da će vidjeti da moć sva Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava. Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili, i kada im se svi putevi spasa pokidaju, tada će sljedbenici njihovi reći: “Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!” Eto, tako će Allah njima pokazati pogubnim djela njihova i oni iz Vatre neće izlaziti. (Kur’an, El-Bekara, 165-167)

…na Kijametskom danu oni će poreći da ste ih Njemu u obožavanju pridruživali… (Kur’an, Fatir, 14)

Ko je u većoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do Kijametskog dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni – idoli će im biti neprijatelji i poreći će obožavanje njihovo. (Kur’an, El-Ahkaf, 5-6)

A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Jesu li ovi vas obožavali?”, oni će odgovoriti: “Uzvišen neka si, Ti si Gospodar naš, a nisu oni! Oni su džine obožavali i većina njih je vjerovala u njih.” (Kur’an, Sebe’, 39-40)

A kada Allah kaže: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘ Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!,'” on će reći: “Uzvišen si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo…” (Kur’an, El-Maide, 116)

9. Odgovor Uzvišenog mušricima koji uzimaju posrednike između njih i Allaha, da je zauzimanje u Allahovom posjedu i da se ne traži osim od Njega, i da se ne može niko kod Njega zagovarati osim sa Njegovim dopuštenjem, i to tek nakon što bude zadovoljan sa onim za koga se zagovara. Uzvišeni kaže:

Zar oni mimo Allaha zagovornike uzimaju?! Reci: “Zar i onda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju?” Reci: “Svo zagovorništvo pripada Allahu, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.” (Kur’an, Ez-Zumer,   43-44)

Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegova dopuštenja?! (Kur’an, El-Bekara, 255)

A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan. (Kur’an, En-Nedžm, 26)

Uzvišeni je pojasnio u ovim ajetima da zagovorništvo pripada jedino Njemu, da se ne traži osim od Njega i da se ne dobija osim uz Njegovo dopuštenje i zadovoljstvo onim za koga se zauzima.

10. Uzvišeni pojašnjava da lažna božanstva ne mogu koristiti onome koji im upućuje ibadet ni u kom pogledu, te zbog toga nisu dostojni upućivanja ibadeta njima, kao što kaže Uzvišeni:

Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći.” Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti… (Kur’an, Sebe’, 21-22)

11. Uzvišeni navodi mnoge primjere u Kur’anu koji pojašnjavaju ništavnost i pogubnost širka. Od tih primjera je i ajet:

…A onaj ko Allahu pridružuje druge – kao da je s neba pao, pa ga ptice razgrabe, ili ga vjetar u daleki predio otpuše. (Kur’an, El-Hadždž, 31)

Allah u ovom ajetu opisuje i poredi tevhid sa uzvišenošću i prostranstvom, i iz počasti ga poredi sa nebom, dok onoga koji ostavi tevhid poredi sa onim koji je pao sa neba na samo dno, jer je pao sa vrha imanske uzvišenosti na dno nevjerstva, a šejtane koji su ga vodili, poredi sa pticama koje rastržu njegove dijelove tijela; i poredi njegove prohtjeve koji su ga udaljili od istine sa vjetrom koji ga baca u daleke predjele. Ovo je samo jedan od mnogih primjera u Kur’anu, kojim Allah pojašnjava neispravnost i pogubnost širka na ovom i na onom svijetu.

Ono što smo sakupili i naveli u ovom izlaganju od metoda pozivanja u tevhidul-uluhijje i poništavanje širka – je mali dio od onoga što Kur’an sadrži. Svaki musliman treba samo učiti Kur’an sa razmišljanjem i promišljanjem i naći će veliko dobro i uvjerljive dokaze poput bijelog dana, koji urezuju tevhid u srce vjernika i otklanjaju iz njega svaku sumnju.

[1] El-Hejsemi u djelu El-Medžme’, 6/15, kaže da hadis bilježi Ebu Ja’la i da su prenosioci vjerodostojni i pouzdani.

 

Izvor:

Šejh Salih El-Feuzan: “Vodič u ispravno vjerovanje i odgovor sljedbenicima širka i ateizma”