Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Vrste ibadeta u Islamu

Vrste ibadeta u Islamu

Ibadeta ima puno vrsta: namaz, zekat, post, hadž, istinit govor, ispunjavanje emaneta, dobročinstvo prema roditeljima, spajanje rodbinskih veza, ispunjavanje obećanja, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla, borba protiv nevjernika i munafika, lijepo ophođenje prema životinjama, siročadima, siromašnima, putnicima, onima koji su u našem posjedu, bilo da se radi o ljudima ili životinjama, zatim dova, spominjanje Allaha uopćeno i učenje Kur’ana. U ibadet se ubraja i ljubav prema Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, strah od Allaha i vraćanje Allahu činjenjem dobrih djela, također i prinošenje žrtve, zavjetovanje, traženje utočišta, traženje pomoći (el-isti’aneh i el-istigaseh). Stoga je obaveza sve vrste ibadeta upućivati isključivo Allahu Jedinom, Koji sudruga nema, pa ko uputi nešto od toga nekom drugom mimo Allaha, poput onog koji upućuje dovu drugom mimo Allaha, kolje kurban u ime nekog drugog ili se zavjetuje nekom drugom, ili doziva u pomoć mrtvog, odsutnog, ili živog u onome u čemu mu ne može pomoći niko osim Allaha, učinio je veliki širk, grijeh koji Allah neće oprostiti, osim uz iskreno pokajanje. Svejedno je da li čovjek nešto od tih ibadeta uputi kipu, drvetu, kamenu, ili nekom od poslanika, evlija, od živih ili mrtvih – kao što se danas radi na turbetima koja su izgrađena na kaburovima – Allah nije zadovoljan da mu se pridružuje u ibadetu niko, bilo da je melek Njemu blizak, ili neko od poslanika, ili pak neko od evlija.[1] Uzvišeni je rekao:

Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje. (Kur’an, En-Nisa, 48, 116)

I ne molite, pored Allaha, nikog! (Kur’an, El-Džinn, 19)

I ništa mu ne pridružujte. (Kur’an, En-Nisa, 36)

Nažalost, danas su u mnogim islamskim zemljama kaburovi uzeti za kipove koji se obožavaju mimo Allaha, i to od strane ljudi koji se pripisuju islamu. Neki od njih, ma gdje se nalazili, dozivaju druge mimo Allaha, makar i ne bili u blizini kabura. Takav je slučaj sa onim koji doziva “o Poslaniče” u toku namaza, ili ako mu se desi nešto čudno, ili kaže: “Medded (pomozi), o Poslaniče!”, ili: “Pomozi, o taj i taj!” A kada im se zabrani da to čine, oni govore: “Mi znamo da ovi ne mogu ništa učiniti, ali su oni dobri ljudi, koji imaju ugled kod Allaha, pa tražimo preko njihovog ugleda i posredništva.”

Oni su zaboravili, ili se prave da su zaboravili – a i sami uče Kur’an – da je isti takav bio i govor mušrika, kao što nas Allah obavještava u Kur’anu:

Oni, pored Allaha, obožavaju nešto što im ne može ni nauditi niti im može kakvu korist pribaviti, i govore: “Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” Reci: “Zar da Allaha obavještavate da na nebesima i na Zemlji postoji nešto što On ne zna da postoji?!” Uzvišen je On i vrlo visoko u odnosu na ono što Njemu u obožavanju pridružuju. (Kur’an, Junus, 18)

I kaže Uzvišeni: Zar ne, čista vjera pripada samo Allahu! A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: ”Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik. (Kur’an, Ez-Zumer, 3)

Allah ih je u ovom ajetu nazvao lažljivim nevjernicima, iako su oni mislili da su evlije samo posrednici između njih i Allaha u ispunjavanju njihovih potreba. Isto ovo govore i obožavaoci kaburova –  srca su im ista. (Kur’an, El-Bekara, 118)

Stoga je obaveza učenjaka da upozoravaju na ovaj ružni širk i da ga pojašnjavaju ljudima, a na vladarima muslimana je da ruše ove kipove i da očiste Allahove kuće od njih (kaburova koji se nalaze u njima ili oko njih). Mnogi učenjaci ummeta, reformatori, su opominjali,  upozoravali na ovu vrstu širka i zabranjivali je, a od njih su: Šejhul-islam Ibn Tejmijje i njegovi učenici, šejh Muhammed ibn Abdulvehhab, šejh Muhammed ibn Ismail Es-San’ani, šejh Muhammed ibn Ali Eš-Ševkani i mnogi drugi od prijašnjih i potonjih učenjaka, i ova njihova djela su pred nama. O tome govori Imam Ševkani, u svome djelu Nejlul-evtar, pa kaže: “Koliko li je samo štete, zbog koje plače islam, prouzrokovano izgradnjom zdanja na kaburovima i njihovim uljepšavanjem. Od toga su uvjerenja neznalica u pogledu kaburova, koja sliče uvjerenjima nevjernika u pogledu kipova, i više od toga, pa su umislili da im kaburovi mogu pribaviti korist i otkloniti štetu, te su ih učinili ciljem svojih molbi za ispunjavanje potreba i utočištem za ispunjenje želja. Od njih traže ono što traže robovi od svoga Gospodara, radi njih kreću na put, o njih se potiru tražeći bereket i od njih pomoć traže kada su u nevolji. Jednom riječju, nisu ostavili ni jednu stvar koju su činili pagani sa kipovima, a da je nisu sproveli u praksu. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Pored ovog ružnog zla i užasnog nevjerstva, nećeš  naći onoga koji se srdi Allaha radi, ili je ljubomoran u pogledu očuvanja Allahove čiste vjere, ni učenjaka ni učenika, niti namjesnika, niti ministra, niti kralja. Ne sumnjamo u priče da, ako nekog od ovih kuburija zakuneš Allahom, zaklet će se lažno, a kada mu kažeš ‘zakuni se svojim šejhom’, ciljajući ‘evliju’ u kaburu kojem dovi, vidjet ćeš ga da zamuckuje, odugovlači i da odbija, uviđajući istinu. Ovo je od najjasnijih dokaza koji nam govori da je njihov širk gori od širka onih koji govore da je Uzvišeni jedan od dvojice ili jedan od trojice.

O ulemo islama, o vladari muslimana, ima li gore nedaće za islam od nevjerstva, i koji belaj je štetniji po ovu vjeru od upućivanja ibadeta drugom mimo Allaha!? Može li se ijedna nedaća po muslimane porediti sa ovom, i ima li zla na koje je preče upozoravati od ovog jasnog širka! Dozvao bi da dozivaš živog, ali nema života u onom kog zoveš. U vatru da puhneš razbuktala bi, ali pepeo je u ono što puhaš.

Tu se završava govor Ševkanija, rahimehullah, međutim, ovo zlo se uvećalo nakon njega i postalo gore nego što je opisao.

[1]  Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Allahovi miljenici, evlije, su bogobojazni vjernici, kao što Uzvišeni kaže: I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahove evlije, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.“ (Kur’an, Junus, 62)

 

Izvor:

Šejh Salih El-Feuzan: “Vodič u ispravno vjerovanje i odgovor sljedbenicima širka i ateizma”

About Islam

Pogledaj takođe

Velike greške po pitanju dove kod našeg naroda

Mnogi naši muslimani su, hvala Allahu, shvatili važnost dove i njen odnos spram tevhida, te …