Poziv Istine
Imanske poruke postačima. Lekcija #12
Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.
Hrana ostavlja trag na čovjekov život i njegovo ponašanje. Zbog toga, Uzvišeni Allah naređuje poslanicima: „O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite.“ (El-Mu’minun, 51)
Obraćajući se vjernicima On kaže: „O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, vi samo Njega obožavate!“ (El-Bekare, 172)
Tajjibat (ukusna i lijepa jela) označava sve ono što je Uzvišeni Allah dozvolio preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
O tome Allah kaže: „…koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti…“ (El-E’araf, 157)
Stomak posti tako što se kloni harama, hrane, pića i svega onoga što kvari post u danima ramazana. Međutim, on mora postiti i onda kada prekine post na način da se u njega ne ubacuje hrana koja je kupljena kamatnim imetkom, jer konzumiranje kamate srdi Uzvišenog Allaha koji veli:
„O vjernici, bezdušni zelenaši ne budite…“ (Alu Imran, 130)
„A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu…“ (El-Bekare, 275)
Ispravnom se predajom prenosi da je Poslanik, sallallahu aleihi ve sellem rekao: „Allah je prokleo: onoga ko jede (uzima) kamatu, ko je daje drugome, onoga ko je bilježi i svjedoke. Oni su isti.“ [1]
Onaj ko konzumira kamatu i njome se bavi, u svoj stomak ubacuje haram zalogaj, a zatim moli Allaha da mu se odazove, a nije ni svjestan da je sam sebi zatvorio vrata uslišavanja te dove.
U ispravnoj se predaji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike spomenuo čovjeka koji putuje, raščupan je i prašnjav, moli Allaha za nešto, dižući ruke prema nebu, a hrana mu je haram, piće mu je haram i nahranjen je haramom. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Pa kako da mu se Allah odazove.“ [2]
Ovaj čovjek je bio veliki pobožnjak u smislu da je mnogo ibadeta činio, ali se nije čuvao haram imetka i nije se Allaha bojao po tom pitanju.
Kako da posti stomak koji se iftari haramom, hranom koja je bespravno stečena kroz kamatu, varanje, uzurpiranje imetka siročeta i otimačinu?
Osjećaji i užici (duševni) pokvarili su se onog momenta kada se iskvarila hrana i piće, srca su postala kruta onda kada su hrana i piće postali ružni (haram), a svjetlost je nestala kada se halal zalogaj izgubio i nestao.
Prenosi se u ispravnoj predaji da je jednog dana Ebu Bekr, radijallahu anhu, pojeo određenu hranu, pa je upitao svoga slugu o porijeklu te hrane, a on mu je rekao da je taj imetak dobio putem vračanja u predislamkom periodu. Ebu-Bekr je tada stavio ruku u usta i povratio sve što je imao u stomaku.
Zalogaj koji se ubaci u stomak ostavlja trag na meso i krv, a koje se god tijelo othrani na haramu, ono je najpreče da ga Vatra prži.
Naši dobri prethodnici znali su šta jedu i koju hranu konzumiraju, pa su zbog toga njihovi osjećaji bili istančani, tijela zdrava, a srca prosvjetljena. Onog momenta kada se hrana kod potonjih generacija iskvarila, tada su nestali orijentiri koji srcu pokazuju uputu i pravi put.
U ispravnoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolja hrana koju čovjek jede jeste ona koju je zaradio i stekao sopstvenim radom, a doista je i Allahov poslanik Davud alejhis-selam, jeo hranu koju je lično zaradio svojim rukama.“ [3]
Zekerija, alejhis-selam, bio je stolar, Davud je bio kovač, a naš Poslanik, i neki drugi poslanici, bili su pastiri.
Dakle, islam poziva na sticanja opskrbe, ali onako kako je to vjerom propisano.
Uzvišeni Allah kaže:
„…i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način.“ (El-En’am, 152)
„Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.“ (En-Nisa, 10)
„Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!“ (El-Bekare, 188)
„Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio.“ (El-Bekare, 275)
U ispravnoj se predaji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je prokleo onoga ko uzima i daje mito.“ [4] A navodi se u nekim predajama da je prokleo i posrednika u mitu.
Allah Uzvišeni, koreći time židove i kršćane koji su se pokvarili kaže: „Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju!“ (Maide, 62)
U djelu Sajdul-Hatir, Ibnul-Dževzi spominje da je jedne prilike pojeo hranu koja je bila sumnjivog porijekla, pa je osjetio kako mu je srce određeni vremenski period bilo oslabilo (duhovno).
Oni su to mogli osjetiti jer su njihova srca bila čista, dok danas mnogi ljudi konzumiraju sve ono što žele od harama i onda ne primjećuju da se bilo šta dešava sa srcem.
Ko na poniženje navikne, olahko ga podnosi,
k’o mrtvac sa ranom je, što bol mu ne donosi.
Mnogi ljudi konzumiraju razna opojna sredstva usljed kojih ne osjećaju slast ibadeta i pokornosti Allahu. Zbog toga žive u brigama, nisu sretni, i uskraćeni su obraćanja Allahu u periodima kada se On posebno odaziva.
Uvaženi postaču, postoji post stomaka, kojeg ako neko ne sprovodi, kao i da ne posti. Da li ima onih koji će postiti i ustručavati se harama, koji će biti bogobojazni u pogledu hrane i pića, pa da uđu u Kuću spasa i mira?
Allahu, učini nas od onih koji konzumiraju šerijatski halal, a udaljavaju se od svega što je zabranjeno!
_________________________________
[1] Kod Muslima u Sahihu, br. 1598., stoji da ih je prokleo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
[2] Muslim, br. 1015.
[3] Buhari, br. 2072.
[4] Ibn Madže, 2313., Ebu Davud, br. 3580., Tirmizi, br. 1337. Ibn Madžina verzija glasi: „Allahovo prokletstvo na onoga ko uzima i daje mito.“ Dok u Ebu Davudovoj i Tirmizijinoj verziji stoji da ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo. Tirmizi veli da je hadis hasen sahih.
____________________________________________
Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni
