Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Ljubav prema Uzvišenom Allahu

Ljubav prema Uzvišenom Allahu

Ljubav je onaj položaj za koji se takmiče takmičari, prema kome se upućuju radiše, za njegovu spoznaju se zasukuju rukavi i za mirisom njegovog povjetarca tragaju pobožni. Ona je opskrba za srca, hrana za duše i radost za oči. Ona je život, pa se onaj kome je uskraćena ne ubraja u žive, nego u mrtve. Ona je svjetlo zbog čijeg se gubljenja, ostaje u moru tame. Ona je lijek, usljed čije nestašice, srce obolijeva od svih vrsta bolesti. Ona je slast bez koje je život mučan i bolan. Ona je duh imana, dobrih djela, visokih položaja i sreće, koji kada bez njega ostanu, postaju kao tijelo bez duše. Ona u srca putnika ulijeva snagu da stignu do dalekih i zabačenih mjesta do kojih bi bez nje teško mogli stići. Ona ih dovodi do položaja do kojih bez njih nikada ne bi dospjeli. Ona im priprema počivališta iskrenosti u koja, da je nije, nikada ne bi ušli. Ona je jahalica koja noseći vlasnike na leđima uvijek dovede do voljenog. Ona je put prečice kojim se najbliže stiže do odredišta. Tako mi Allaha, oni koji vole, domogli su se časti i ovog i onog svijeta, jer imaju najviše sreće druženja sa voljenim. Allah je još onoga dana, kada je Svojom voljom i neizmjernom mudrošću određivao sudbine Svojim stvorenjima, presudio da je čovjek sa onim koga voli. Kakva je to samo blagodat za one koji vole! Ljubav prema Uzvišenom Allahu je najuzvišeniji položaj kome se teži i vrhunac na najvišem stepenu. Poslije ljubavi nema drugog stepena do ubiranja njenih plodova i rezultata kao što su čežnja, intimno druženje i zadovoljstvo, niti prije ljubavi do neke od njenih prethodnica kao što su pokajanje, strpljivost, skromnost i sl.

Najbolja, najkorisnija i najuzvišenija je ona ljubav koja osvaja srce i koja je kao takva data za obožavanje, jer samo je Allah u srce mogao uliti takvu ljubav, iskrenost, poštovanje, pokornost, poniznost i robovanje. Robovanje je ispravno jedino ako se robuje samo Njemu. Robovanje je savršenstvo ljubavi uz potpunu pokornost i poniznost. Uzvišeni se Allah, kao Takav, voli u svakom pogledu, za razliku od ostalih koji se vole prema njihovoj ljubavi. O dužnoj ljubavi prema Uzvišenom uče sve objavljene Knjige, svi Njegovi poslanici, urođena priroda koju je Svojim robovima dao, zdrav razum kojim ih je obdario i blagodati koje im je podario. Srca su po svojoj urođenoj prirodi sklona da vole onoga ko im je dobro učinio i blagodatima ih obasuo, a kako da ne vole Onoga koji daje samo dobro i od Koga su sve blagodati kojima obasipa Svoja stvorenja, kao što Uzvišeni kaže:

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite. (Kur’an, sura Pčele, 53).

Njegova lijepa imena, uzvišena svojstva i znakovi Njegovog stvaranja koje pokazuje Svojim robovima, dokaz su Njegovog savršenstva, uzvišenosti i svemoći.

U tome smislu Uzvišeni Allah kaže:

Ima ljudi koji  su umjesto Allaha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. (Kur’an, sura El-Bekare, 165)

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. (Kur’an, sura Trpeza, 54)

Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem,  je rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, niko od vas neće vjerovati dok mu ja ne budem draži od djeteta svoga, roditelja svoga i svih ljudi.” Omeru b. el-Hattabu, Allah bio zadovoljan njime, je rekao: “Ne, sve dok ti ne budem draži od samog sebe.”

El-Hafiz kaže: “Njegove riječi ‘neće vjerovati’ znače da neće potpuno vjerovati.

El-Kadi’ljad, Ibn Bettal i drugi kažu da se ljubav dijeli na tri dijela: ljubav veličanja i slavljena, kao što je ljubav prema roditelju, ljubav samilosti i saosjećanja, kao što je ljubav prema djetetu i ljubav dobročinstva i učtivosti kao što je ljubav prema ostalim ljudima. Tako je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem,  u ljubavi prema njemu spomenuo sve tri vrste ljubavi. Ibn Bettal je rekao: “Ovaj hadis govori da onaj kod koga je iman potpun zna da je Allahova Poslanika, salallahu alejhi we selem, dužan voljeti kao roditelja, dijete i sve ostale ljude, jer smo zahvaljujući njemu spašeni od Vatre i upućeni na pravi put.”

El-Kadi’ Ijad, Allah mu se smilovao, kaže: “U ljubav prema Allahovu Poslaniku, salallahu alejhi we selem, spada pomaganje njegovog sunneta (prakse), odbrana njegovog vjerozakona, žaljenje što se nije živjelo u njegovo vrijeme pa da se za njega žrtvuje život i imetak.” Ako se ima u vidu sve što smo naveli jasno je da nema potpunog imana dok se sve navedeno ne ispuni, kao i da iman nije valjan sve dok se Vjerovjesniku, salallahu alejhi we selem,  ne posveti tolika pažnja kolika se posvećuje roditelju, djetetu i svim drugim ljudima zajedno. Ko nije siguran u ovo i misli drugačije nije (pravi) vjernik.

Ako nam je Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, preči da ga volimo više nego sami sebe, šta onda reći o Uzvišenom Gospodaru? Zar On nije preči da se voli i da Mu se robuje od svakog drugog? Sve što je od Njega, roba poziva da Ga voli, sviđalo se to njemu ili ne sviđalo. To što On dariva i uskraćuje, daje zdravlje i iskušenje, siromaštvo i bogatstvo, što je od Njega pravednost i dobrota, smrt i život, dobročinstvo i milost, pokrivanje grijeha i oprost, blagost i strpljivost, što se odaziva i ispunjava dovu, raspršava brige i pruža utjehu i što od njega ni u kom pogledu nije ovisan, već potpuno neovisan, sve su to razlozi zbog kojih Mu srce robuje i zbog kojih Mu ljubav poklanja. Kada bi nekome od Njegovih stvorenja neko drugi, i najmanje što može biti, od gore navedenog učinio, ne bi se moglo suzdržati da ga srcem ne voli. Pa kako onda da čovjek svim svojim srcem i bićem ne voli Onoga koji mu, uz svaki uzdisaj i izdisaj, neprekidno, i pored nezahvalnosti, toliko dobra čini?! Kako, kada se Allahovo dobro spušta na čovjeka, a čovjekovo zlo diže Allahu?! Kako, kada mu se Allah, iako je od njega neovisan, obasipajući ga neizmjernim blagodatima, umiljava, a on Mu, iako je od Njega ovisan, uzvraća mržnjom i neposlušnošću?! Kako, kada ga Allahova dobrota i obasipanje blagodatima, ne sprječava od neposlušnosti i nepokornosti prema Njemu, niti njegova neposlušnost i nezahvalnost prekidaju Gospodarovu dobrotu prema njemu?!

Također, svako koga od ljudi voliš i ko tebe voli, voli te s nekim interesom i ciljem i želi za sebe, za razliku od Uzvišenog koji želi da to bude za tvoju dobrobit. Isto tako, svako sa kim od ljudi sarađuješ, želi da od tebe ima neku dobit, jer ako nema dobiti s tobom neće ni da sarađuje, za razliku od Uzvišenog Gospodara koji sa tobom sarađuje isključivo da bi ti bio na dobiti i da bi višestruko zaradio; za jedno dobro djelo bi bio, od deset do sedam stotina puta, višestruko nagrađen, a za loše djelo bilo bi ti upisano samo jedno loše djelo koje će ti Uzvišeni, uz tvoje pokajanje, brzo oprostiti.

Osim toga, potrebno je da znaš da te je Uzvišeni stvorio isključivo radi Sebe, a sve ostalo, i na ovom i na onom svijetu, radi tebe, zbog čega ti nema ništa preče nego da svu svoju ljubav pokloniš Njemu i da se, koliko god možeš, potrudiš da stekneš Njegovo zadovoljstvo. I ne samo to, sve što tebi i svim ostalim ljudima treba, je dar tvoga Gospodara, koji je – od svih darežljivih najdarežljiviji i od plemenitih najplemenitiji, jer Svome robu daje – prije nego što od Njega zatraži i više nego što očekuje, jer je i za malo truda zahvalan i čovjekova djela je spreman da uveća, a i da mu mnoge grijehe oprostiti i izbriše, kao što je već, Sam o Sebi rekao: Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji, svakog časa On se zanima nečim. (Kur’an, sura Milostivi, 29).

On svačije obraćanje čuje, ni na koga ne zaboravlja, ne zbunjuje Ga mnoštvo obraćanja i ne dosađuje Mu upornost molitelja. Naprotiv, On voli da čuje dovu ustrajnih, voli da se moli, ljuti se kada se ne moli, stidi se Svoga roba tamo gdje Ga se rob ne stidi, pokriva grijehe Svoga roba tamo gdje ih sam rob ne pokriva i obasipa ga Svojom milošću, tamo gdje je sam rob prema sebi nema. Svojim blagodatima, dobročinstvom i obećanjima Gospodar je Svoga roba pozvao na plemenitost i zadovoljstvo, pa je to ovaj odbio i nije prihvatio. Zatim mu je, da bi ga privolio, slao poslanike Svoje i preko njih obećanje Svoje. Zatim mu se Sam Uzvišeni obratio riječima: “Ko Me zamoli, daću mu (šta god poželi), a ko Me zamoli za oprost (grijeha), oprostiću mu (ih) !”

Kako, onda, srce može da ne voli Onoga od koga dolazi samo dobro?! Kako može da ne voli Onoga koji uslišava dove, uklanja zapreke, oprašta grijehe, pokriva mahane, raspršuje brige, pomaže u nevolji i ispunjava želje?! Nema nikoga koga je od Njega preče spominjati, kome je preče zahvaljivati, kome je preče robovati i koga je preče slaviti! Od svih od kojih se pomoć traži, On najbolje pomaže, od svih koji imaju vlast, On je najobzirniji, od svih od kojih se moli, On je najdarežljiviji, od svih koji daju, On daje najobilnije, od svih od kojih se samilost traži, On je najmilostiviji, od svih kod kojih se namjerava odsjesti, On je najgostoprimljiviji, od svih kod kojih se utočište traži, On je najsigurniji, od svih na koje se oslanja, On je najpouzdaniji. Milostiviji je i od oca i od majke. Više se raduje pokajanju Svoga roba, nego kada ovaj u pustinji izgubi svoju jahalicu na kojoj su mu sva hrana i voda i izgubi svaku nadu da će je naći i da će da uspije da preživi, pa je, poslije toga, nađe. On je jedini Vladar koji vlada, a da ni u čemu nema nikakva sudruga niti pomoćnika. Sve će, osim Njega, propasti. Niko Mu ne može biti pokoran bez Njegovog dopuštenja, niti nepokoran, a da to On ne zna. On je Onaj kome se duguje pokornost i zahvalnost, jer se, zahvaljujući jedino Njegovoj pomoći i blagodatima, prema Njemu pokorno postupa. On je Onaj prema kome se griješi, pa opet, iako su Njegova prava pogažena, oprašta i preko prijestupa prelazi. On je najbliži Svjedok svega što se učini i najpouzdaniji Čuvar. Od svih što obećavaju, On Svoja obećanja najbolje ispunjava. On je sudija najpravedniji. On rastavlja duše, uzima za kiku, zapisuje djela i odgađa rokove. Srca se sa Njim osamljuju, tajna je kod Njega javna, a neviđeno poznato. Svako za Njim čezne. Lica se pokoravaju svjetlu Njegovog lica. Razum je nemoćan da spozna Njegovu suštinu. Urođena priroda i svi dokazi govore da niko nije kao On i da Mu niko nije sličan. Zahvaljujući svjetlu Njegovog lica, rastjerane su tame i obasjane su svjetlom prostranstva Zemlje i nebesa. Zahvaljujući Njemu među stvorenjima vlada red i mir. On ne spava niti mu je potrebno da spava. Nagradu smanjuje i povećava. Njemu se noćna djela uzdižu prije dnevnih djela, a dnevna djela prije noćnih djela. Njegov zastor je svjetlo. Kada bi ga otkrio, dokle god bi doprlo spalilo bi lica Njegovih stvorenja.

Ljubav prema Uzvišenom Allahu život je za srca i hrana za duše. Bez nje srce ne bi znalo šta je slast, život i spas. Kada je srce izgubi više ga pati i peče nego što pati oko kada izgubi vid ili uho kada izgubi sluh. Kada u srcu nestane ljubavi prema Stvoritelju i Gospodaru, jedinom pravom Bogu, po njega je to gore nego kada iz tijela izađe duša. Ovo zna i vjeruje samo onaj ko zna šta je život, jer mrtvac ne zna šta je bol ranjavanja.

Motivi koji kod čovjeka izazivaju osjećaj ljubavi

  1. Pažljivo učenje Kur’ana, razmišljanje o njegovom značenju i cilju koji se želi postići kao što se razmišlja o knjizi koju čovjek čita i objašnjava, kako bi razumio poruku autora.
  2. Približavanje Uzvišenom Allahu ne samo kroz farz namaze, nego i putem nafila, kao što stoji u kudsi-hadisu: “Moj rob Mi se ne može približiti ničim dražim, od onoga s čime Sam ga zadužio. Moj rob Mi se sa dobrovoljnim ibadetom (nafilama) približava sve dok ga ne zavolim.
  3. Sjećanje na Allaha u svakoj prilici i svakom stanju i Njegovo spominjanje pri svakom djelu kako jezikom tako i srcem, jer se Allahova ljubav i naklonost stiče u istoj onoj mjeri u kojoj se rob na Njega sjeća i u kojoj Ga spominje.
  4. Davanje prednosti onome što voli Allah nad onim što voli čovjek, naročito u momentima navale prohtjeva i strasti. Drugim riječima, pokazivanje sklonosti prema Allahovim prijateljima ma koliko to teško bilo.
  5. Upoznavanje Allahovih lijepih imena, atributa i svojstava, kroz prizmu pročišćenog srca i njegovog održavanja u ljepotama i spoznaje, jer onaj ko Allaha spozna po Njegovim imenima, svojstvima i djelima, bez sumnje će Ga u istoj mjeri i zavoljeti. Zato se dosađivanje i besposličenje ubrajaju među najgore razbojnike koji napadaju srce i ne daju mu da dođe do spoznaje neviđenog.
  6. Promatranje i razmišljanje o Allahovoj dobroti, dobročinstvu, znamenjima i blagodatima, kako onim vidljivim, tako i o skrivenim, jer to upućuje i izaziva ljubav prema Njemu.
  7. Osjećanje skrušenosti i potpune skrhanosti pred Uzvišenim Allahom. Što se onome ko to nije doživio riječima ne može opisati.
  8. Osamljivanje i potpuno posvećivanje Allahu u svakoj prilici, a posebno prilikom upućivanja dove, učenja Kur’ana, obavljanja namza i drugih čina ibadeta, kao i sva ta djela završiti sa teubom i istigfarom.
  9. Druženje sa onima koji Allaha iskreno vole, ubiranje njihovih riječi i savjeta kao što se ubiraju najslađi plodovi. Zatim ne govoriti pred takvim ljudima bez potrebe, osim ako se to čini radi povećanja znanja i dobijanja odgovora na ono što nije jasno tebi ili nekome drugom.
  10. Izbjegavanje svega što udaljava srce od izražavanja ljubavi prema Allahu.

Pridržavanje ovih deset stvari pomoći će svakome onome ko voli da dođe do Voljenog.

Allahova ljubav prema Svojim robovima

Uzvišeni Allah kaže:

Allah, doista, voli one koji su čestiti i voli one koji se mnogo čiste. (Kur’an, sura El-Bekare, 222)

Allah voli one koji se na Njegovom putu bore i u redovima kao da su bedem čvrsti stoje. (Kur’an, sura  Redovi, 4)

Uzvišeni Allah neće kazniti one koje voli. Zato one koji lažno tvrde da Ga vole pita:

Pa zašto vas onda kažnjava zbog grijehova vaših? (Kur’an, sura Trpeza, 8)

Međutim preduvjet za ljubav i Allahovu naklonost je pokajanje i oprost grijeha. U tom smislu Uzvišeni kaže:

Reci, ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! (Kur’an, sura Imranova porodica, 31)

U znakove Allahove ljubavi prema Svome robu spada i to da ga pazi da u djetinjstvu bude lijepo odgojen, da mu u srce usadi iman, prosvijetli razum, da slijedi sve što ga vodi Njegovoj ljubavi, a izbjegava sve što ga od Njega odvraća. Zatim da mu olakšava poslove i životne probleme, da se mimo Njega za pomoć ne obraća drugima. Sve svjesno kako svoje misli tako i djela treba upraviti isključivo prema Allahu, jer sve što je više okrenut prema Njemu, sve je Njegova ljubav jača, i sve se drugim manje zaokuplja.

Znaci ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru

Znaj da svako tvrdi da voli Uzvišenog Allaha i da je lahko tvrditi, a teško dokazati. Kada tvrdi da voli Uzvišenog Allaha čovjek sebi ne smije dozvoliti da bude zaveden šejtanovim obmanama i podvalama duše, sve dok je ne provjeri i ne dokaže da ima znakova za takvu ljubav. U znake čovjekove ljubavi prema Uzvišenom Allahu spadaju: želja da se što prije sa Allahom sretne u Džennetu, da više voli ono što voli Uzvišeni Allah nego što sam, javno i tajno, priželjkuje, da se kloni povođenja za prohtjevima i da izbjegava bezbrižnost i ljenjost, da bude ustrajan u pokornosti Uzvišenom Allahu i nastojanju da Mu se što više približi neobaveznim namazima (nafilama). Ko istinski voli Allaha, on prema Njemu nije neposlušan, iako se u osnovi neposlušnost ne kosi sa ljubavlju, već sa njenim savršenstvom, jer koliko samo ljudi voli zdravlje, ali, opet, jede ono što je po njega štetno. Ovo zato što spoznaja može da oslabi, a prohtjevi da nadvladaju, pa da čovjek ne bude u stanju izvršavati nešto u čemu se ogleda ljubav. Na to upućuje i hadis koji propovijeda Nu’man u kome se kaže da su ga često dovodili Allahovu Poslaniku, salallahu alejhi we selem, pa je on rekao da mu ga više ne dovode. Kada su mu ga ponovo jednoga dana doveli, jedan čovjek ga je izgrdio i rekao: “Zašto ga ovako često dovode?” – Pa mu je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao: “Nemoj ga grditi, jer on voli Allaha i Njegovog Poslanika!” Što znači da ga neposlušnost prema Poslaniku, salallahu alejhi we selem, nije lišila ljubavi, ali ga je lišila njene potpunosti.

Komentirajući ovaj hadis el-Hafiz kaže: “Ovo je dokaz da prekršenje Vjerovjesnikove zabrane nije u suprotnosti sa ljubavlju prema Allahu i Njegovom Poslaniku u srcu onoga ko je zabranu prekršio. U hadisu, naime, nedvosmisleno stoji Poslanikova, salallahu alejhi we selem, izjava da pomenuti voli Allaha i Njegovog Poslanika, uprkos tome što je svojim postupkom prekršio zabranu. Ovdje je, također, dokaz da ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku nije osporena u srcu onoga ko zabranu, čak, i ponovo prekrši. Potvrda za to je da osporavanje imana onome ko pije vino nije trajna, već samo u momentu dok pije i dok je pod uticajem vina, kako je već ranije objašnjeno.”

U znake ljubavi prema Uzvišenom Allahu spada i to da čovjek voli Allahove riječi, riječi Njegovog Poslanika, salallahu alejhi we selem, i riječi vjernika.

U znakove ljubavi prema Allahu, također, spada čovjekovo zadovoljstvo sa osamljivanjem, došaptavanje sa Uzvišenim Allahom i čitanje Njegove Knjige (Kur’ana). Zato se čovjek što više treba osamljivati, u gluho doba noći, kada ostali spavaju, ustajati, obavljati noćni namaz (tehedždžud) i u najmanju ruku naslađivati se u samoći i uživati u došaptavanju sa Voljenim.

U znakove ljubavi prema Allahu spada i to da čovjek prema muslimanima bude blag i milostiv, a prema svojim neprijateljima strog i odvažan, kao što Uzvišeni, opisujući vjernike, kaže da su:

 … strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom. (Kur’an, sura Pobjeda, 2)

Također je jedan od znakova ljubavi prema Allahu da čovjek, kada je Allah u pitanju, ni od čijeg prijekora ne zazire. Sve su to znakovi ljubavi prema Allahu. Kada se svi ovi znakovi kod nekoga nađu, njegova ljubav je potpuna, pa će na onom svijetu imati čisto džennetsko piće, za razliku od onoga čija ljubav prema Allahu bude pomiješana sa ljubavlju još prema nekome, mimo Njega, usljed čega će mu i piće biti pomiješano, kao što stoji u riječima Uzvišenog Allaha:

… daće im se pa će piće zapečaćeno piti, čiji će pečat mošus biti – i neka se za to takmiče oni koji hoće da se takmiče! – Pomiješano s vodom iz Tesnima će biti, sa izvora iz koga će Allahu bliski piti. (Kur’an, sura Oni koji pri mjerenju zakidaju, 25-28)

Na drugom mjestu Uzvišeni kazuje da će za čista djela biti i čista nagrada, a za loša djela loša i nagrada:

Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjeće ga. (Kur’an, sura Zemljotres, 7-8)

O znakovima ljubavi prema Allahu, neko je od časnih predaka u stihu lijepo rekao:

Ne daj se zavarati, jer Voljeni ima dokaze,

I načina da, onaj ko voli, do darova dođe.

U njih spada i uživanje u gorčini iskušenja,

I  zadovoljstvo sa svim što Voljeni radi.

U znakove spada i to da se vidi nasmijan,

I da mu srce voljenom slavuj bude.

U znakove spada i to da razumije,

Riječi onog ko ima sreću da Ga moli.

Neko je drugi, također, u stihu rekao:

U znakove spadaju sjeta njegova i jecanje njegovo,

Strah  da progovori i ono sa šta se ne kritikuje.

U znakove spada i to da ga vidiš da odlazi,

U  borbu na Allahovu putu i svako dobro djelo.

U znakove spada i njegova skromnost jer vidi,

Da je svijet bezvrijedan i da su uživanja prolazna.

U znakove, spada i da ga vidiš uplakanog,

Kada uvidi da je kakvo ružno djelo učinio.

U  znakove spada i to da ga vidiš predanog,

U svim poslovima Vladaru Pravednom,

U znakove spada i to da ga vidiš zadovoljnog,

Sa svakom odredbom koja ga snađe.

Odlomak iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti” – Ahmed Ferid

About pozivistine

Pogledaj takođe

Na zlo dobrim uzvrati….

Jedno društvo ili jedna sredina koja meðusobne odnose zasniva na spletkama i koja na postojeće …