Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Duhovna dimenzija hadždža

Duhovna dimenzija hadždža

Ibn Kudame el-Makdisi kaže: „Ko želi obaviti hadždž, treba najprije učiniti teubu, ispraviti nepravdu ako ju je nekom načinio, vratiti dugove, pripremiti opskrbu za svakog koga je obavezan izdržavati onoliko koliko će im biti dovoljno dok se ne vrati, i vratiti stvari koje su mu ljudi povjerili na čuvanje. Treba obezbijediti onoliko halal imetka koliko mu je potrebno da ode i vrati se bez škrtarenja, na način da može imati dovoljno opskrbe i da može udjeljivati siromasima. (…) Treba potražiti dobrog saputnika, koji voli hajr i podstiče na njega, koji će ga podsjetiti ako zaboravi, pomoći ako želi dobro učiniti i podstaći ga na sabur ako mu bude teško. Saputnici za vođu puta trebaju odabrati čovjeka sa najboljim ahlakom, i najblažeg prema drugovima. Vođa se bira zato što se mišljenja ljudi razlikuju i ne mogu se uskladiti bez njega. Na vođi je da bude blag prema onima koje vodi, da čini ono što je za njihovo dobro i da im bude zaštitnik.

Putnik mora govoriti samo ono što je lijepo, hraniti siromašne i lijepo se ponašati. Put na vidjelo iznosi ono što je u čovjekovoj nutrini, pa ko na putu, koji često uzrokuje nervozu i loše raspoloženje, bude lijepog ahlaka, takav je preči da kod kuće bude još ljepšeg ahlaka. Rečeno je: ’Kada čovjeka u njegovom mjestu pohvale oni koji sa njim posluju, a na putu oni koji sa njim putuju – ne sumnjajte u njegovu dobrotu.’“[1]

Sažeti prikaz duhovne dimenzije hadždža

Ibn Kudame el-Makdisi kaže: „Znaj da ne možeš stići do Uzvišenog Allaha osim ako se potpuno ne posvetiš služenju Njemu. Monasi su se osamljivali po planinama tražeći bliskost sa Allahom, a hadždž je učinjen monaštvom ovog ummeta. Od adaba koji se spominju su:

– da se kloni trgovine, koja će mu zauzeti srce i raštrkati brige, ne bi li svu pažnju usmjerio na pokornost Allahu Uzvišenom;

– da se puno ne ukrašava;

– da ne jaše na nosiljci osim uz opravdan razlog.

Džabir prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ’Doista se Allah ponosi hadžijama pred melekima i govori: ’Pogledajte moje robove; došli su mi raščupani i prašnjavi iz svih krajeva. Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio grijehe.’[2]

Uzvišeni Allah je Svoju kuću učinio časnom i veličanstvenom, mjestom koje posjećuju Njegovi robovi, dok je prostor oko nje učinio haremom – svetim mjestom, uvećavajući time značaj i vrijednost Ka’be. Arefat je učinio poput trga na poljani svete zemlje.

Znaj da je u svakom obredu hadždža sadržana opomena za onog ko opomenu prima, i pouka za onog ko za njom traga. U to spada i:

– da se čovjek, pripremanjem opskrbe za put na hadždž, prisjeti opskrbe za put ka Ahiretu. Treba se čuvati licemjerstva i želje za reputacijom, jer to može uništiti njegova dobra djela tako da mu ne budu ni od kakve koristi. Tada bi ona bila poput vlažne hrane koja se pokvari na samom početku puta, a vlasnik te hrane ne bi znao šta da radi kada bude u potrebi za njom.

– kada napusti svoju domovinu i uđe u pustinju, prolazeći mnogobrojne prepreke na putu, neka se prisjeti napuštanja ovog svijeta kroz smrt, odlaska na mjesto okupljanja za Sudnji dan, kao i tjegoba koje se na tom putu prolaze.

– kada oblači ihrame i ostavlja svoju svakodnevnu odjeću, treba se podsjetiti oblačenja ćefina, i da će Gospodara sresti u drugačijoj odjeći od ovosvjetske.

– kada prouči telbiju[3] neka se sjeti da je to odaziv Allahovom pozivu: i oglasi ljudima hadždž!” – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih… (el-Hadždž, 27.) Tada treba biti između nade i straha; nade da će Allah prihvatiti njegov odaziv i straha da neće.

– kada stigne do svete zemlje, nada treba prevagnuti, jer je Allahova plemenitost velika, On poštuje pravo gosta i štiti onog ko utočište traži.

– kada čovjek ugleda Ka’bu, treba u srcu probuditi poštovanje prema njoj i zahvaliti Allahu što mu je omogućio da bude u skupini onih koji su je posjetili. Treba biti svjestan veličanstvenosti tavafa oko nje, jer je to namaz, i vjerovati da dodirivanjem crnog kamena on ustvari daje Allahu prisegu na pokornost, uz što treba odlučiti da ispoštuje tu prisegu.

– svoj sa’j između Safe i Merve treba ga podsjetiti na njegovo stalno kretanje između dva tasa vage dobrih djela – mizana na Sudnjem danu, ili na stalno čovjekovo posjećivanje kapije vladarevog dvorca, koje odslikava njegovu iskrenu želju da mu služi, nadajuću se milosti i izvršavanju svoje potrebe.

– kada stoji na Arefatu, neka ga prizor velike gužve, podignutih glasova i raznolikosti jezika podsjeti na stajanje na Sudnjem danu, okupljanje svih naroda na tom mjestu i njihovo traženje šefata.

– kada baciš kamenčiće, ciljaj time izvršavanje naredbe, ispoljavanje robovanja i čistu pokornost Allahu bez udjela prohtjeva duše.“[5]

Ibnul-Kajjim kaže: „Što se tiče tajni ovog ibadeta, sadržane u ihramima, ostavljanju svakodnevnih navika i radnji, otkrivanju glave, skidanju svakodnevne odjeće, tavafu, stajanju na Arefatu, bacanju kamenčića i ostalim obredima hadždža, ljepotu toga svjedoče zdravi umovi i neiskvarene ljudske prirode, znajući da Onaj Ko ih je propisao posjeduje vrhunsku mudrost iznad koje nema veće mudrosti.“[6]

Priredio: Muhammed (Ersan) Grahovac

www.pozivistine.com


[1] Vidjeti: Ibn Kudame el-Makdisi, Muhtesaru minhadžil-kasidin, 49.

[2] Ova verzija hadisa se nalazi u djelu Kenzul-ummal (12099). Prvi dio hadisa, do „prašnjavi“ bilježi Ahmed u Musnedu sa senedom koji nije loš, a bilježe ga i drugi sa vjerodostojnim senedom po uslovima Buharije i Muslima. Drugi dio, „Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio grijehe.“, bilježe Ibn Huzejme, Ebu Bekr ed-Dejnuri u el-Mudžalesetu ve dževahirul-’ilm, i Ibn Hibban, i penje se na stepen hasena kada se senedi međusobno pojačaju.

[3] Riječi: Lebbejkallahume lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike lek – Odazivam Ti se Allahu odazivam, odazivam Ti se, ne pridružujući ti nikog, odazivam Ti se, doista sva hvala, sve blagodati i sva vlast Tebi pripadaju, i Ti nemaš sudruga.

[4] Mjesto između crnog kamena i vrata Ka’be. (op. prev.)

[5] Vidjeti: Ibn Kudame el-Makdisi, Muhtesaru minhadžil-kasidin, 52.

[6] Vidjeti: Miftahu daris-se’adeh, 2/4.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Na zlo dobrim uzvrati….

Jedno društvo ili jedna sredina koja meðusobne odnose zasniva na spletkama i koja na postojeće …