Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Bolest oholosti

Bolest oholosti

Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakvih osnova na Zemlji oholili. (Kur’an, sura Bedemi, 146)

Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog. (Kur’an, sura Vjernik, 35)

On, doista, ne voli one koji se ohole. (Kur’an, sura Pčela, 23)

Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjuju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi. (Kur’an, sura Vjernik, 60)

Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, je, također, rekao: “Allah neće na sudnjem Danu pogledati čovjeka koji iz oholosti svoj ogrtač ostavlja predugim da se za njim vuče.”

Muslim u svome Sahihu bilježi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao: “U Džennet neće ući niko ko u svome srcu ima makar koliko je trun oholosti” – pa je jedan čovjek rekao: “Čovjek (po svojoj prirodi) voli da su mu odjeća i obuća lijepa?” Na to mu je on odgovorio: “Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je omalovažavanje istine i ponižavanje drugih ljudi.'” Poslanikove, salallahu alejhi we selem, riječi „omalovažavanje istine“ znače izbjegavanje da se prihvati istina onakva kakva jeste, njeno omalovažavanje i gledanje na nju sa prijezirom, u cilju samouzdizanja i pridavanja sebi veće vrijednosti nego što se zaslužuje, dok njegove riječi „ponižavanje drugih ljudi“ znače potcjenjivanje drugih ljudi i njihovo ponižavanje.

 U čemu se oholost najčešće ispoljava?

  1. Oholost se najčešće ispoljava u znanju. Ona se tako brzo pojavi kod nekih učenih ljudi da odjednom postanu umišljeni da su pokupili svo znanje i dospjeli do vrhunca. Kao rezultat toga, kod takvih ljudi se javlja osjećaj više vrijednosti s jedne, i ponižavanje, omalovažavanje i držanje neznalicama ostalih ljudi s druge strane. Što je još gore, takvi ljudi se vremenom uobraze i sebe počnu da smatraju vrijednijim kod Uzvišenog Allaha od ostalih ljudi.
  2. Oholost se, zatim, često ispoljava po pitanju porijekla i pripadnosti, tako da oni koji vode plemićko porijeklo ponižavaju one koji ne vode, čak i u slučaju kada su ovi po znanju ili djelima bolji od njih. Takvo ponašanje spada u svojevrsni vid paganstva, o čemu nedvosmisleno govori i slučaj sa Ebu Zerrom od koga se pripovijeda da je rekao: “Pred Allahovim Poslanikom sam se posvađao sa jednim čovjekom, i, u uvrijedljivom kontekstu, spomenuo mu da je dijete crnkinje, na šta se Poslanik, naljutio i rekao mi: “O Ebu Zerre, u tebi je još ostalo tragova paganstva. Oni su tvoja braća.”
  3. Oholost se, zatim, ispoljava u imetku, tako što se on pokazuje u odjeći, konjima i drugim jahalicama, dok se čovjek kreće u društvu bogatih. I to je jedan vid oholosti jer se na taj način ponižavaju siromašni od strane bogatih, sve zbog njihova neznanja da je u takvim situacijama siromaštvo vrlina, a bogatstvo mahana.
  4. Oholost se, zatim, ispoljava u ponošenju sa brojem pristalica, prijatelja, porodice i sl. Ovo su samo neke od stvari kojima se ljudi jedni nad drugima ponose i oholo ponašaju. Molimo Uzvišenog da nas Svojom milošću i dobrotom pomogne i od toga sačuva!

Znaj da se oholost može ispoljavati i u čovjekovim osobinama, kao što su: dizanje glave, gledanje poprijeko, način i ton govora, način hodanja, stajanja i sjedenja, te kretanja i mirovanja. Neki u svojoj oholosti ispoljavaju sve navedeno, dok neki djelimično ispoljavaju, a djelimično djeluju uobičajeno.

U oholost spada i to kada neko voli da drugi pred njim ustaju na noge, ili kada sa drugima ide da on bude na čelu, a da ostali idu iza njega ili sa strane. U oholost spada i neobavljanje sobom svakodnevnih poslova u kući, što je u potpunoj suprotnosti sa skromnošću.

Tako se pripovijeda da su jednom prilikom kod Omera b. Abdulaziza došli gosti, pa mu je noću – dok je pisao – u svijećnjaku nestalo ulja, na šta je jedan od gostiju htio da ustane i sam da doda ulje, ali mu to Omer nije dozvolio riječima: “Ne priliči čovjeku da ga služi njegov gost.” Na to je gost htio da probudi slugu pa da to on uradi, ali je to Omer odbio riječima: “Nemoj, tek je zaspao!” – a zatim ustao i sam dosuo ulje. Na to mu je gost rekao: “Vladaru pravovjernih, zar sam ustaješ i to radiš?” – a on odgovorio: “Ustao sam kao Omer i vratio se kao Omer i ništa nisam izgubio. Najbolji čovjek je onaj koji je pred Allahom skroman i ponizan.”

Ukratko, skromnost i lijepo vladanje bili su praksa Allahova Poslanika, salallahu alejhi we selem, i svaki vjernik ga u tome treba slijediti.

Tako se od Ibn Ebu Seleme pripovijeda da je rekao: “Upitao sam Ebu Se’ida el-Hudrija kakve su sve novine ljudi unijeli u vezi sa svojim oblačenjem, jelom, pićem i jahalicama, pa mi je rekao: ‘O sine moga brata, kada jedeš, jedi u ime Allaha, kada piješ, pij u ime Allaha i kada se oblačiš, oblači se u ime Allaha, jer u svemu tome može biti licemjerstva, oholosti, ponosa i želje za slavom, a to je grijeh i pretjerivanje. U svojoj kući sam obavljaj poslove koje je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, obavljao, a on je sam muzao ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid da na ruci nosi posudu. Rukovao se i sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je selam nazivao koga god da je sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovažavao ono na šta bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedra lica, strog, ali odmjeren, skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv, ali ne i rasipan. Sve u svemu, bio je osjećajan i nježan.”

”Aiša, Allah bio zadovoljan njome, dodaje: “Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, nikada se nije najeo koliko je mogao, i nikada se nikome nije požalio. Govorio je: ‘Iznošena (odjeća) je znak imana.“”

 Harun kaže: “Pitao sam šta znači iznošenost, pa mi je rekao: ‘To je stara i dotrajala odjeća.’ Ko traži skromnost, neka se ugleda na Poslanika, salallahu alejhi we selem. Ko nije sa tim zadovoljan, veliki je neznalica, jer je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, najodabraniji Allahov rob i u vjeri i u životu, tako da nema drugog puta za postizanje ugleda i časti do ugledanje na njega.”

Ka’b kaže: “Kada Allah nekog Svog roba, na ovome svijetu, obaspe blagodatima, pa Mu ovaj na njima bude zahvalan, Allah će mu sigurno dati da na njima uživa na ovome svijetu, i visok položaj na budućem svijetu.”

Kako se liječi oholost i postiže skromnost?

Znaj da je oholost jedan od teških grijeha i da je čišćenje od njega stroga obaveza svakom pojedincu. Oholost se ne iskorjenjuje samo pukom željom za njenim nestankom, već dugotrajnim liječenjem. Liječenje od oholosti ima dva stepena:

  1. Sasijecanje njenih korijena na mjestu gdje se razvija, tj. u srcu i
  2. Otklanjanje uzroka zbog kojih se ona pojavljuje.

Prvi stepen liječenja oholosti, tj. sasijecanje njenih korijena, mora da podrazumijeva spoznajnu i praktičnu stranu. Kada se oba preduvjeta ispune, liječenje će, s Allahovom pomoći, biti uspješno. Spoznajna strana liječenja oholosti sastoji se u tome da čovjek dobro upozna sebe i svojstva Uzvišenog Gospodara, a kada to upozna uklanjanje oholosti će biti moguće, jer sve što čovjek bolje upoznaje sebe, sve više uviđa da mu, kao takvom, dolikuje samo skromnost i poniznost, a sve što više upoznaje osobine svoga Uzvišenog Gospodara, sve više uviđa da uzvišenost i veličanstvo priliči samo Allahu i nikom više.

Drugi stepen liječenja oholosti sastoji se u uklanjanju ranije spomenutih uzroka. Tako onaj ko se oholi zbog svoga porijekla, svoje srce mora da liječi spoznajom da je to neznanje, jer se ponosi nečim što nije njegovo, nego tuđe, upravo onako kako je pjesnik rekao:

Ako se ponosiš ugledom svojih predaka,

Istinu si rekao, samo što su loš porod izrodili.

Dakle, kako se neko ko je bijednik, svoje bijede odriče  i prisvaja tuđe vrline? Kako se neko može ponositi svojim precima, kada su već zemlja postali i kada je Uzvišeni Allah za porijeklo rekao:

koji je prvog čovjeka stvorio” od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine. (Kur’an, sura Padanje ničice, 7-8)

Što se, pak, tiče oholosti u bogatstvu, mnoštvu imetka, pristalica i prijatelja, zatim oholosti sa položajem, vlašću i sl., to je njena najgora vrsta, jer je van čovjekove kontrole i jer se u svakom momentu može izgubiti. Šta će drugo do poniženje doživjeti, ukoliko mu imetak propadne ili kuća izgori?! Osim toga, svaki oholi čovjek bi, uvijek, morao imati na umu koliko je samo Jevreja od njega bogatije, koliko ih ima više imetka od njega i koliko ih bolje i udobnije od njega živi? Uh, kakva je ta čast koju je Jevrej prije njega dobio ili koju, u samo jednom momentu, lopov može opljačkati, a on bez svega ostati i ponovo ponižen i siromašan postati!

Što se oholosti sa znanjem i pobožnošću tiče, od nje, zbog dva razloga, nema goreg poroka:

Prvo, što je odgovornost učenog čovjeka pred Allahom veća i što se ni deseti dio od učenog čovjeka ne može očekivati koji se očekuje od neznalice. Zato je neposlušnost učenog čovjeka, uz svo njegovo znanje i spoznaju, teži i opasniji grijeh.

Drugo, što bi, kao učen čovjek, morao znati da uzvišenost i veličanstvo dolikuje samo Uzvišenom Allahu i da je ohol čovjek kod Allaha prezren i omražen, što bi moralo utjecati na njega da odbaci oholost i prihvati se skromnosti i poniznosti.

[1] Komentarišući ovaj kudsi-hadis, el-Hattabi kaže:”To znači da su veličanstvenost i uzvišenost dva svojstva Uzvišenog Allaha, svojstvena jedino Njemu i nikome više i da niko od Allahovih stvorenja nema pravo da ova svojstva pripisuje sebi, jer je njihova osobina poniznost i pokornost. Zato je za ove dvije osobine Uzvišeni i naveo primjer haljine i ogrtača i time, a On najbolje zna, htio reći:’Kao što čovjek nema suvlasnika u svojoj haljini i ogrtaču, tako niko od stvorenja nema pravo da sa Mnom dijeli Moje veličanstvo i Moju uzvišenost.”

Odlomak iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti” – Ahmed Ferid

About pozivistine

Pogledaj takođe

Vjernik mora biti optimističan

Svakodnevno možemo primijetiti da su mnogi ljudi frustrirani i to ne samo oni koji su …