Poziv Istine
Es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
Strah je nemir i bol kojeg čovjek osjeća u srcu radi onog što očekuje da će se naknadno desiti.
Strah od Allaha, dželle šanuh, je jedan od najuzvišenijih ibadeta koje rob mora usmjeriti svome Gospodaru, i to je jedan od temelja, uz ljubav i nadu, na kojem se zasniva svaki ibadet.
Allahovi poslanici, alejhimus-selam, najviše su se bojali Allaha, Uzvišenog, od svih ljudi. Manjkavost straha od Allaha, dželle šanuh, je dokaz da rob nije dovoljno spoznao Allahovu veličanstvenost i uzvišenost.
Strah se dijeli na tri vrste:
Prva: Strah od Uzvišenog Allaha i Njegove kazne, jer su čovjekov život i sudbina u Allahovim rukama. On, azze ve dželle, je taj koji mu daje opskrbu, sigurnost, postojanje i dr., i ako mu On to uskrati, niko drugi nije u stanju da mu to nadomjesti. Kada bi čovjek strahovao od nekoga drugog mimo Allaha ovim strahom počinio bi veliki širk.
Druga: Da čovjek ostavi ono što mu je Allah, dželle šanuh, naredio iz straha od nekoga od ljudi, kao npr. da ostavi namaz u džematu, koji mu je naređen, bojeći se da ga direktor firme ne otpusti s posla i sl., iako se boji Allaha, ali radi žudnje za dunjalučkom koristi ostavi nešto što mu je Allah naredio. Ova vrsta straha je strogo zabranjena i onaj kod koga se nađe je počinio mali širk, koji umanjuje ispravnost njegovog vjerovanja.
Treća: Prirodni strah čovjeka od onoga što ga plaši, kao npr. strah od divljih zvijeri, smrti, bolesti, vatre i sl. Za ovu vrstu straha čovjek neće biti odgovoran, zato što je to urođena pojava kod svih ljudi.
Čovjeka je u biti strah onoga što mu je nepoznato, pogotovo ako to nepoznato potpada u ono što čulima nije dokučivo, naročito ako se radi o nečemu o čemu je, iz saznanja, stekao dojam da je opasno.
Medjutim, džinna bi se trebali plašiti samo ukoliko čovjek pri sebi nema ispravnog vjerovanja, niti praktikovanja vjerskih propisa.
U tom slučaju smo im laka meta, za poigravanje, zastrašivanje, navodjenje na ružna djela i misli a sve sa ciljem tvog ulaska u džehenem (pakao).
Jer, džinni (nevjernici/šejtani) su čovjekovi neprijatelji od kako je stvoren pa sve do Sudnjeg dana, zbog šejtanove spletke su Adem alejhi selam i njegova žena izvedeni iz dženneta, i njegov najbitniji zadatak, pored svih spletki, je da čovjeku obezbijedi džehenem kao vječno boravište, što potvrdjuju i ajeti:
”E tako mi dostojanstva Tvoga,“ – reče(šejtan) – ”sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!”
(Prijevod značenja Sad, 82 – 83)
”…pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!”
(prijevod značenja El-A’raf, 17),
A Uzvišeni mu reče: “Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!”
(prijevod značenja El-A’raf, 18.)
Takodje, Uzvišeni je rekao:
„Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog spominjao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati“
(prijevod značenja Zuhruf, 36.)
Stoga- nije ni čudo što oni koji pri sebi nemaju istinskog imana, niti praktikuju vjeru doživljavaju razna uznemiravanja i zastrašivanja pa tako vide razne „aveti“, doživljavaju halucinacije prilikom koji im se obraćaju mrtvi, dozivaju ih ili vuku sebi, potom su tu i slučajevi fizičkog napastvovanja od strane džinna nevjernika bilo direktno ili tako što vide nepomične stvari pokretnim.
Takodje, znam za slučajeve nastanka iznenadnih, bezrazložnih požara u stanovima su, čujanje teških udara po krovu ili zidovima kuće a skoro čuh za slučaj mladića koji se u alkoholisanom stanju kasno noću susreo sa „crnom prikazom“ i nakon toga je izgubio razum a o susretu sa džinnom je obavijestio druge nakon što mu je učena šerijatska rukja.
Sve ovo što sam opisala nije scenario horor filma već scenario stvaranog života mnogih ljudi kojima je jedna stvar zajednička- ONI SU DžINNIMA IGRA I ZABAVA JER U NJIMA NEMA ISPRAVNOG VJEROVANJA.
Baš kao što je Uzvišeni rekao u prethodno citiranom ajetu ŠEJTAN IM POSTAJE NERAZDVOJNI DRUG.
Onaj koji živi daleko od Allahovog zadovoljstva prepušten je nasilniku, jer nevjerovanjem sam sebi nasilje čini.
Takav živi u strahu od džinna (šejtana) jer pri sebi nema straha od Gospodara džinna i ljudi i takvome ,itekako, džinni mogu nanijeti raznorazne štete, nelagodnosti, traume, bolesti i slično, a sve sa Allahovom dozvolom, zbog njihovog nevjerovanja.
Dok, sa druge strane džinni napasnici se plaše vjernika.
Oni strepe od onog koji se Allahu pokorava, klone ga se i bježe od njega, jer znaju da vjernik pri sebi ima cio arsenal oružja kojim ih može poraziti, pa čak i ubiti.
Svima nama je poznat primjer Omera r.a. od kog je šejtan glavom bez obzira bježao i toliki strah osjećao da kada bi vidio da Omer r.a. ide jednim putem, šejtan bi skrenuo svoju putanju i otišao drugim putem.
To je bio samo zbog čvrstog vjerovanja i stabilnosti na istom, a koje je Uzvišeni Allah usadio u srce Omera r.a.
Vjernik zaista jeste podučen i zna kako će sebe, svoju kuću, djecu i sve ostalo zaštititi od džinna, i njihov uticaj čak i kada je ciljani sihr u pitanju- svesti na minimum.
Naravno, u svemu pomenutom smo govorili sa stanovišta većine, a uvijek postoje izuzeci koji se dešavaju Allahovom voljom i odredjenjem.
Molim Allaha da nas uputi i da u naša srca usadi i učvrsti istinsku bogobojaznost i poniznost. Amin.
Marina Paljušević
Jul,2018,
