9. Opći stav o sljedbenicima kible

• Onaj ko obavlja namaz okrećući se prema kibli, takav je pripadnik islamskog milleta. Za njim je dozvoljeno obavljati namaz kao muktedija a kada umre, klanja mu se dženaza-namaz. Takav se, na osnovu svojih vanjskih i vidljivih djela, zvanično smatra muslimanom, a Uzvišeni Allah najbolje poznaje njegovu nutrinu, tj. ono što misli i vjeruje.

• Provjeravati na bilo koji način imansko stanje čovjeka koji svojim vanjskim djelima pokazuje da je musliman ili biti suzdržan u pogledu njegove pripadnosti islamu, u smislu da ne potvrđujemo da je musliman, ali i da to ne negiramo, smatra se novotarijom.

• Nijednog muslimana kategorički ne smatramo džennetlijom niti džehennemlijom, osim ako za takvu kvalifikaciju postoji jasan šerijatski argument. Pored toga, nadamo se i priželjkujemo da će iskreni dobročinitelji ući u Džennet, ali im to ne garantiramo i pribojavamo se da će grješnici u Vatru, ali ipak ne rušimo im nadu da će se pokajati i skončati u Džennetu.

• Djela se vrednuju shodno završnici.

Komentar: Onaj ko čvrsto i na ispravan način vjeruje Allaha i u Njegovo određenje stalno strepi od loše konačnice, pošto ne zna šta će se s njim na kraju desiti i kako će skončati. A vjernik zna da sebi ne može pribaviti garanciju da ga Allah neće staviti u veliko iskušenje, koje će možda biti uzrok da skrene sa Pravoga puta i ode u zabludu.

Zbog toga vjernik svoja dobra djela stalno vidi malim i neznatnim, ne dozvoljava sebi da ga ona opčine, bez obzira koliko mnogobrojna i kvalitetna bila. On vrlo dobro zna da se srca svih ljudi nalaze između dva prsta Milostivog Allaha i da ih On prevrće i okreće onako kako On to hoće – a niko osim Njega ne zna kako će koji čovjek skončati: da li kao vjernik ili pak nevjernik.

 “Zaista će neki čovjek raditi djela stanovnika Vatre, a on će u konačnici biti stanovnik Dženneta, i neki će čovjek raditi djela stanovnika Dženneta, a on će u konačnici biti stanovnik Vatre. Djela se zaista vrednuju prema tome kako se okončaju.” (El-Buhari)

• Za čovjeka do kojeg, iz bilo kojeg razloga, nije doprla islamska poslanica, vrijedi propis koji vrijedi za osobe koje su živjele u razdoblju u kojem nije bilo nijednog Allahovog poslanika niti autentične Božije objave. Takvi će na ahiretu biti stavljeni na određeno iskušenje koje će stvorenjima otkriti da li bi, da je na dunjaluku kojim slučajem do njih Objava i doprla, bili sretnici, tj. vjernici, ili nesretnici, tj. nevjernici. Na takav će se način obistiniti ono što je Uzvišeni Allah, Svojim sveobuhvatnim znanjem, svakako već znao o njima.

• Djeca vjernika koja umru maloljetna, po konsenzusu učenjaka, bit će džennetlije.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.