Es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
Negdje davno, dok još bijah medju skupinom, zalutalih čuh rečenicu koja je glasila: „Nevjerovanje u postojanje nečastivog (djavola/šejtana) neće te zaštititi od njega.“
Kasnije, nakon što se uvjerih u njegovo postojanje, dodjoh i do saznanja da te jedino Uzvišeni Allah može zaštititi od istog.
Od malena se učimo postojanju dobra i zla, s tim što nam većini ( osim onih koji se odgajaju kao vjernici) to saznanje o postojanju džinna i šejtana djeluje zastrašujuće, jer se čovjek u biti boji onoga što ne vidi, pa nas opet većina odbija svjesno vjerovanje u njihovo postojanje.
“O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.”
(Prijevod značenja El-A’raf, 27.)
Jedan od postulata islama je vjerovanje u nevidljivi svijet, te stoga postoji mnogo Kur’anskih ajeta i hadisa koji govore o tome.
Medjutim, šta ako nisi odgajan kao musliman (praktičar) i u jednom periodu svog života budeš prinudjen na to da se suočiš sa postojanjem džinna.
Većina nas je, to prvo suočavanje i iskustvo sa istim doživjela vrlo traumatično.
Većina je prvo imala vizuelna suočavanja sa istim.
Pri ovakvim susretima, a koji bivaju Allahovom voljom, kada džinn uzme neki oblik koji čovjek može vidjeti, u situaciji kad može vidjeti (oslabljena stanja tipa polusna) ukoliko prilazi osobi sa ciljem zastrašivanja uglavnom se radi o vrlo neprijatnim prikazama koje kod onog koji pri sebi nema vjere (namaza, zikra, abdesta itd.) izazivaju paničan strah koji za sobom može ostaviti trajne posledice.
To bi bio prvi susret.
Svaki naredni je manje strašan i prelazi u „dobar dan“ samo iz razloga jer si prinudjen da živiš sa tim. A još bitnije je što te svaki naredan susret sa njima tjera da tražiš istinu i da se sve više vjeri okrećeš.
Vjerniku džinn ne prilazi tek tako, nit smije, iz prostog razloga što i taj isti džinn zna da je ogroman rizik u tome da pridje vjerniku i da se takav susret može kobno završiti samo po njega samog.
Džinn prilazi vjerniku, Allahovom voljom, uglavnom samo kad se radi o ciljanom sihru i slično.
Allah je čovjeka postavio kao namjesnika na zemlji, dao mu je sve što je potrebno, podučio ga vjerovanju, zaštiti i lijeku, te samim tim džinni su u svakom slučaju, Allahovom voljom, inferiorniji u odnosu na čovjeka (vjernika).
Što je iman kod čovjeka jači to je i džinne više strah od njega.
Koliko su mi samo puta stigle poruke od ljudi koji nisu bili medju vjernicima gdje me u panici pitaju šta da rade jer vide raznorazne aveti, vukove, zmije, mačke itd. a koje su džinni uzeli sa ciljem zastrašivanja, dovoljno je bilo uputiti ih na to da (trenutno) uključe bilo koju suru, prikaze bi nestale.
Kad prikaze nestanu treba se potruditi upoznati ih sa temeljima vjerovanja i omiliti im isto da se iste te prikaze više ne bi vraćale.
Pa, da dovršim rečenicu sa početka teksta- NEVJEROVANJE U POSTOJANJE NEČASTIVOG (džinna/ šejtana) TE NEĆE ZAŠTITITI OD NJIH, ALI ISPRAVNO VJEROVANJE I PRAKTIKOVANJE VJERE ZASIGURNO HOĆE!
Marina Paljušević
Jul, 2018.