Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Stanja i vrste srca

Stanja i vrste srca

Budući da je srce, u odnosu na ostale organe tijela, kao vladar – zapovjednik, među vojnicima, svi oni od njega dobijaju naređenja i ono ih angažuje da djeluju, gdje i kako ono hoće. Svi se oni za njim povode. U tom smislu Vjerovjesnik ﷺ je rekao: Zar u tijelu nema jedan organ, koji, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je i cijelo tijelo?! Zar to nije srce?! (Muttefekun alejhi)

Dakle, srce je vođa organima koji izvršavaju ono što im ono zapovijedi i prihvataju ono što im ono ponudi. Zato je popravljanje i ispravljanje srca, otkrivanje i liječenje njegovih oboljenja bila prva preokupacija dobrih.

Pošto je Allahov neprijatelj, Iblis uvidio da se sve oko srca vrti i na njega oslanja on se svojim vesvesama (sumnjama i došaptavanjima) na njega okomio.

A Uzvišeni kaže: Ti (Iblise) nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih. (Kur’an, 15:42)

VRSTE SRCA

Budući da je srce opisano osobinama života i mrtvila, ono se na osnovu toga dijeli na tri vrste: zdravo, mrtvo i bolesno srce. Prvo srce je živo i pokorno, drugo suho i obamrlo, a treće bolesno koje je kao takvo bliže ili spasu ili propasti.

Zdravo srce

Na Sudnjem danu će se spasiti samo oni koji pred Allahom izađu sa zdravim srcem, kao što Uzvišeni kaže: Na  Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu zdrava (čista) srca dođe spašen biti. (Kur’an, 26:88-89)

Zdravo srce je, dakle, ono srce koje se spasi svih vrsta prohtjeva koji se kose sa Allahovim propisima i svih sumnjivih postupaka koji se kose sa sunnetom. To je srce koje je čisto u obožavanju samo Allaha Uzvišenog i koje u riječima i djelima slijedi samo Allahova Poslanika ﷺ. Samo zdravo srce može iskreno robovati Uzvišenom Allahu i samo u Njegovo ime raditi, jer kada takvo srce voli, voli u ime Allaha, kada se odriče, odriče se u ime Allaha, kada daje, daje u ime Allaha i kada uskraćuje, uskraćuje u ime Allaha.

Mrtvo srce

Mrtvo srce je ono srce koje u sebi nema života. Ono ne poznaje svog Gospodara, ne obožava Ga kroz ono što je On naredio, što voli i čime je zadovoljan, već ono slijedi svoje strasti i slasti, makar u njima bila srdžba i ljutnja Gospodara. Kada zadovolji svoju strast i užitak, on ne mari da li je time Gospodar zadovoljan ili ljut. Ako voli – voli radi svog prohtjeva, ako mrzi – mrzi radi svog prohtjeva, ako daje – daje radi svog prohtjeva, ako uskraćuje – uskraćuje radi svog prohtjeva, sve zato što su mu lični prohtjevi preči od zadovoljstva Gospodara. Takvom srcu strast je vladar, prohtjev zapovjednik, neznanje vodič, a nemarnost prijevozno sredstvo. Razmišljanjem o ostvarivanju ovosvjetskih ciljeva je zaokupljeno. Onome ko mu lijep savjet pruža ne odaziva se, već se za svakim šejtanom povodi. Dunjaluk ga srdi i zadovoljava, a prohtjev ga čini gluhim za sve mimo zablude.  Tako miješanje sa posjednikom ovakvog srca je bolest, življenje sa njim je otrov, a sjedenje sa njim je propast.

I pored toga, islam nije u potpunosti isključio ova mrtva srca, već je poželjno da se pozivaju ka dobru, jer će se možda osvijestiti i povratiti Allahu.

Bolesno srce

Ovo srce je živo, ali u sebi ima slabosti. U njemu su dvije materije od kojih ga čas napaja jedna, a čas druga, i on se povodi za onom koja nadvlada. U njemu ima ljubavi prema Uzvišenom Allahu, vjere u Njega, iskrenosti prema Njemu i oslanjanja na Njega. To je materija koja mu daje život. U njemu, s druge strane, ima i privrženosti prohtjevima, njihova pobuđivanja, težnje za njihovim ostvarivanjem, zavidnosti, samoljublja, uobraženosti, sklonosti nasilju i vlasti, te stvaranju nereda na Zemlji. To je materija koja ga kvari i vodi u propast. Ono je u iskušenju između dva izazova: jednog koji poziva Allahu i onome svijetu, i drugog koji poziva samo ovome svijetu.

To je srce u kome se vjerovanje ne može ustabiliti da njegova svjetiljka zasija punim sjajem, zato što nije potpuno predano istini s kojom je Allah poslao Svoga Poslanika ﷺ i zato što u njemu pored ove ima i druge, suprotne materije kojom se hrani, pa je čas nevjerstvu bliže od vjerovanja, a čas vjerovanju od nevjerstva. Konačan sud o ovakvom srcu je na onoj od ove dvije strane koja prevagne.

Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”

Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Rahatluk je u Džennetu

“Mi čovjeka stvaramo da se trudi” (El‐Beled, 4) Kada su ga upitali za odmor i …