Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Stanja i vrste srca

Stanja i vrste srca

Budući da je srce, u odnosu na ostale organe tijela, kao vladar – zapovjednik, među vojnicima, svi oni od njega dobijaju naređenja i ono ih angažuje da djeluju, gdje ono i kako ono, hoće. Svi oni žele da mu služe i da mu budu pokorni i – u zavisnosti od toga kakvo je ono – djeluju ispravno ili neispravno. Svi se oni za njim povode da svežu ili razvežu konce odluke. U tom smislu Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, je rekao: “Zar ne? U tijelu, doista, ima jedan komadić mesa (i krvi) koji – kada je ispravan – povlači za sobom ispravnost cijelog tijela, a kada je pokvaren, povlači za sobom pokvarenost cijelog tijela.”

Dakle, srce je gospodar ostalim organima koji izvršavaju ono što im ono zapovijedi i prihvataju ono što im ono ponudi. Ništa što oni urade – dok od njegove odluke i nijjeta ne potekne – nije ispravno. Budući da je svako-pastir za svoje stado odgovoran, tako je i srce za sve ostale organe odgovorno. Zato je popravljanje i ispravljanje srca bila prva preokupacija isposnika, a otkrivanje i liječenje njegovih oboljenja najvažnija briga pobožnjaka.

Pošto je Allahov neprijatelj, Iblis uvidio da se sve oko srca vrti i na njega oslanja, prvo se svojim došaptavanjima na njega okomio, potpirujući mu najrazličitije prohtjeve, uljepšavajući mu sve što ga zavodi sa pravog puta, ulijevajući mu motive za griješenje i ostavljajući ga bez motiva za uspjeh i postavljajući mu svoje klopke i zamke, od kojih se – iako se spasi da u njih ne upadne – neće spasiti od obmetanja. To znači da nema spasa od Iblisovih zamki i lukavstava bez trajnog obraćanja Uzvišenom Allahu za pomoć, istraživanja oboljenja srca i njihovog liječenja, tako što će se ono, u svemu što radi, prema Allahu usmjeravati i kod Njega smiraj tražiti, jer je poniznost prva stvar kojom se čovjek mora okititi da bi se uvrstio među one za koje je Allah zagarantovao:

Ti (šejtanu) nećeš imati nikakve vlasti nad slugama Mojim. (Kur’an, sura El-Hidžr, 42).

VRSTE SRCA

Budući da je srce opisano osobinama života i mrtvila, ono se na osnovu toga dijeli na tri vrste: zdravo, mrtvo i bolesno srce.

Zdravo srce

Na Sudnjem danu će se spasiti samo oni koji pred Allahom izađu sa zdravim srcem, kao što kaže Uzvišeni:

Na  Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu čista srca dođe spašen biti. (Kur’an, sura Pjesnici, 89-89).

Atribut za srce “zdravo” ovdje je u značenju “čisto i spašeno” koje dolazi od riječi “mir; spas; zdravlje; sigurnost”. Osim toga, ovaj atribut je suprotan značenju riječi: “bolesno; umorno; slabo; klonulo”, “bolesno; mršavo; slabo; nepravilno” i “bolesno; slabo”.

Zdravo srce je, dakle, ono srce koje se spasi svih vrsta prohtjeva koji se kose sa Allahovim zapovjedima i zabranama i svih sumnjivih postupaka koji se kose sa tradicijom tj. koje se spasi robovanja bilo kome drugom mimo Allaha i pozivanja za sudiju bilo koga drugog mimo Njegova Poslanika. Samo zdravo srce – dobrovoljno, iz ljubavi (prema Allahu), pouzdano (u Allaha), sa pokajanjem obraćeno (Allahu), pokorno (Allahu), iz strahopoštovanja (prema Allahu) i sa nadom (u Allahovu dobrotu) – može iskreno robovati Uzvišenom Allahu i samo u Njegovo ime raditi, jer kada takvo srce voli, voli u ime Allaha, kada mrzi, mrzi u ime Allaha, kada daje, daje u ime Allaha i kada uskraćuje, uskraćuje u ime Allaha. Čak ni ovo nije dovoljno sve dok ne bude sigurno da se ni za kim drugim, mimo Poslanika, salallahu alejhi we selem, ne povodi i da nikoga drugog, mimo njega, za sudiju ne uzima tj. sve dok čvrstu odluku ne donese da će se samo na Poslanika, salallahu alejhi we selem, mimo svih drugih, u riječima i na djelima ugledati i samo njega slijediti.

Mrtvo srce

Mrtvo srce je ono srce u kome nema života; tj. srce koje ne zna za svoga Gospodara, koje Ga po Njegovoj zapovijedi ne obožava, ne voli i po Njegovom zadovoljstvu ne radi, nego se uporno odaje svojim prohtjevima i naslađivanjima, čak i kada to izaziva gnjev njegovog Gospodara. Kada u svojim prohtjevima uživa, takvo srce ne brine da li je zbog toga njegov Gospodar zadovoljan ili ogorčen. Umjesto Allahu – takvo srce: u ljubavi, strahu, nadi, zadovoljstvu, srdžbi, veličanju i ponižavanju – robuje drugima. Kada voli, voli radi svojih prohtjeva, kada mrzi, mrzi radi svojih prohtjeva, kada uskraćuje, uskraćuje radi svojih prohtjeva i kada daje, daje radi svojih prohtjeva, sve zato što su mu lični prohtjevi preči od zadovoljstva Gospodara. Takvome srcu strast je vladar, prohtjev zapovjednik, neznanje vodič, a nemarnost prijevozno sredstvo. Razmišljanjem o stjecanju ovosvjetskih dobara je zaokupljeno, a izbezumljenošću za prohtjevima privrženošću za ovim svijetom opijeno. Glas koji poziva Allahu i onom svijetu od njega je daleko – daleko, pa se onome ko mu lijep savjet pruža, ne odaziva, već se za svakim opakim šejtanom povodi. Ogorčeno je kada mu ovaj svijet izmiče, a zadovoljno kada mu je naklonjen. Prohtjevi ga od svega – osim neistine – zaglušuju i zaslijepljuju. Susretanje sa ljudima vlasnicima ovakvog srca je bolest, saobraćanje otrov, a sjedenje i druženje sigurna propast.

Bolesno srce

Ovo srce je živo, ali u sebi ima slabosti. U njemu su dvije materije od kojih ga čas napaja jedna, a čas druga, i on se povodi za onom koja nadvlada. U njemu ima ljubavi prema Uzvišenom Allahu, vjere u Njega, iskrenosti prema Njemu i oslanjanja na Njega. To je materija koja mu daje život. U njemu, s druge strane, ima i privrženosti prohtjevima, njihova pobuđivanja, težnje za njihovim ostvarivanjem, zavidnosti, samoljublja, uobraženosti, sklonosti nasilju i vlasti, te stvaranju nereda na Zemlji. To je materija koja ga kvari i vodi u propast. Ono je u iskušenju između dva izazova; jednog koji poziva Allahu, Njegovom Poslaniku i onome svijetu, i drugog koji poziva samo ovome svijetu. Ono se, kao takvo, odaziva onome čija su mu vrata bliža i ko mu je, kao komšija, preči.

Prvo srce je živo i pokorno, drugo suho i obamrlo, a treće bolesno koje je kao takvo bliže ili spasu ili propasti.

Još jedna podjela

Sljedbenici Poslanika, salallahu alejhi we selem , su srca podijelili na četiri vrste. Od Huzejfe b. el- Jemana, r.a., se prenosi da je rekao: “Četiri su vrste srca: Srce koje je čisto i u kome sija svjetiljka. To je srce vjernika. Srce koje je okorjelo. To je srce nevjernika. Srce koje je izvrnuto. To je srce licemjera koji je istinu spoznao pa ponovo porekao, progledao, pa ponovo oslijepio. I srce koje se napaja sa dvije materije: materijom vjerovanja i materijom licemjerja. Koja od njih dvije prevlada, njoj srce pripada.”

Riječi “čisto srce” znače čisto u obožavanju samo Uzvišenog Allaha. Pod riječima “U kome sija svjetiljka” misli se na svjetiljku koja sija vjerovanjem. Pod prvom se aludira na čistoću srca od upletenosti u sumnjive stvari neistine i hirove osiljenosti, a pod drugima na obasjanost svjetlom znanja i vjerovanja.

Pod riječima    “okorjelo srce” misli se na srce, zatvoreno u svojoj košuljici, tako da do njega ne dopire svjetlo znanja i vjerovanja, kao što Uzvišeni, govoreći o srcu Jevreja, kaže:

Oni govore: ”Naša su srca okorjela.” (Kur’an, sura El-Bekara, 88).

Pod riječima “izvrnuto srce” misli se na srce koje se bilo ispravilo, pa se ponovo preokrenulo i vratilo u prethodno stanje. U tome smislu Uzvišeni kaže:

Zašto se razdvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih? (Kur’an, sura En-Nisa’, 88)

Tj. koje je Allah zbog njihovih postupaka i nevaljalih djela ponovo vratio u nevjerstvo u kome su već jednom bili. To je najgore i najpokvarenije srce.

Pod riječima “i srce koje napajaju dvije materije” misli se na bolesno srce u kome se vjerovanje ne može ustabiliti i da njegova svjetiljka zasija punim sjajem, zato što nije potpuno predano istini s kojom je Allah poslao Svoga Poslanika i zato što u njemu pored ove ima i druge, suprotne materije kojom se hrani, pa je čas nevjerstvu bliže od vjerovanja, a čas vjerovanju od nevjerstva. Konačan sud o ovakvom srcu je na onoj od ove dvije strane koji prevagne.

Odlomak iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti” – Ahmed Ferid

About pozivistine

Pogledaj takođe

Umišljenost sobom (samoljublje)

Samoljublje je bolest srca koja uništava Allahove robove upropaštavajući njihova djela, ona protjeruje iskrenost iz …