Istinska sreća je sreća duše i srca

Istinska sreća nije sreća tijela, nego sreća duše i srca, a srce ne može biti sretno sve dok ne bude ispunjeno spoznajom o Uzvišenom Allahu, zikrom i pokornošću Njemu. Ako grešnici osjećaju prazninu u svojim srcima, kakva li je onda situacija s krivovjernicima ili ateistima. Rekao je Hasan el-Basri: “Grešnicima, uprkos tome što im se pružaju bogatstvo i brzi konji, grijesi koje čine ne ostavljaju srce mirnim, jer Uzvišeni Gospodar neće uzvisiti i pomoći onoga ko Mu je nepokoran.”

Nema sumnje da se Allahove blagodati prema nama ne mogu izbrojati, kao što je Uzvišeni Allah rekao: “Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati” (En-Nahl, 18.), “Od Allaha je svaka blagodat koju uživate” (En-Nahl, 53.), “…a i u vama samima – zar ne vidite?” (Ez-Zarijat, 21.) Međutim, ovo može razumjeti samo onaj čije je srce trezveno i razumno.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Cijeli dunjaluk nije vrijedan da zbog njega tugujemo jedan jedini sat.” Zašto onda da se obaziremo na negativne iskrice duše ili šejtanske stope, preko kojih nas on neprimjetno upliće u svoje spletke, korak po korak. Priroda dunjaluka je takva da nikad nećemo biti potpuno sretni na njemu, pa se trebamo truditi da se usrećimo koliko god smo to u mogućnosti i da prevladamo sve ono što nas uznemirava i kvari nam raspoloženje, tako što ćemo negativne osjećaje i dešavanja zanemariti i nećemo im davati velikog značaja niti ih uveličavati.

Ispravni prethodnici nisu udovoljavali svojim strastima i prohtjevima, živjeli su sretno na ovom svijetu. Čak nam je i Ibn Tejmijja takvo stanje dočarao riječima: “Na dunjaluku postoji džennet, ko ne uđe u njega, neće ući ni u onaj na ahiretu.”

A neko drugi je, opisujući sreću koju je doživio, rekao: “Ponekad srce doživi takve trenutke da kažem: Ako je ovako stanovnicima Dženneta, kako je meni sad, oni su zaista u prelijepim blagodatima.”

Oni su nam objasnili smisao sreće na ovom svijetu i pokazali njenu ljepotu definišući je kao ogromno blago koje bi kraljevi sabljama voljeli oteti, zbog njegove ogromne vrijednosti, kad su rekli: “Da znaju kraljevi i njihovi sinovi u kakvim smo mi blagodatima, pokušali bi nam to sabljama preoteti.”

_________________________________________

Iz knjige “Otkrij tajnu uspješnog života” – Jahja b. Ibrahim el-Jahja