Znakovi i pokazatelji slijeđenja poslaničke prakse

Znakovi i pokazatelji slijeđenja poslaničke prakse se ogledaju u mnogim stvarima, a najvažniji pokazatelji su:

Prvi: Poštivanje šerijatskih tekstova.

Jedan od glavnih pokazatelja slijeđenja poslaničke prakse jeste poštivanje, uvažavanje i veličanje šerijatskih tekstova, davanje prednosti njima i neizbjegavanje istih, te vjerovanje da je uputa samo u njima.

Ovo podrazumijeva i to da ove tekstove treba izučavati, ispravno razumjeti, razmišljati o njima, raditi i suditi po njima, te ne suprotstavljati se istim.

Šerijatski tekstovi bili su uputstvo ljudima koji su najbolje slijedili Poslanika ﷺ poput ashaba, tabi’ina i generacija koje su došle poslije.

Drugi: Strah od skretanja sa Pravog puta i neustrajnosti na njemu.

Najbolji čovjek ovog ummeta, nakon Poslanika ﷺ Ebu Bekr, je govorio: „Neću ostaviti ništa što je Allahov Poslanik ﷺ radio, a da i ja to ne uradim. Ja se bojim, ako bih ostavio nešto od onoga što je on radio, da bih pao u zabludu.“ (Buhari, br. 3093)

Hasan el-Basri govorio je: „Vjernik je u brizi i strahu za svoje stanje i pored toga što je pokoran, dok griješnik, i pored svojih grijeha, ne osjeća strah.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/451.)

Treći: Postupanje po šerijatskim propisima i vraćanje na njih u svim razilaženjima.

 Musliman mora da sudi i da se vlada po propisima koji su spomenuti u kur’ansko-hadiskim tekstovima, te da njih uzme kao mjerilo ispravnosti svog vjerovanja, riječi i djela. Ono što se slaže sa Kur’anom i Sunnetom mora prihvatiti i raditi po tome, a ono što se njima suprotstavlja mora ostaviti, bez obzira od koga je došlo.

Postupanje po islamskim pravilima i ulaganje truda da svi čovjekovi poslovi budu usklađeni sa šerijatom jasan je znak koji pravi razliku između muslimana koji se trudi da slijedi Istinu i čovjeka koji se povodi za svojim prohtjevima, živeći u zabludi i druge zavodeći, bez obzira da li taj prohtjev bio nazvan razumom, ukusom, interesom, strankom, sistemom i sl.

Uzvišeni Allah kaže: A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku. (En-Nisa, 59.)

Ševkani veli: „Znaj, ukoliko bi se desio spor među muslimanima po pitanju da li je neko djelo novotarija ili ne, pokuđeno ili ne, zabranjeno ili ne, da je po jednoglasnom stavu, od vremena ashaba pa do današnjeg dana obaveza tražiti rješenje kod Allaha i Poslanika ﷺ za pitanja u vezi sa kojima se učenjaci razilaze, jer Uzvišeni kaže: A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku.

Tražiti rješenje kod Allaha i Poslanika ﷺ znači obratiti se Allahovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, i oko ovog nema razilaženja među muslimanima.

Na osnovu ovoga znamo sljedeće: Niko od učenjaka koji se razilaze ili njihovih sljedbenika nema pravo da kaže: „Istina je kod tog i tog, a nije kod tog i tog.“, ili: „Taj i taj je preči da istina bude kod njega od tog i tog.“

Nego obaveza je da, ukoliko razumije, i ima znanje i razlučivanje, da njihovo razilaženje vaga na osnovu Kur’ana i Sunneta, pa onaj ko za svoj govor posjeduje kur’ansko-hadiski dokaz, na istini je, i preči je da istina bude sa njim, dok onaj ko nema takvog dokaza za svoj govor, nije u pravu.“ (Ševkani, Medžmu’atu resail, str. 3-5.)

Četvrti: Zadovoljstvo i prihvatanje presude koju donese Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah kaže: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65.)

Jedan od znakova slijeđenja poslaničke prakse jeste i zadovoljstvo presudom koju donese Poslanik ﷺ, tj. zadovoljstvo sa svim što je naredio, rekao ili uradio.

El-Abbas prenosi da je Poslanik ﷺ kazao: „Slast vjerovanja osjetiće onaj ko bude zadovoljan da mu Allah bude gospodar, vjera islam i Muhammed poslanik.“ (Muslim, br. 34)

Ukoliko musliman bude zadovoljan sa Muhammedom kao poslanikom i vjerovjesnikom, neće se okretati nečemu drugom mimo njegovoj uputi i neće svoj način ponašanja usklađivati osim po njegovoj praksi.

Svoje sporove rješavaće po onome što on presudi, predaće se i prihvatiti i slijediti sud koji on donese, te će biti zadovoljan sa svim onim što je prenio od svoga Gospodara.

Na takav način njegovo srce biće spokojno, duša mirna, i uvidjeće blagodat koju je Uzvišeni Allah njemu, a i ostalim stvorenjima podario slanjem Poslanika ﷺ te će kao takav biti radostan i sretan zbog milosti koja mu je ukazana time što je izabran da bude sljedbenik najboljeg poslanika i jedine grupacije koja će uspjeti.

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet