Pravila i principi slijeđenja poslaničke prakse

S obzirom da je slijeđenje Poslanika ﷺ obaveza, islamski učenjaci su postavili pravila tog slijeđenja, iz razloga što veliki broj ljudi tvrdi da slijedi Poslanika ﷺ a oni su daleko od toga. Stoga, potrebno je spomenuti ova pravila, kako bismo znali jesmo li sljedbenici poslaničke prakse i kako bismo napravili razliku između sljedbenika i novotara.

Slijeđenje poslanikove prakse može se pojasniti u sledećim tačkama:

Prvo pravilo: Slijeđenje nije ispravno i neće se upotpuniti, niti će djelo (ibadet) biti prihvaćeno ukoliko se sa Sunnetom ne usaglasi u šest stvari / detalja:

1. Način obavljanja ibadeta

Kada bi čovjek obavio namaz ili uzeo abdest suprotno načinu koji je propisan, ne bi mu nijedno ni drugo bilo validno, jer se svojim postupkom suprotstavio Poslanikovoj ﷺ praksi i pravilima šerijata. Ovo važi i za zikr poslije namaza.

2. Količina

Kada bi čovjek dodao još jedan farz-namaz, ili jedan rekat u farz-namazu, to bi se računalo odbačenim ibadetom i novotarijom, jer se takvo djelo razlikuje od broja i količine određene šerijatom i suprotstavio se Poslanikovoj ﷺ praksi.

3. Vrsta

Kada bi čovjek obožavao Allaha vrstom ibadeta koja nije propisana, ne bi mu bilo primljeno, kao npr. da za kurban zakolje konja. Razlog tome jeste što se za kurban mogu zaklati samo deve, krave i ovce. U ovo spadaju sve vrste ibadeta koje se ne grade na jasnom dokazu.

4. Vrijeme

Kada bi čovjek postio ramazan u mjesecu ševalu, ili kada bi boravio na Arefatu deveti dan mjeseca zul-ka’dea, umjesto deveti dan mjeseca zul-hidždžeta, to mu ne bi bilo primljeno, jer svoj ibadet nije uskladio sa vremenom propisanim u šerijatu, niti sa Poslanikovom ﷺ praksom.

5. Mjesto

Kada bi čovjek činio itikaf u svojoj kući, a ne u džamiji, ili kada bi boravio deveti dan mjeseca zul-hidždžeta u Mekki, a ne na Arefatu, ne bi mu to djelo bilo validno, jer svoj ibadet nije uskladio sa mjestom koje je za njega šerijatom precizirano. U ovo spadaju sva mjesta na kojima nije propisan ibadet, poput naših dovišta, turbeta, groblja i slično.

6. Razlog

Kada bi čovjek obožavao Allaha povodom nečega što šerijatom nije određeno, to bi se računalo novotarijom. Primjer tome je provođenje dvadeset sedme noći mjeseca redžeba u noćnom namazu. Za tu noć kažu da je noć Miradža.

Noćni namaz je u osnovi propisan ibadet, ali njegovo praktikovanje povodom nečega što nije propisano šerijatom niti je na tome bila Poslanikova ﷺ praksa, daje mu status novotarije.

U to spadaju svi ibadeti povodom Lejletu berata, Lejletu regaib, i slično tome koji nemaju utemeljenja u Poslanikovoj ﷺ praksi.

Drugo pravilo: Islam kao vjera temelji se na Objavi i vjerodostojnim predajama, a ne na razumu i proizvoljnom zaključivanju. Slijeđenje je ispravno samo ako se postupci poklapaju sa vjerodostojnim predajama.

Svaku naredbu i zabranu koja se spominje u izvorima naše vjere moramo prihvatiti i predati joj se, te je primijeniti u praksi. I samo na takav način smo ispravno shvatili šta znači slijeđenje Poslanikove ﷺ prakse.

Zuhri veli: „Od Allaha je poslanica, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavlja, a naša obaveza je da je prihvatimo.“ (Fethul-Bari, 13/504.)

Ibn Ebil-Izz el-Hanefi, tumačeći Tahavijeve riječi: „Islam (kod određene osobe) će biti ispravan samo ako se bazira na predanošću i pokornošću.“ – veli: „Neće biti potvrđen (prihvaćen) islam čovjeka koji se ne preda tekstovima dvije Objave (Kur’anu i Sunnetu) i koji im se ne podredi, zatim im se ne protivi i ne oponira im svojim mišljenjem, razumom i analogijom.“ (Šerhul-akidetit-Tahavijje, 1/231.)

Treće pravilo: Obaveza je svakog muslimana, prije nego bilo šta uradi, da se raspita o šerijatskom propisu vezanom za ono što čini.

Poslanik ﷺ veli: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ (Buhari i Muslim)

Sprovođenje onog što proizilazi iz ovog hadisa je suština slijeđenja Poslanika ﷺ.

O tome imam Šatibi veli: „Ko bude tražio i želio nešto što šerijatom nije propisano, suprotstavlja se šerijatu, a svako ko se suprotstavi šerijatu svojim djelom,  ono mu neće biti prihvaćeno. Svakom ko propiše sebi djelo koje nije šerijatom propisano, ono je ništavno.“ (El-Muvafekat, 3/28.)

Četvrto pravilo: Slijeđenje Poslanika ﷺ podrazumijeva postupanje po svemu onome što je on radio od kur’anskih naredbi i zabrana.

Razlog tome jeste to da sve što je Poslanik ﷺ činio od ibadeta je ustvari Objava od Allaha, a za nas to je Objava od Allaha i rad po Sunnetu.  

Poslanik ﷺ veli: „Zar mi nije data Knjiga i nešto slično njoj (Sunnet)!? Zar mi nije dat Kur’an i ono što je slično njemu (Sunnet)!?“ (Ahmed)

Ata kaže: „Pokornost Poslaniku je slijeđenje Kur’ana i Sunneta.“ (Darimi)

Sa’di veli: „Zaista ono sa čime je došao Poslanik ﷺ obaveza je svakom muslimanu, da to slijedi, i nije dozvoljeno suprotstaviti se njegovoj praksi. Poslanikove ﷺ riječi koje ukazuju na određeni propis su kao i Allahove i po tom pitanju, nema olakšica niti opravdanja za njihovo ostavljanje. Ničiji govor ne smije se pretpostaviti Poslanikovom.“ (Tefsirus-Sa’di, 7/333.)

Peto pravilo: Djelo (ibadet) koje je Poslanik ﷺ ostavio i nije činio, a moglo je biti učinjeno za njegovo vrijeme, novotarija je ukoliko se uradi i sunnet je ostaviti ga.

Primjer tome je obilježavanje njegovog rođendana, obilježavanje noći Miradža, hidžretske nove godine i sl.

Na ovo ukazuju Poslanikove ﷺ riječi: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, to mu neće biti primljeno.“ (Buhari i Muslim)

Imam Malik veli: „Ono što u to vrijeme nije bilo od vjere, ne može ni danas biti.“ (El-I’tisam, 1/65)

Ibn Tejmijje veli: „Ostaviti djelo koje se nikako nije činilo je sunnet, kao što je sunnet učiniti djelo koje se redovno obavljalo.“ (Medžmu’ul-fetava, 26/172.)

Ibn Kesir veli: „Što se tiče sljedbenika sunneta (ehli-sunne vel džema’ah), oni kažu za svako djelo ili riječi u vjeri da je novotarija ukoliko nije potvrđeno da su je prakticirali ashabi, jer, da je u tome kakvo dobro, oni bi nas u tome, sigurno, pretekli.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 7/278.)

Šesto pravilo: U šerijatu je pojašnjeno sve što je ljudima potrebno, bilo da se radi o temeljima ili ograncima vjere, pitanjima vezanim za ovaj i Onaj svijet, ibadetima i međusobnim odnosima, ratu ili miru, politici i ekonomiji, itd.

Uzvišeni Allah kaže: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (En-Nahl, 89.)

I kaže: Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maide, 3.)

Neko je Selmanu el-Farisiju rekao: „Vaš Vjerovjesnik vas je svemu podučio, čak i kako ćete obaviti nuždu?“ „Da,“ – reče Selman – “zabranio nam je da se prilikom obavljanja velike ili male nužde okrećemo u pravcu kible, da se poslije toga čistimo desnom rukom…“ (Muslim, br. 57)

Zbog toga, muslimanu u njegovoj vjeri nije potrebno ništa mimo Kur’ana i Sunneta, i nije mu dozvoljeno pokoriti se bilo kome mimo Allahu i Poslaniku ﷺ.

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet