Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Ništavnost dove upućene nekome drugome mimo Allahu

Ništavnost dove upućene nekome drugome mimo Allahu

Nažalost možemo vidjeti da mnogi ljudi koji se pripisuju islamu, pored Allaha dove upućuju drugima i od njih traže pomoć, bilo da se radi o vjerovjesnicima ili dobrim robovima. Postoje i slučajevi gdje su ljudi po ovom pitanju u gorem stanju nego što su bili mušrici prije poslanstva. Nekada su mušrici, kada bi ih zadesila nevolja, Allaha jedinog dozivali, a kada bi ih zadesila kakva blagodat, onda bi Mu širk činili, a slučaj sa današnjim mušricima je takav da se pored Allaha, mole i drugima, i u nevolji i u blagostanju.

Islamski učenjaci ovoj tematici su pridali veliku pažnju, pojasnili su da je upućivanje dove nekome pored Allaha neispravno i da predstavlja širk, te su upozorili ummet na opasnost od toga.

Dova nekome drugome pored Allaha je ništavna sa više aspekata:

Prvi: Uzvišeni Allah kaže: To zato što je Allah – Istina, a oni kojima se, pored Njega, oni mole – neistina… (Lukman, 30.)

Drugi: U Kur’anu se iskrenost, odnosno da ibadet bude samo radi Allaha, posebno vezuje za dovu, zabranjuje se njeno upućivanje nekome mimo Allahu, te se naređuje ispoljavanje ibadeta, među kojima je i dova, samo Njemu Uzvišenom.

Uzvišeni Allah kaže: Zato dovu činite samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru. (El-Mu’min, 14.)

Treći: Jedan od pokazatelja koji nam govore da je neispravno upućivati dove stvorenjima jeste i konsenzus islamskih učenjaka, među kojima su učenjaci sva četiri mezheba.

Svi oni su složni na tome da upućivanje dove nekome mimo Allahu izvodi iz okvira islama jer je to širk, a jednoglasan stav učenjaka se uzima kao validan izvor šerijata, jer Poslanik ﷺ veli: „Allah neće ujediniti moj ummet na zabludi, a Allahova ruka je nad džematom.“[1]

Četvrti: Kod čovjeka je urođena prirodnost (fitra) da obožava samo Allaha, odnosno da Njemu jedinom čini ibadet. Uzvišeni Allah je svakog čovjeka stvorio u čistoj i ispravnoj vjeri. Međutim, šejtani u ljudskom i džinskom liku svojim djelovanjem odvratili su ih od tevhida i usmjerili ka širku.

O tome Poslanik ﷺ veli: „Uistinu, moj Gospodar mi je naredio da vas podučim onome što ne znate, a od onoga što me je On danas podučio je: ‘Sve što smo dozvolili robu, to je i dozvoljeno. Sve Moje robove stvorio sam s apsolutnim vjerovanjem u Moju jednoću, sve njih. Ali, prilaze im šejtani, odvraćaju ih od njihove vjere, zabranjuju im ono što sam Ja dozvolio, i naređuju im da Mi pridružuju druga (širk čine), mada za to nikakav dokaz nemaju.’“[2]

Peti: Allah prijeti Vatrom onome ko dovu upućuje nekome pored Njega.

Allahov Poslanik ﷺ je rekao: „Ko umre, a bude mimo Allaha, molio se nekome drugome, ući će u Vatru.“[3]

Šesti: Uzvišeni Allah saopštava da su u najvećoj zabludi oni koji dove nekome pored Njega i da niko nije u većoj zabludi od njih. A božanstva koja su se obožavala mimo Allaha na Sudnjem danu odreći će se onih koji su ih dozivali i bit će im neprijatelji.

Uzvišeni Allah kaže: Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su ih obožavali. (El-Ahkaf, 5-6.)

Bejdavi veli: „U ajetu se navodi da niko nije u većoj zabludi od mušrika, a razlog tome jeste što su ostavili ibadet Onome ko sve čuje i vidi, ko se odaziva, ko je svemoćan i o svemu obaviješten, a dozivali su one koji im se čak nisu ni odazivali, a pogotovo nisu poznavali njihove tajne, niti su vodili brigu o njihovim potrebama. Koji su prema njihovim molbama ravnodušni, jer ili su pripadali mrtvoj prirodi ili su, pak, bili obični robovi zaokupirani svojim problemima.“[4]

Sedmi: Jedan od dokaza da je dova upućena nekome pored Allaha neispravna jeste i to što će nevjernici, kada uđu u Džehennem, priznati da od njihovog dozivanja nije bilo koristi.

Uzvišeni Allah kaže: …i biće upitani: „Gdje su oni koje ste Allahu pridruživali?“ –„Izgubili su nam se iz vida,“– odgovoriće – “ta mi prije, ustvari, nismo nikoga mimo Allaha dozivali.“ – Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike. (El-Mu’min, 73-74.)

Osmi: Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi jasno potcrtava da niko pored Njega ne prima dove i molbe.

Obavezno je vjerovati u ovo i napustiti upućivanje dove onima koji nisu u stanju da se odazovu, jer u suprotnom onaj ko tako ne postupi postaje nevjernik u ove ajete.

Uzvišeni Allah kaže: Samo se Njemu možete moliti! A oni kojima se pored Njega mole – neće im se odazvati, kao što ni voda neće stići u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; dova nevjernika je stvar izgubljena. (Er-Ra’d, 14.)

Stoga u velikoj opasnosti nalazi se onaj ko kaže da umrli u kaburovima odgovaraju na dove onih koji ih dozivaju, jer to je vid nevjerovanja u Allahove ajete u kojima se navodi da niko drugi mimo Allaha ne uslišava dove.

Deveti: Da je kojim slučajem upućivanje dove nekome pored Allaha dobro i ispravno, Allah bi to naredio, a Poslanik ﷺ i njegovi ashabi to bi sproveli u praksu, jer oni su bili ljudi koji su se najviše trudili u praktikovanju vjere i najbolje su je poznavali.

Ibn Tejmijje veli: „Niko od njih, kada bi imao kakvu potrebu ili poteškoću, nije se umrlome obraćao i govorio: ‘O velikanu, taj i taj, ti si mi dovoljan!’, ili: ‘Ispuni moju potrebu!’, kao što to govore neki mušrici umrlima i odsutnima koje obožavaju. Niko od ashaba nije se na ovaj način obraćao Poslaniku ﷺ nakon njegovog preseljenja i tražio od njega pomoć, a niti se na taj način obraćao drugim vjerovjesnicima. To nisu činili ni pored njihovih kaburova, a ni na drugim mjestima. I pored teških stanja kroz koje su prolazili i pored borbi sa mušricima u kojima su učestvovali, oni ipak nisu dovili i tražili pomoć od vjerovjesnika, niti od bilo kojeg drugog stvorenja. Oni čak nisu Allaha zaklinjali nekim stvorenjem, niti su dovu upućivali pored kaburova vjerovjesnika niti su pored njih klanjali.“[5]

Deseti: Jedan od dokaza neispravnosti upućivanja dove stvorenjima jeste i to što su ta stvorenja, poput vjerovjesnika, dobrih ljudi i meleka ustvari Allahovi robovi koji Mu se približavaju čineći Mu dobra djela. Rob ne zaslužuje da se obožava i da mu se ljudi ibadetom približavaju.

Uzvišeni Allah kaže: Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati. (El-Isra, 57.)

Allahov Poslanik ﷺ je rekao: „Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdizali Sina Merjemina. Ja sam samo Njegov rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov poslanik.’“[6]

Rob se ne može obožavati isto kao što poslanik ne može slagati. Ako se Poslanik ﷺ ne smije obožavati, onda je preče da se ne smiju obožavati oni koji su nižeg stepena od njega, poput evlija i dobrih ljudi, bez obzira da li bili u kaburovima ili ne.

Jedanaesti: Oni koji se dozivaju, poput vjerovjesnika i dobrih ljudi, sami su u potrebi za dovom živih i oprostom od grijeha, jer se djela umrlih prekidaju, kao što Poslanik ﷺ kaže: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova dobra djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi koriste, ili dobro odgojeno dijete koje za njega upućuje dove.“[7]

Ibnul-Kajjim veli: „Djela umrloga prekinuta su i on ni sam sebi ne može koristiti, niti naštetiti, a pogotovo ne može da pomogne onome ko mu se obraća i traži da se kod Allaha za njega zagovara. Umrli je u potrebi da neko za njega dovu upućuje, da moli Allaha da mu se smiluje i oprosti. Ovo nam je savjetovao i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada dođemo u posjetu umrlima. Naime, on nam kazuje da tražimo da im se Allah smiluje i da im oprosti. Mušrici su postupili suprotno tome, jer su posjetu kaburovima pretvorili u činjenje ibadeta umrlima, tražeći od njih da im ispune potrebe. Od kaburova su načinili božanstva koje obožavaju.“[8]

Dvanaesti: Jedan od najvećih dokaza koji ukazuju da je činjenje dove nekom drugom mimo Allahu neispravno jeste i vjerovanje da oni kojima se obraćaju imaju osobine rububijjeta, a zapravo oni kojima se pored Uzvišenog Allaha obraćaju nemaju niti posjeduju nikakve osobine rububijjeta, poput: znanja, snage, vlasti, oni ne mogu stvarati, upravljati, opskrbljivati i sl.

Znanje: Što se tiče znanja, umrli ne znaju ništa o potrebama i stanjima ljudi.

Veoma jasno nam Poslanik ﷺ u hadisu o Havdu kazuje da on nakon svoje smrti ne zna ništa šta se dešava na ovom svijetu, pa ako on ne zna kakav li je tek slučaj sa ostalim umrlima koji su na nižem stepenu od njega.

Poslanik ﷺ kaže: „Dovešće se ljudi iz moga ummeta (na vrelo Havd), pa će biti povedeni na lijevu stranu (biće im zabranjeno da piju sa tog vrela), a ja ću reći: ‘Gospodaru, oni su moji drugovi (sljedbenici)!’ pa će mu se reći: ‘Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uradili!’“[9]

Snaga: Što se tiče snage, oni koji se obožavaju mimo Allaha nemaju snage niti mogu donijeti bilo kakvu korist svojim obožavaocima.

Uzvišeni Allah kaže: On, pored Allaha, doziva onoga koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista, velika zabluda. (El-Hadždž, 12.)

Vlast: U vlasti onih koji se obožavaju mimo Allaha nije ni najmanja stvar, niti šta posjeduju, pa kako onda da se od njih traži nešto?!

Uzvišeni Allah kaže:

Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji. (Sebe’, 22.)

Oni koje vi, mimo Allaha, obožavate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njega obožavajte i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti. (El-Ankebut, 17.)

Tj. oni koji se pored Allaha obožavaju ne mogu nikome korist niti štetu donijeti, ne mogu nikome život i smrt dati, niti mogu koga oživjeti. I ne samo to nego se negira da oni bilo šta od opskrbe posjeduju, pa makar se radilo o nečemu neznatnom, te zbog toga oni ne zaslužuju ni koliko je trun jedan da im se ibadet čini. Zato samo od Allaha tražite opskrbu, jer On jedini opskrbljuje i On jedini zaslužuje svaki vid ibadeta.“[10]

Stvaranje: Uzvišeni Allah je jedini Tvorac svega.

On je taj koji iz ničega stvara, dok oni koji se pored Njega obožavaju, ne mogu ništa stvoriti, pa makar se radilo o nečemu malom i neznatnom.

Uzvišeni kaže: Oni koje vi, pored Allaha, dozivate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji traži, a i onaj od koga se traži! (El-Hadždž, 73.)

Upravljanje: Niko od onih koji se pored Allaha obožavaju nije u mogućnosti da upravlja bilo čime na nebesima ili na Zemlji. Jedini upravitelj i jedini uzročnik svega je Uzvišeni Allah, koji nema sudruga.

Uzvišeni Allah kaže: Reci: “O svemu odlučuje samo Allah!“ (Ali Imran, 154.)

Uzvišeni Allah čak potcrtava da ni Poslanik ﷺ nije u stanju da bilo čime upravlja i da bilo šta određuje: Od tebe ne zavisi ništa. (Ali Imran, 128.)

Pa kakvo li je tek stanje sa običnim smrtnicima, sa onima koji su na nižem stepenu od Poslanika ﷺ?!

Opskrbljivanje: Kada je u pitanju opskrbljivanje, Uzvišeni Allah jasno naglašava da su sve blagodati od Njega, koji nema sudruga. On ih jedini daje Svojim robovima i nije ih ispravno tražiti od nekog drugog.

Uzvišeni veli: Od Allaha je svaka blagodat koju uživate. (En-Nahl, 53.)

Šejh Abdullah Eba Bittin veli: „Preneseno nam je da je neki čovjek iz Mekke za kojeg se kaže da je učen kazao neukom čovjeku iz Nedžda: ‘Zar vi evlijama ne pridajete važnost? Allah o šehidima veli: Oni su živi i obiljem opskrbljeni od Gospodara svoga!’

Čovjek tada reče: ‘Da li je Allah kazao: oni opskrbljuju (jerzukun) ili: oni su opskrbljeni (jurzekun)?

Ako je kazao prvo, onda ću ja od njih tražiti, a ako je rekao drugo, onda ću da tražim od Onoga koji njih opskrbljuje.’ Tada čovjek iz Mekke reče: ‘Vaši dokazi su mnogobrojni!’, pa je ušutio.“[11]

Trinaesti: Upućivanje dove nekome drugom mimo Allaha predstavlja ružno mišljenje o Njemu Uzvišenom.

Ibnul-Kajjim veli: „Širk se temelji na lošem mišljenju o Allahu i upravo zbog toga imam pravovjernih, Ibrahim, alejhis-selam, onim mušricima koji su mu se suprotstavili veli: Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite? (Es-Saffat, 86-87.)

Iako je značenje ovog ajeta: Kako mislite da će Allah postupati sa vama, a vi Allahu pridružujute druge?! – možemo da primijetimo jednu vrstu prijetnje koja se nalazi u sljedećem: Šta to vi loše o Allahu mislite, pa pored Njega druge obožavate?!

Jer, mušrik nekada smatra da je Allahu potreban neko ko će pored Njega upravljati svijetom i ko će Mu pomagati, što predstavlja jedan od najvećih vidova omalovažavanja i obezvređivanja Onoga ko je svojim Bićem neovisan od drugih, i od koga sve zavisi.

Nekada mušrik smatra da se Allahova snaga usavršava i upotpunjuje ako joj se doda snaga onoga ko mu se kao sudrug pripiše.

Nekada smatra da On Uzvišeni nije sa nečim upoznat dok o tome ne bude obaviješten od nekog posrednika ili, pak, da On ne ukazuje Svoju milost dok Mu na to ne ukaže neki posrednik.

Nekada mušrik smatra da On Uzvišeni nije dovoljan Svome robu, ili da neće uraditi ono što rob želi i traži dok za to ne posreduje neko, kao što je slučaj kada su u pitanju stvorenja i njihova međusobna zagovaranja i posredovanja, kada postoji potreba da se zagovorništvo primi zbog koristi koja se ima od posrednika i zagovornika.

Ponekad mušrik misli da Uzvišeni Allah neće uslišati dovu dok je ne predoči posredniku pa je on uzdigne do Allaha, kao što je slučaj sa ovozemaljskim vladarima. Ovo je osnova širka stvorenja.

Ili, pak, nekada smatra da Allah ne čuje dovu zbog daljine, pa je posrednik treba do Njega prenijeti.

Nekada misli i smatra da stvorenje ima određeno pravo kod Allaha, pa Ga njime preklinje, i preko tog stvorenja Mu se približava, kao što je to slučaj kada su u pitanju ljudi i njihovo posredovanje kod ovosvjetskih vladara koje se čini preko nekoga ko je ugledan i čije se posredovanje ne može odbiti.

Sve je ovo obezvređivanje i napad na Allahovu jednoću u gospodarenju i upravljanju svime, te umanjivanje prava koje Mu pripada.

Dovoljno je ružno da se zbog tog pripisivanja druga Allahu iz srca mušrika ne umanjuje ništa drugo do ljubav, strah i nada prema Njemu, te oslanjanje na Njega i težnja da Mu se vrati, te da se većina toga ili (nešto od toga) ispolji ka onome ko se obožava mimo Allaha.

Iz širka neminovno proizlazi vrijeđanje i obezvređivanje Allaha, Uzvišenog Gospodara, bez obzira priznao to neko ili ne.

I upravo to je razlog zbog kojeg On neće oprostiti širk i onome ko Mu druga pripisuje, staviće u vječnu patnju i učiniće ga najnesretnijim stvorenjem.

Nema mušrika a da nije omalovažio Allaha i Njegovu svetost, pa makar on smatrao da svojim postupkom veliča Allaha.“[12]

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga treća: Dova

[1] Bilježi ga Tirmizi, br. 2167, str. 490, a ispravnim ga ocjenjuje Albani u Tirmizijevom Sunenu. Bilježi ga i Ahmed, 45/200, br. 27224.

[2] Bilježi ga Muslim, br. 63, str. 1231.

[3] Bilježi ga Buhari, br. 4497, str. 816.

[4] Envarut-tenzil ve esrarut-te’vil, 3/275.

[5] El-Istigasetu fir-reddi alel-Bekri, str. 221-222.

[6] Bilježi ga Buhari, br. 3445, str. 627.

[7] Bilježi ga Muslim, br. 14, str. 712.

[8] Medaridžus-salikin, 1/605-606.

[9] Bilježi ga Buhari, br. 4740, str. 880, i Muslim, br. 58, str. 1229.

[10] Pogledati: Tejsirul-kerimir-rahman, 6/75.

[11] Te’sisut-takdis fi kešfi telbisi Davud b. Džerdžis, str. 119.

[12] Igasetul-lehfan, 1/100-101.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Velike greške po pitanju dove kod našeg naroda

Mnogi naši muslimani su, hvala Allahu, shvatili važnost dove i njen odnos spram tevhida, te …