Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / 5. Suština vjerovanja u Uzvišenog Allaha

5. Suština vjerovanja u Uzvišenog Allaha

  • Vjerovanje u Uzvišenog Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i vjerovanje da se sve, bilo dobro ili loše, dešava samo Njegovom odredbom, vjerovanje je muslimanā koji slijede sunnet posljednjeg vjerovjesnika i predvodnika svih Allahovih poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i koji su u pogledu tog pitanja jedinstveni. Svi islamski učenjaci saglasni su u tome, a taj su stav potonje generacije preuzele od onih prvih.
  • Prva obligatna dužnost svakog šerijatskog obveznika jeste vjerovati u Uzvišenog Allaha i izgovarati dva šehadeta, odnosno svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik.
  • Vjernici su Allahovi štićenici (evlije). On voli njih i oni vole Njega. On ih štiti i pomaže im, a i oni pomažu Njemu.[1] Takvi su sigurni i na dunjaluku i na ahiretu, i oni su na Pravome putu.
  • Pojašnjenja i upute dobivene od Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedini su mjerodavni argumenti preko kojih se može spoznati ispravno vjerovanje i ono što ga poništava.
  • Šerijatska definicija imana glasi: “Iman je izraz za pojam koji ima svoje dijelove i ogranke i koji ima svoj najviši i najniži stepen. Najviši stepen imana jest izgovaranje riječi la ilahe illallah – nema boga osim Allaha, a njegov najniži stepen jest ukloniti sa puta neprijatnost i ono što ljudima smeta prilikom prolaska. Iman podrazumijeva i obuhvata svaki dio i ogranak imana pojedinačno, kao što u isto vrijeme obuhvata sve njegove dijelove zajedno.”

Komentar: Kao primjer možemo navesti namaz koji nam je propisao Uzvišeni Allah i koji se sastoji od različitih radnji, pokreta, zikrova. Svaku od tih radnji zovemo namazom, tj. dijelom namaza, kao što i sve te radnje zajedno u konačnici zovemo namazom. Tako je i sa imanom, tj. islamskim vjerovanjem. I uklanjanje neprijatnosti sa puta zovemo imanom, tj. dijelom imana, kao što čvrsto vjerovanje i sva dobra djela zajedno, koja su plod tog vjerovanja, također zovemo imanom.

  • Iman u isto vrijeme obuhvata čvrsto uvjerenje srcem, izgovaranje jezikom i praktičnu potvrdu ostalim dijelovima tijela. Iman može biti: batin – skriveni, unutrašnji, i zahir – pojavni, vanjski.
  • Batin – skriveni iman odnosi se na ono što počiva u srcu vjernika i to je jezgro istinskog vjerovanja.
  • Zahir – pojavni iman, jest ono što se, kao posljedica skrivenog imana u srcu, manifestira jezikom i dijelovima tijela, tj. praktičnom primjenom.
  • Batin – skriveni iman dijeli se na govor srca i djela srca.
  • Govor srca obuhvata: ilm – spoznaju Uzvišenog Allaha, tasdik – iskrenu potvrdu tog vjerovanja, jekin – nepokolebljivo ubjeđenje, i‘tikad – čvrsto vjerovanje i uvjerenje.
  • Djela srca su: iskreno ispovijedanje vjere isključivo Uzvišenom Allahu i veličanje samo Njega, prihvatanje svega onoga što Allah zapovijeda i potpuna predanost tome, bespogovorno pokoravanje samo Allahu i uzimanje samo Njega za apsolutnog zaštitnika, strah od Allaha, nada u Allaha, ljubav prema Allahu, stid od Allaha, uvažavanje Allaha i bogobojaznost, poniznost i skrušenost pred Allahom, zadovoljstvo Allahom, razmišljanje o Allahu, strpljivost, istinoljubljivost, zahvaljivanje Uzvišenom Allahu, potčinjenost i pokornost Uzvišenom Allahu, strahopoštovanje pred Allahom, iskreni povratak Allahu, čvrsto oslanjanje samo na Njega, traženje pomoći samo od Njega itd.
  • Djela srca su osnova na kojoj se gradi svako dobro, a i svaki vid dobročinstva direktni je plod ovih srčanih djela. Zbog toga, svaki Allahov rob obavezno mora imati ova djela jer će mu samo ona na ahiretu koristiti i za njih će biti nagrađen.
  • Ukoliko se kod određenog čovjeka govor ili djela srca u potpunosti izgube i nestanu, sljedbenici ehli-sunneta zastupaju jednoglasan stav da se iman kod takve osobe u potpunosti izgubio i da više ne postoji.
  • Skriveni iman, koji se nalazi u srcu, temeljni je preduvjet da ljudi ostalim dijelovima tijela čine dobra djela.
  • Zahir – pojavni iman dijeli se na verbalno i praktično očitovanje vjerovanja.

Verbalno očitovanje – izgovaranje tačno preciziranih riječi, između ostalog, podrazumijeva jezikom izgovarati i potvrđivati šehadet, tj. riječi: ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu – svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, te u praksu sprovoditi sve ono što ove riječi podrazumijevaju.

Značenje ovih riječi jeste: ustrajno i bespogovorno činiti ibadet isključivo Uzvišenom Allahu i nikome osim Njemu, te se ustrajno i bespogovorno pokoravati samo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i slijediti njegovu uputu, vjerujući u sve ono o čemu nas je obavijestio i pokoravajući se vjerozakonu sa kojim je došao. Onaj ko šehadet bude izgovarao jezikom, a svojim srcem ga poricao, takav je musliman samo svojom vanjštinom, dok je svojom nutrinom munafik, tj. licemjer.

U verbalno očitovanje vjerovanja, također, ubrajamo sljedeće: dovu – usrdno obraćanje Allahu sa nekom molbom, zikr – veličanje i slavljenje Allaha, el-hamd – hvalu Allaha, eš-šukr – zahvaljivanje Allahu, istiazu – utjecanje Allahu i traženje utočišta kod Njega, istigasu – traženje pomoći od Allaha, preporučivanje dobra i odvraćanje od zla, učenje Kur’ana, podučavanje islamskih nauka itd.

U praktično očitovanje – djela, između ostalog, ubrajamo namaz, zekat, post, hadž, džihad, održavanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema roditeljima, pozivanje u Allahovu vjeru, suđenje prema Allahovom zakonu, uklanjanje zla nakon što se pojavi i oživljavanje dobra nakon što zamre.

Ukoliko pojedinac samo formalno očituje islam i nekim djelima pokazuje da je vjernik, a u isto vrijeme svojom nutrinom uopće ne vjeruje u Allaha, njegov je život i pored toga zaštićen, kao i njegov imetak, međutim, ta forma mu na Sudnjem danu neće biti od koristi. Isto tako, ni osobi čija je unutrašnjost navodno ispravna, a to svojom formom, tj. vanjskim djelima, uopće ne dokazuje, takvo stanje neće biti ni od kakve koristi, osim ako ima šerijatski legitimno opravdanje za izostavljanje strogo naređenih djela, kao naprimjer, ukoliko ta osoba iz nekog razloga ne bude u stanju izvršavati šerijatske obaveze ili bude silom spriječena da izvršava obaveze, ili silom natjerana da radi ono što je strogo zabranjeno, ili dotične obaveze izostavi iz opravdanog straha ili bojazni za vlastiti život. Ukratko, ukoliko osoba bez ikakvog šerijatski opravdanog razloga ne bude izvršavala djela islama, tj. ukoliko izostane forma, to je najbolji pokazatelj da je i nutrina takve osobe pokvarena i lišena ispravnog imana.

[1] Ovim se aludira na sedmi ajet sure Muhammed u kojem Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.”

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Velike greške po pitanju dove kod našeg naroda

Mnogi naši muslimani su, hvala Allahu, shvatili važnost dove i njen odnos spram tevhida, te …