Poziv Istine
Ako pogledamo stanje muslimana u svijetu, pa i kod nas, vidjet ćemo da se nalaze na jednoj velikoj raskrsnici sa mnogo puteva, i da većina njih ne zna gdje da se okrene i kojim putem da krene, jer na svakom od tih puteva stoji neko i poziva muslimane, govoreći im da je taj put ispravan, i da jedino on vodi ka cilju, ka Džennetu, jer cilj svakog muslimana je ulazak u Džennet.
Međutim, do Dženneta vodi samo jedan put!
– Nema sumnje da je to put Poslanika ﷺ put Kur’ana i Sunneta.
I to je vrlo dobro pojasnio naš poznati alim Hasan Kafija Pruščak, koji kaže: „Nema puta osim Poslanikovog puta, nema istine osim istine koju je on donio, nema zakona osim zakona po kojem je on postupao, nema vjerovanja (akide) osim na način kako je on vjerovao. Niko ne može stići do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta osim slijeđenjem Poslanika ﷺ i formalno i suštinski. Nije vjernik onaj ko ne vjeruje u ono što je prenio, ko se ne pokori njegovim naredbama, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.“ (Nurul-jekin fi usulid-din, str. 266.)
Međutim, problem je što se svi, danas, pozivaju na slijeđenje Kur’ana i Sunneta, ali ipak mnoga njihova tumačenja i djela pokazuju suprotno tome, pa se postavlja pitanje:
Kako onda znati ko je na istini i koje tumačenje vjere je ispravno, te ko je sudija u svemu tome?
Nema sumnje da su to prve generacije muslimana, a na prvom mjestu ashabi, Allah bio zadovoljan njima, pa ukoliko je to tumačenje vjere u skladu sa njihovim tumačenjem, onda je ispravno i treba ga prihvatiti, a ukoliko se suprotstavlja njihovom tumačenju, to znači da je neispravno i da ga treba odbaciti.
A zašto je kriterijum (mjerilo) ispravnog razumijevanja i slijeđenja vjere način na koji su to činili ashabi?
Odgovor na ovo pitanje upotpunit će se kroz sljedeće tačke:
Prvo: Ashabi, radijallahu anhu, su bili svjedoci Objave, i najbolje su znali zašto je koji ajet bio objavljen, i najbolje su znali njihovo značenje.
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, je rekao: „Tako mi Onoga osim kojeg drugog istinskog boga nema, nijedna sura nije objavljena a da ja ne znam gdje je objavljena, niti je ijedan ajet iz Allahove Knjige objavljen a da ja ne znam povodom čega je objavljen.“ (Buhari, br. 5002)
Drugo: Ashabi, radijallahu anhu, bili su svjedoci Poslanikovih ﷺ riječi, i najbolje su znali zašto je Poslanik ﷺ izgovorio određene hadise, i najbolje su poznavali njihovo značenje, i najbolje su to primijenili u svome životu.
Mnoge hadise Poslanik ﷺ je izgovorio vezano za određenu situaciju u kojoj su se nalazili ashabi. Prema tome, oni najbolje znaju šta je Poslanik ﷺ htio da kaže u određenoj situaciji.
Treće: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su poznavali arapski jezik, pa prema tome i najbolje su razumjeli Kur’an i hadis.
Es-Sujuti prenosi da je Abdullah bin Abbas, radijallahu anhuma, upitan o značenju svakog ajeta iz Allahove Knjige, i da je on odgovorio na svako pitanje koristeći znanje arapskog jezika, govoreći: „Zar nisi čuo pjesnika da to i to kaže, objašnjavajući tako značenje određenih riječi?“ (El-Itkan, 1/348)
Četvrto: Allah, subhanehu ve teala, je usavršio i upotpunio vjeru prije smrti Poslanika ﷺ pa je on to i prenio ashabima, tako da ništa nije bilo skriveno ili nejasno, a da ashabima to nije bilo pojašnjeno.
Jedan Jevrej je Selmanu el-Farisiju, radijallahu anhu, rekao: “Zaista, vaš Poslanik ﷺ vas je podučio svemu, pa čak i kako obaviti fiziološku potrebu.“, pa mu je Selman, radijallahu anhu, odgovorio: „Da, zaista, zabranio nam je okretanje prema kibli pri obavljanju fiziološke potrebe, male ili velike.” (Muslim, br. 57)
Peto: Ashabi, radijallahu anhum, najbolje su primijenili Kur’an i Sunnet u svojoj životnoj praksi, pa kada bi slučajno šta i pogriješili, Poslanik ﷺ bi ih ispravio.
Prenosi se od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, da je kazao: „Kada bi neko od nas naučio deset ajeta, ne bi prelazio dalje dok ne bi spoznao njihova značenja i sproveo ih u praksu.“ (Ibn Tejmijje, Mukaddime fi usulit-tefsir, str. 41.)
Zato je Poslanik ﷺ rekao da su prve generacije muslimana najbolje, a od njih najbolji su ashabi: “Najbolja je prva generacija muslimana (ashabi), zatim oni koji dolaze poslije njih, a zatim oni koji dolaze poslije njih.” (Buhari, br. 2651)
Šesto: Uzvišeni Allah je zadovoljan ashabima, prvom generacijom muslimana, i onima koji ih slijede, što potvrđuje da su bili na Istini i da su najbolje primijenili islam u svojoj praksi, i zato im je Uzvišeni Allah i obećao Džennet.
Uzvišeni Allah veli: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio dženetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti, a to je veliki uspjeh. (Et-Tevba, 100.)
Zato onaj ko želi da bude spašen i da Allah njime bude zadovoljan neka slijedi ashabe, jer će sigurno tada biti na Istini. Poslanik ﷺ je o spašenoj grupi rekao: “To su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi.” (Tirmizi br. 2641)
I zbog toga je neophodno da znamo put i pravac ashaba u vjerovanju, jer ako nam vjerovanje ne bude ispravno, neće nam biti ispravna ni ostala djela – ibadeti.
Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga prva: Menhedž
