Dove i zikrovi kojima se čovjek štiti od šejtana

Vrste i načini liječenja bolesti:

Bolesti ima dvije vrste: bolesti srca i bolesti tijela, a bolesti srca ima dvije vrste:

1. Bolest sumnji (fitna šubuhata.), kao što je rekao Uzvišeni Allah o munaficima: Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. (El-Bekara, 10.)
2. Bolest prohtjeva (fitna šehevata.), kao što je Uzvišeni Allah rekao o majkama vjernika: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (El-Ahzab, 32.)

Bolesti tijela su poznate bolesti i slabosti koje snalaze ljude u njihovim tijelima.

Lijek srca se otkriva isključivo putem poslanika, jer srce ne može biti zdravo osim uz spoznaju svog Gospodara i Stvoritelja, da poznaje Njegova imena, osobine, djela i propise te da daje prednost Njegovom zadovoljstvu i ljubavi i da se kloni onog što je zabranio i što prezire.

Lijek tijela se dijeli na dvije vrste: vrsta kojoj je Allah nadahnuo ljude i životinje, i ovakva vrsta nije u potrebi za ljekarom, poput ljeka gladi, žeđi i umora, liječi se onim što im je suprotno. Druga vrsta je u potrebi za razmišljanjem i istraživanjem, a liječi se prirodnim ili božanskim ljekovima ili s objema zajedno. Allah Uzvišeni veli: O vjernici, jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo i budite mu zahvalni, vi se samo Njemu klanjate. (El-Bekare, 172.)

I kaže: One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju, a srca se doista, kada se Allah pomene smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela-blago njima, njih čeka divno prebivalište. (Er-Ra’d, 28-29.)

Bolesti srca

 Bolest srca je izlazak srca iz njegove umjerenosti i zdravlja, jer njegovo zdravlje je da poznaje istinu, da je voli i daje joj prednost nad drugim. Bolest srca biva sumnjom u istinu ili davanju prednosti nečem drugom nad njom. Bolest munafika (licemjera.) je bolest sumnje i nejasnoće, a bolest griješnika je bolest prohtjeva. Srce ima i druge bolesti poput: pretvaranja, oholosti, umišljenosti, zavisti, hvalisavosti, gordosti, želje za vlasti i uzdizanja na zemlji. Ove vrste bolesti nastaju kao sinteza bolesti sumnje i prohtjeva. Allah nas sačuvao od njihovog zla i zdravlje nam podario. On je Gospodar svjetova, On me je stvorio, pa me je uputio, On me hrani i poji, a kada se razbolim, On me liječi. (Eš-Šu’ara, 77-80.)

 Odbijanje zla ljudskih i džinskih šejtana:

1. Allah je naredio da se prema ljudskom neprijatelju postupa prijatno i lijepo kako bi ga njegova zdrava priroda i temelj vratio prijateljstvu i plemenitom moralu. Rekao je Uzvišeni Allah: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. (El-Fussilet, 34-35.)
2. Uzvišeni Allah je naredio da se utječe Allahu od šejtanskog neprijatelja, jer takva vrsta neprijatelja ne prihvata lijep postupak i dobročinstvo. Njegova priroda i temeljna ćud je želja da zavede Ademove sinove i neprijateljstvo prema njima. Rekao je Uzvišeni Allah: A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve. (El-Fussilat, 36.)

Melek i šejtan naizmjenično prilaze ljudskom srcu kao što se smjenjuje noć i dan. Ima ljudi kod kojih je noć duža od dana, a ima ih kod kojih je dan duži od noći, ima ih kod kojih je sve vrijeme noć, a ima ih kod kojih je cijelo vrijeme dan. Melek u srcu sina Ademovog ima svoje vrijeme približavanja, a šejtan ima svoje vrijeme. U svakoj stvari koju je Allah naredio šejtan pokušava postići jedno od dvoje: pretjerivanje i prelaženje granice ili napuštanje i nepotpunost. Uspjeh je u pokornosti Allahu i nepokornosti šejtanu. Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, živite svi u miru, i ne slijedite stope šejtanove, jer on je, uistinu, otvoreni neprijatelj. (El-Bekare, 208.)

Šejtanovo neprijateljstvo prema sinovima Ademovim

 Uzvišeni Allah je izdvojio stvorenja koja su zadužena šerijatskim obavezama, a to su ljudi i džinni, sa tri osnovne blagodati, a to su razum, vjera i sloboda izbora. Iblis je prvi ko je zloupotrebio ove blagodati svojom nepokornošću naredbi svog Gospodara. Štaviše bio je ustrajan u nepokornosti i tražio je da mu se da vremena do dana proživljenja kako bi te blagodati upotrijebio na najgori mogući način, zavodeći sinove Ademove uljepšavajući im grijehe kako bi zajedno s njim završili u Vatri.

1. Rekao je Uzvišeni Allah: Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri. (Fatir, 6.)
2. Rekao je Uzvišeni Allah: Šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj. (Jusuf, 5.)
3. Džabir prenosi da je čuo Allahovog Polsanika s.a.v.s. da je rekao: „Iblisov prijesto je nad morem. On šalje svoje vojske koje zavode ljude. Najveći od njih kod njega je onaj koji napravi najveću smutnju.“ (Bilježi Muslim.)[1]

Oblici šejtanovog neprijateljstva

Šejtanovo neprijateljstvo prema čovjeku je raznovrsno, a mi ćemo spomenuti samo neke oblike:

– Zavođenje ljudi i ukrašavanje zla i grijeha, a zatim udaljavanje i odricanje od svega toga.

– Zavođenje ljudi kroz ubacivanje raznih sumnjih u njihove namjere, riječi i djela.

– Odvođenje ljudi u zabludu, davanje raznih obećanja i obmanjivanje, i ubacivanje razdora među njima.

– Navraćanje na grijehe i razne zabranjenje stvari.

– Sjedenje na putevima dobra i odvraćanje od njih.

– Sijanje nereda i neprijateljstva među ljudima.

– Usađivanje zavidnosti i zlobe u njihova srca.

– Uznemiravanje ljudi raznim vrstama zla i odvraćanje od Allahovog puta.

– Mokrenje u uho čovjeka kako bi prespavao sabah i sjedenje na njegovoj glavi kako ne bi mogao da se probudi.

Onaj ko posluša šejtana biva u njegovoj grupi i sa njim će u Vatri biti proživljen, a onaj ko se ne pokori šejtanu biće sačuvan od njega i Džennet će mu prebivalište biti. Allah Uzvišeni kaže: Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a oni na šejtanovoj strani će sigurno nastradati. (El-Mudžadela, 19.)

I kaže: Odlazi, reče on. Onima koji se za tobom budu poveli i tebi-kazba džehennemska biće vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imecima i u djeci i daji im obećanja-a šejtan ih samo obmanjuje-ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim. A Gospodar tvoj je dovoljan zaštitnik. (El-Isra, 53-65.)

Sebre b. Ebi Fakih prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Uistinu šejtan dočeka čovjeka pa sjedne na put islama i kaže mu: ‘Zar da prihvatiš islam, a ostaviš vjeru svojih pradjedova.?’ Čovjek mu iskaže neposlušnost i primi islam. Zatim šejtan sjedne na put hidžre i kaže mu: ‘Zar da učiniš hidžru i napustiš mjesto u kojem si živio, a primjer muhadžira je poput konja u pustoši?’ Čovjek mu iskaže neposlušnost i učini hidžru. Zatim šejtan sjedne na put džihada i upita ga: ‘Zar da se boriš i umaraš svoje tijelo, zar da budeš ubijen, pa da tvoju suprugu neko drugi oženi i tvoj imetak nekom drugom pripadne?’ Čovjek mu ne iskaže poslušnost i bori se. Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Ko uradi ovako, Allah će ga sigurno uvesti u Džennet.’“[2]

 Putevi kojima šejtan prilazi čovjeku

Putevi ili strane kojima se kreće čovjek su: desno, lijevo, naprijed i nazad. Kojim god putem ili stranom čovjek da ide naći će šejtana koji isčekuje. Ako rob krene putem pokornosti Allahu, šejtan će ga pokušati zaustaviti, usporiti ili prestrašiti. A ako krene putem griješenja, šejtan će mu biti na usluzi, i pomagaće mu. Allah Uzvišeni, prenoseći šejtanove riječi veli: E zato što si odredio pa sam u zabludu pao, kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda i straga i s desna i s lijeva prilaziti i Ti ćeš vidjeti da većina njih neće zahvalni biti. (El-E’araf, 16-17.)

Šta su uzroci šejtanskog djelovanja

Uzroci koji čine da šejtan djeluje i utiče na čovjeka su: strast, srdžba i prohtjevi. Strast je od prirode stoke, i ona vodi čovjeka da čini nepravdu samom sebi, a rezultati koje ona proizvodi su: težnja (pohlepa) i škrtost.

Srdžba je od prirode zvjeri, i ona je veća mahana i od strasti, i putem nje čovjek čini nepravdu i sebi i drugome. Rezultati koje ona proizvodi su: samoljublje i oholost.

Prohtjevi su od šejtanske prirode i opasnije su nego srdžba. Oni uzrokuju činjenje nepravde i prema Uzvišenom Tvorcu kroz činjenje širka i kufr, a njeni rezultati su nevjerovanje i novotarije.

Ljudi najviše čine grijehe životinjske prirode, iz te vrste proizilaze i drugi grijesi. Allah Uzvišeni kaže: O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: „Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni, već obožavajte Mene; to je Put pravi.“ On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?! (Jasin, 60-62.)

Šejtanove stope

 Šejtan je uzročnik svih grijeha na ovome svijetu, ali svo njegovo zlo se svodi na sedam stvari i on pokušava da bar jednu ili više njih ostvari.

– Prvo što želi, a to je ujedno i najopasnije jeste navraćanje čovjeka na nevjerovanje i mnogoboštvo, te na neprijateljstvo prema Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

– Ako ne uspije na tom planu, onda čovjeka navraća na činjenje novotarija.

– Ukoliko i to ne ostvari, onda ga navodi na činjenje velikih grijeha.

– Kada i tu izgubi nadu, onda pokušava da ga navodi na male grijehe.

– Nakon toga navraća ga na činjenje dozvoljenih stvari za koje nema ni sevapa ni sankcije, odvraćajući ga time od činjenja onoga što je obavezno.

– Kada i tu ne mogne da djeluje onda čovjeka zaokupira da čini ono što je manje važno od dobrih dobrih djela, a da ostavi važnije stvari, poput toga da mu omili dobrovoljna dobra djela, kako bi se njima bavio, te kako bi ga na taj način odvratio od obaveznih dobrih djela.

– Na posljetku, ukoliko ne može da djeluje na čovjeka na spomenute načine, odredi grupu šejtana, u ljudskom i džinnskom liku, koji imaju za cilj da uznemiravaju čovjeka, unose mu sumnje i ometaju ga u radu.

Zato je vjernik u borbi sa šejtanom sve dok ne sretne Allaha Uzvišenog, koji veli: O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate. (El-Bekare, 168-169.)

I kaže: O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna. (En-Nur, 21.)

I kaže: A kome šejtan bude drug, loš mu je to drug. (En-Nisa, 38.)

Zaštita od šejtana

 Čovjek se od šejtana štiti učeći Kur’an i učeći dove koje su prenesene u vjerodostojnom sunnetu. U Kur’anu i sunnetu je sadržan lijek i milost i zaštita od svakog zla, kako na ovom, tako i na budućem svijetu. Od šejtana se može zaštititi raznim vrstama zaštite, a neke od njih su:

1. Traženje zaštite kod Allaha od prokletog šejtana. Općenito nam je naređeno traženje zaštite od šejtana, a posebno prilikom učenja Kur’ana, srdžbe, sumnji, šejtanskih došaptavanja, i ružnih snova. Allah Uzvišeni veli: A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve. (Fusillet, 36.) I kaže: Kada hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju. (En-Nahl, 98-99.)
2. Učenje bismile. Bismila štiti čovjeka od uticaja šejtana i sprečava njegovo prisustvo prilikom jela i pića, spolnog odnosa i ulaska u kuću, i dr. Džabir b. Abdullah prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada osoba ulazi u svoju kuću, pa spomene Allaha prilikom ulaska i prilikom jela, šejtan (ostalim šej tanima.) kaže: ‘Nema vam ovdje ni konaka ni večere.’ A kada uđe, i prilikom ulaska ne spomene Allaha, šejtan (ostalim šejtanima.) kaže: ‘Našli ste konak.’ A kada prilikom jela ne spomene Allaha, on kaže: ‘Našli ste i konak i večeru.’”[3] Od Ibn Abbasa se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako neko, kad hoće prići svojoj supruzi, kaže: Allahumme džennibna eš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma rezaktena/Allahu, udalji šejtana od nas, i udalji šejtana od onoga što nam podariš. Ako bude određeno da se te noći među njima začne dijete, šejtan mu nikada neće moći nauditi.“[4]
3. Učenje sura El-Felek i En-Nas prije spavanja, nakon namaza, prilikom bolesti, i sl. Ukbe b. Amir je kazao: „Dok sam putovao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem između El-Džuhfe i El-Ebvaa zadesi nas vjetar i gusta tama. Allahov Poslanik, poče doviti i učiti sure El-Felek i En-Nas, pa reče: ‘Ukbe, traži utočište pomoću njih, jer ga niko neće zatražiti sličnim riječima.’ Čuo sam ga kada ih je učio dok nam je imami o u namaz“[5]
4. Učenje ajetu-l-kursijje. Allah Uzvišeni veli: Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni! (El-Bekare, 255.) Prenosi se da je Ebu Hurejre kazao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me je zadužio da čuvam imetak koji je sakupljen od ramazanskog sadekatu-l-fitra. Čuvajući imetak, krišom je došao neko i uzimao hranu, pa sam ga uhvatio i kazao da ću ovaj slučaj dostaviti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U nastavku hadisa se veli: ‘Kada legneš u postelju, prouči ajetu-l-kursijju pa će cijelu noć stobom biti čuvar i šejtan ti se neće moći približiti.’ Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to čuo, kazao je: ‘Istitu je rekao, a inače laže. To je bio šejtan.‘“[6]
5. Učenje zadnja dva ajeta sure El-Bekare. Ebu Mesud el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko svaku noć prouči dva zadnja ajeta sure El-Bekare, biće mu dovoljno.“[7]

Allah Uzvišeni veli: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 285-286.)

6. Učenje sure El-Bekare. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer, uistinu, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.“[8]
7. Stalno spominjanje Allaha, kroz učenje Kur’ana, slavljenje, pohvalu i veličanje njega, kao i drugim dobrim djelima. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko dnevno stotinu puta rekne: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku velehu-l-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir (Nema drugog Boga osim Allaha, On je Jedini i nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala. On je nad svim moćan.), imat će nagradu kao da je oslobodio deset robova, a uz to će mu biti upisano i još stotinu sevapa i izbrisano stotinu grijeha; osim toga, to će mu bit štit od šejtana toga dana sve do smrknuća. Niko (na Sudnji Dan.) neće doći sa nečim vrednijim od njega, osim onaj koji to još više puta od njega bude izgovorao.“[9]

8. Dova kada se zaustavi na nekom mjestu. Havla bint Hakim Es-Sulemijje prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada neko od vas stane na nekom mjestu, neka kaže: ‘Utičem se Allahovim potpunim riječima od zla kojeg je stvorio.’ Ko ovo prouči neće mu naštetiti ništa sve dok to mjesto ne napusti.“[10]

9. Sprečavanje ili utišavanje glasa prilikom zijevanja i stavljanje ruke na usta. Ebu Seid El Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na usta, jer šejtan tom prilikom ulazi.“[11] Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Zijevanje dolazi od šejtana, pa kada neko od vas zijeva neka to skrije koliko može.“[12]

10. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada zauči ezan šejtan pobjegne kako ga ne bi čuo, a kada ezan završi on se ponovo vrati. Kada se ikametom uspostavlja namaz, on opet pobjegne, pa se vrati kada se to završi, a onda čovjeku odvraća misli od njegovog namaza, šaptajući mu i govoreći da se prisjeti nečega što prije nije imao na umu i tako radi sve dok čovjeka ne zbuni po pitanju broja rekata.“[13]

11. Dova prilikom ulaska u džamiju. Abdullah b. Amr prenosi da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom ulaska u džamiju učio: أَعُوذُ بِاللَّهِ الْعَظِيمِ، وَبِوَجْهِهِ الْكَرِيمِ، وَسُلْطَانِهِ الْقَدِيمِ، مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ. / Euzu billahi-l-azimi ve bi vedžhihi-l-kerimi ve sultanihi-l-kadimi mine-š-šejtani-r-radžimi. / Utječem se Uzvišenim Allahom, Njegovim plemenitim licem i Njegovom iskonskom snagom od prokletog šejtana. On reče: ‘To je doprlo do tebe od mene?’ ‘Jeste.’– odgovori, a on reče: ‘Kada neko ovo izgovori, šejtan kaže: ‘Sačuvan je od mene preostali dio dana.’”[14]

12. Uzimanje abdesta i klanjanje namaza, posebno u sranju srdžbe i strasti. Vatra srdžbe i strasti se najbolje može ugasiti abdestom i namazom. Allah Uzvišeni veli: O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. (El-Bekare, 153.)

13. Pokornost Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, udaljavanjem od grijeha, pretjeranog pogleda, govora, te pretjerane ishrane i mješanja (sa ljudima.). Allah Uzvišeni veli: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (El-Maide, 90-91.)

14. Uklanjanje slika, kipova, zvona i pasa iz kuće, kako bi šejtani izašli, a meleki izašli iz nje. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalaze slike (kipovi, statue.).“[15] Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Meleki ne prate karavanu u kojoj se nalazi pas ili zvono.“[16]

Izbjegavati mjesta gdje se okupljaju šejtani i džinni, izbjegavati ulazak u ruševine i hodanje po nečistim mjestima. Također treba izbjegavati i  mjesta po kojima niko ne hoda, poput pustinja, dalekih morskih obala, i mjesta gdje borave deve i sl.

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

[1] Bilježi Muslim, br. 2813.

[2] Hadis je ispravan, a bilježi ga Ahmed, br. 16054., i Nesai, br. 3134., i ovo je njegova verzija. Pogledati: Es-silsiletu-s-sahihatu, br, 2979.

[3] Bilježi Muslim, br. 2018.

[4] Bilježi Buharija, br. 7396., i ovo je njegova verzija i Muslim, br. 1435.

[5] Hadis je ispravan, a bilježi ga Ahmed, 17483., i Ebu Davud, br. 1463., i ovo je njegova verzija.

[6] Bilježi ga Buhari kao muallek predaju, br. 5010., a Nesai je u Es-Sunenu-l-kubra spojio je, br. 10975., sa ispravnim lancem prenosilaca.

[7] Bilježi Buharija, br. 5009., i Muslim, br. 808., i ovo je njegova verzija.

[8] Bilježi Muslim, br. 780.

[9] Bilježi Buharija, br. 6403., i ovo je njegova verzija, i Muslim, br. 2691.

[10] Bilježi Muslim, br. 2708.

[11] Bilježi Muslim, br. 2995.

[12] Bilježi Buharija, br. 3289., i Muslim, br. 2994., i ovo je njegova verzija.

[13] Bilježi Buharija, br. 608., i ovo je njeogova verzija, i Muslim, br. 389.

[14] Hadis je ispravan, a bilježi ga Ebu Davud, br. 466.

[15] Bilježi Muslim, br. 2112.

[16] Bilježi Muslim, br. 2113.