Home / Tekst / Liječenje Kur'anom / 3. Ispovjest opsihrenih – “Od pravljenja sihra do liječenja Kur’anom”

3. Ispovjest opsihrenih – “Od pravljenja sihra do liječenja Kur’anom”

Eselamu alejkum braćo i sestre. Odlučila sam podijeliti moje iskustvo sa sihirima i svime što sam doživjela. Dok ovo počeh pisati, oči mi zasuziše od zahvalnosti prema Svemogućem Allahu. Elhamdulillah.

Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.  Nemojte to nikad zaboraviti, čak i kad vam se dah u grlu steže.

Od malih nogu sam išla u mekteb i naučila prve sure i kako klanjati namaze. Kad sam odrasla stopila sam se sa nevjerničkom sredinom i počela izlaziti i živjeti kao oni. Ostavio me jedan mladić jer nisam htjela odmah da se udam za njega, nakon njega sam bila sa drugim, sa trećim ostala trudna, koji me takođe trudnu ostavio.

Činila sam blud slušajući ” savjete” društva u kojem sam se nalazila.  Par puta sam jedva došla do kućnog praga u alkoholisanom stanju, majki na ruke. U podsvjesti sam tada znala da sve to što radim nije dobro, ali čak i tad, takva, nikad nisam prestajala učiti sure koje sam kao djevojčica naučila iz Kur’ana.

U tom očajnom periodu sam kao “pomoć” dobila knjigu Vlaške crne magije od jedne “drugarice”, koja mi je pokazala kako da ” Vratim” određenog momka. Par puta sam napravila sihire sa čačkalicama i svijećama i zakopavala ih na napuštena mjesta, a neke bacajući na raskrsnicama ili u rijeku. U svoju spavaću sobu sam bacala latice ruže jer mi je drugarica tadašnja rekla kako to privlači ljubav. Bila sam van pameti – ja koja sam kao dijete trčala u džamiju da klanjam.

Nemojte me osuđivati, zamolite Allaha da nikad ne dođete u takvo stanje i iskušenje. Što se tiče trudnoće, nisam ni znala da sam ostala trudna dok mi stomak baš lijepo nije porastao, otišla sam kod ginekologa i šok- ja u 4-tom mjesecu trudnoće. Nesvjesno sam, odmah, rekla da hoću da abortiram i potpisala papir na moju odgovornost. Tri jutra (3 totalne anestezije) i tek trećeg jutra je Dr uspjeo da me očisti. Nakon toga, 40 dana krvarila u sobi kući, nisam smjela nikom ni pomenuti da mi se tako nešto desilo i da sam tako nešto uradila.

Dok sam u zamračenoj sobi krvarila, čim bih legla i zatvorila oči, pojavila bi se žena u crnom pokrivena sva i vukla me za ruku da pođem sa njom. Otimala sam se par puta, ali ona se vraćala… I jednom me uhvatila za vrat, gušeći me… Tada sam pored šehadeta, zaučila promuklo, sa zadnjim dahom, suru Ihlas i ona je odjednom nestala.

Tu noć sam učeći dove zaspala, sa ubjedjenjem da ispod kreveta viri crni veliki panter koji zijeva na mene da me iskida.  Sutradan sam konačno ustala krvava i prljava iz kreveta i ušunjala se u kupatilo, da me majka ne primjeti, i okupala se. Izašla na sunce, napolje… Kada me je jedna drugarica iz djetinjstva vidjela, zaprepastila se kako sam kaže siva (kao živi mrtvac). Rekla mi je da ona sa majkom hoće da ide kod nekog hodže, pa ako hoću mogu i ja poći sa njima.

Pošla sam. To je bio put dug 6 sati vožnje, ali put na kojem ću  Allahu biti zahvalna zauvijek. Nisam znala da taj čovjek uči rukju. Pitao me je u čemu je problem, rekla sam “ne znam”, a on je samo rekao da sačekam i stanem u red kad se počne Rukja učiti. Na toj rukji, u životu nisam osjetila bila veći strah. Mislila sam da je to “moj sudnji dan”, osjetila sam veliku vatru i vrućinu sa lijeve noge pozadi koja se popela do leđa. Kad je rukja počela u glavi mi je tako jako nešto puklo i u plućima. Osjetila sam i prejak “zemljotres” pod nogama, žmureći sam vidjela džamiju  svijetle boje zemlju koja se talasa i ko da ću svakog trena upasti u tu zemlju. Rekla mi je kasnije drugarica (ona koja me povela na rukju) da sam plakala, jecala…

Nakon te Rukje sam progledala, vratila onu crnu knjigu vlaške magije toj “ne-drugarici”, prekinula svaki kontakt sa društvom sa kojim sam ranije izlazila. Očistila sobu, kuću, i počela ići na akšam namaz u džamiju. ubrzo se i zaposlila. Ali ni tu nije bio kraj…

Upoznam nakon pola godine momka za kog sam se kasnije udala.  Tek kad sam se udala saznala sam da njegova nana saljeva strave, pravi krugove neke za trudnoću, itd. I ja ostah trudna opet i dok smo bili sa njegovim u zajednici, nađoh nakon što smo se vratili suprug i ja iz šetnje, olovo zmijolikog oblika ispod mog jastuka. Otišli smo iz te kuće, u drugi grad, ali sam još par puta nalazila sihre i potapala ih u vodu učeći Ajetul-Kursiju i druge dove.

Ne znam ni dan danas kako i zašto sam se udala za tog momka, u toku braka me je varao i ponižavao, kad god bih pokušala da pobjegnem  od njega, moji su me njemu vraćali uz govor da istrpim zbog djece. Zabranjeno mi je bilo da imam prijateljice s kojima bih bar kafu popila, zabranio mi je da idem u džamiju, itd. Jednog Ramazana sam se otrgla konačno, počela ići na teravije namaz u džamiju, jer mi je duša odavno vapila za namazom kao žedan za čašom vode, ako se uopšte može uporediti. U džamiji sam dovila Allahu da me oslobodi, i da mene i moje dvoje malene djece zaštiti od svakog zla…

Dva dana nakon toga, suprug je bez najave napustio stan, mene i djecu, ostavivši nas. Elhamdulillah. Od kad je otišao ja sam osjetila veliku lahkoću u duši. Ranije me je davio, pokušao ubiti (zapaliti u stanu) mene i djecu, i niz drugih neprijatnosti. Čak mi je govorio kad god bih mu pomenula razvod braka, da se to neće desiti i da me je on “zavezao”, i da ja ne mogu niđe od njega jer on ima svoje pomagače.

ALI JA I DJECA IMAMO ALLAHA, NAJBOLJI JE ON POMAGAČ.

I kad sam strašne grijehe počinila kao đevojka, i kad sam se udala a ni sama ne znam kako (slike sa vjenčanja i svedoci i dan danas govore o mom izgubljenom pogledu na vjenčanju), nikad nisam izgubila vjeru u Allaha. ALLAH MILOSTIVI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ, ZAŠTITNIK I POMAGAČ.

Da nije Allahove milosti prema meni moje bi prebivalište bilo na dnu Džehenema, ali Allah je od milostivih Najmilostiviji.

Zato, braćo i sestre, nek vam moje iskustvo bude pouka: nikad nemojte prevrćati šolju, gatati, nagađati, i prljati svoj jezik i srce ogovarajući ili ponižavajući druge.

Ne znate vi, ali Allah zna, tuđe muke. Samo se bojte Allaha  a on je Najveći zaštitnik. Molim Allaha da nam oprosti grijehe i smiluje nam se.

Podgorica, Jul 2018.

Podijelite vaša iskustva kako bi pomogli i olakšali drugima,

šaljite nam vaše priče i pitanja na:

https://www.facebook.com/PozivIstine/

ili na e-mail: pozivistine@hotmail.com

About irfan

Pogledaj takođe

Velike greške po pitanju dove kod našeg naroda

Mnogi naši muslimani su, hvala Allahu, shvatili važnost dove i njen odnos spram tevhida, te …