22. Ko se može nadati Džennetu

Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 22

Tekst hadisa

Prenosi se od Ebu Abdullaha Džabira b. Abdullaha el-Ensarija, radijallahu anhuma, da je neki čovjek upitao Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta misliš, ako budem klanjao samo propisane namaze, postio ramazan, smatrao dozvoljenim ono što je dozvoljeno, i smatrao zabranjenim ono što je zabranjeno, i ne budem ništa više na to dodao, da li ću ući u Džennet?” ‘Da’, odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi ga Muslim.

Prenosilac hadisa

Džabir b. Abdillah b. Amr b. Haram b. Sa’lebe el-Hazredži es-Sulemi el-Ensari, Ebu Abdullah. I on, i njegov otac i njegova majka su ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Otac mu je Abdullah b. Amr b. Haram, jedan od učesnika na prvoj i drugoj Akabi. Borio se u Bici na Bedru, kao i na Uhudu u kojoj je poginuo kao prvi šehid. Majka mu je Enisa bint Ukbe bint Adij b. Sinan.

I sam Džabir, radijallahu anh, učestvovao je na prvoj, među dvanaest Ensarija, i drugoj Akabi zajedno sa sedamdeset ostalih. Toga dana bio je najmlađi od njih.

Učestvovao je sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u devetnaest bitki. Kaže za sebe: “Nisam učestvovao na Bedru niti na Uhudu zato što mi je otac zabranio, pa kada je bio ubijen, nisam nakon toga propustio ni jednu bitku sa Allahovom Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.”

Bio je i od učesnika Hudejbije, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za njih: “Vi ste najbolji stanovnici Zemlje!” (Buhari, br. 4154; Muslim, br. 1484.)

Kaže Hišam b. Urve: “Vidio sam u mesdžidu veliku halku Džabira b. Abdullaha u kojoj su uzimali od njega znanje.”

Bio je jedan od ashaba koji su prenijeli mnogo hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je prenio 1540 hadisa.

Pred kraj svoga života je oslijepio. Kaže se da je umro 77. ili 78. h. g. sa 94 godine života, i on je jedan od posljednjih ashaba koji je preselio u Medini. Kaže se da mu je dženazu klanjao Eban b. Usman, koji je tada bio namjesnik Medine. Allah da bude zadovoljan s njim.

Izvod hadisa

Hadis bilježe: Muslim, br. 15; Ahmed, br. 14747; Hakim, br. 6496; Ebu Nu’ajm, Mustahredž, br. 96; Ebu Avane, br. 5; Taberani, Evsat, br. 7860; Bejheki, Sunen Kubra, br. 19705; Ibnu Mende, El-Iman, br. 139; Lalikai, Šerh Usuli i’tikad ehlis-sunne vel-džemat, br. 1526.

Ovaj hadis prenose i Ebu Ejjub, Ebu Hurejre, Nu’man b. Kavkal, Allah svima njima bio zadovoljan.

Sličan hadis se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je jedan Arabljanin rekao: “Allahov poslaniče! Ukaži mi na djelo zbog kojeg ako ga budem radio ući ću u Džennet?” Odgovorio je: “Obožavaj samo Allaha i nikoga Mu ne smatraj ravnim, obavljaj propisane namaze, izdvajaj obavezni zekat i posti ramazan.” Arabljanin je rekao: “Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, ništa na ovo neću dodati niti ću išta od ovoga oduzeti!” Kada se okrenuo i otišao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko želi da gleda u stanovnika Dženneta, neka gleda u ovoga!” (Buhari, br. 1397; Muslim, br. 116.)

Također, hadis sličnog značenja prenosi se i od Talhe b. Ubejdullaha, radijallahu anh, koji kaže da je neki Arabljanin, oborene glave, došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov poslaniče! Obavijesti me čime me je to Allah obavezao od namaza?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Sa pet dnevnih namaza, osim ako hoćeš šta još od dobrovoljnih.” Arabljanin je ponovo upitao: “Obavijesti me šta mi je Allah propisao od posta?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Mjesec ramazan, osim ako hoćeš šta dobrovoljno.” Opet je Arabljanin upitao: “Obavijesti me šta mi je propisao od zekata?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je obavijestio i o ostalim propisima islama, pa je Arabljanin rekao: “Tako mi Onoga koji te je počastio istinom, neću ništa dobrovoljno činiti niti ću išta od onoga što mi je Allah obaveznim učinio ostaviti!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao prisutnima: “Ako bude iskren u ovome, ući će u Džennet.” (Buhari, br. 1891.)

Vrijednost i značaj hadisa

Ovaj hadis ima posebno značenje jer se zbog njegove sveobuhvatnosti na njemu zasniva cijeli islam. To zbog toga što su svi propisi islama ili srčani ili tjelesni, jedni od njih su dozvoljeni, dok su drugi zabranjeni. Ukoliko osoba bude smatrala dozvoljenim dozvoljeno i zabranjenim zabranjeno, i tako se odnosila prema istom, tada je ona ispunila sve propise vjere islama, te će spokojno ući u Džennet.

Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, kaže: “Hadis jasno ukazuje da će onaj koji bude radio naređeno i ostavljao zabranjeno, ući u Džennet.”

Hadis svojom sadržinom obuhvata cijeli islam, njegove temelje i ogranke, obavezne i dobrovoljne radnje.

Tema hadisa

Hadis govori da će onaj koji se ograniči na obavljanje farzova/strogo naređenih radnji i ostavljanje harama/strogo zabranjenih radnji spasiti se i ući u Džennet. I on je muktesid/umjerena osoba u islamu.

Pojašnjenje riječi u hadisu

“neki čovjek upitao” – u drugom citatu imama Muslima navodi se da je to bio ashab po imenu Nu’man b. Kavkal el-Huza’i, radijallahu anh.

“šta misliš” – obavijesti me, odgovori mi.

“smatrao dozvoljenim ono što je dozvoljeno” – tj. radio ono što je dozvoljeno iz ubjeđenja da je to dozvoljeno.

“smatrao zabranjenim ono što je zabranjeno” tj. klonio se onoga što je zabranjeno iz ubjeđenja.

“haram” – tj. ono što je strogo zabranjeno, za što onaj koji ga učini zaslužuje kaznu, dok biva nagrađen onaj koji se sustegne od njega.

“i ne budem ništa više na to dodao” – tj. i ne budem ništa više mimo toga radio.

Komentar hadisa

Ovo je veličanstveni hadis. Obuhvata u sebi govor o dozvoljenom i zabranjenom, odnosno naređenom i zabranjenom. Svojom sadržinom hadis poručuje da onaj koji bude radio naređeno, a naročito praktikovao osnove islama, te se ostavio zabranjenog i sumnjivog, može se nadati Džennetu.

Neophodno je da se naređene radnje rade i zabranjene ostavljaju iz pokornosti Allahu, tj. da se sve to čini radi Allaha.

Zatim, hadis govori o bitnosti namaza i posta jer se oni ovdje poimenice spominju, za razliku od drugih ibadeta. Sve to ukazuje i da je ulazak u Džennet usko vezan s pokornosti Allahu, te je neophodno voditi računa o tim razlozima ulaska u Džennet. Svakako, opet konačna odluka pripada Allahu, pa se kaže da se u Džennet ulazi Allahovom milošću a stepeni džennetlija u Džennetu razlikuju se shodno njihovim dobrim djelima, ali opet rob treba da se umilostivi svome Gospodaru.

Zatim, hadis svojom spoljašnjosti ukazuje na dozvoljenost ostavljanja svih dobrovoljnih djela u potpunosti, ali ko ih ostavi i ništa od njih ne bude radio, sigurno će ga proći veliko dobro.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije potcrtavao niti ukazivao na dobrovoljne ibadete Arabljaninu zbog njegovog skorašnjeg primanja islama, bio je nov u islamu, pa mu nije htio da oteža, te strahovao da ako mu spomene mnogo ibadeta da će sve ostaviti.

Pretpostavljao je da, kada se islam učvrsti u njegovom srcu i kada Allah rasprostrani njegova prsa za islam, da će poželjeti da praktikuje ibadete koje praktikuju i ostali ashabi koji su ustrajavali u dobrovoljnim ibadetima kao što su ustrajavali i u obaveznim.

Poruke hadisa

1. Hadis ukazuje na velike ambicije drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za sticanjem šerijatskog znanja, koje se ogleda kroz njihova pitanja za vjeru.

2. Njihov plemeniti cilj bio je ulazak u Džennet i približavanje Allahu, a ne mnoštvo imetka, djece i dunjalučkih ukrasa. Tako da bi, kada bi im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da nešto traže od njega, tražili bi njegovo društvo.

3. Najveća želja vjernika na ovome svijetu je da uđe u Džennet na drugome svijetu.

4. Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su ubjeđenja da se za Džennet mora raditi te su pitali za djela koja će ih uvesti u Džennet.

5. Stoga je i na svakom muslimanu da pita učene ljude bitna vjerska pitanja koja on ne poznaje.

6. Hadis pojašnjava da je za izvršavanje vadžiba/strogih obaveza nagrada Džennet.

7. Iz hadisa se može zaključiti da se neće koriti osoba ukoliko bi obavljala samo strogo naređene ibadete a ostavila pohvalne.

8. Od Allahove mudrosti je da je ibadete učinio vadžibima/strogim obavezama i mustehabima/pohvalnim.

9. Ukoliko bi osoba obavljala samo obavezne namaze, mogla bi ući u Džennet, s tim da je svakako bolja osoba koja obavlja i nafile.

10. Činjenje dobrih djela povod je ulaska u Džennet. A sam hadis ukazuje da je od dobrih djela koja uvode u Džennet: obavljanje propisanih namaza i post mjeseca ramazana, prihvatanje halala i ostavljanje harama u potpunosti.

11. Hadis ukazuje na vrijednost namaza i posta jer su povod ulaska u Džennet. Namaz, a potom post najveće su obaveze muslimanu, nakon vjerovanja u Allaha i Njegova Poslanika, kao što su i najvažniji povodi za ulazak u Džennet.

12. Halal i haram u islamu je ono što je ohalalio ili oharamio Allah u Svojoj knjizi i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu.

13. Pokuđeno je i nije pohvalno ostavljanje halala bez šerijatski valjanog razloga, pa osoba ne treba ostavljati ono što je dozvoljeno.

14. U hadisu nije spomenut zekat niti hadždž iako su od temelja islama. Moguće je da u vrijeme izricanja ovog hadisa nije bio propisan i da osoba koja je pitala nije bila dužna davati zekat ili pak ulaze u definiciju pridržavanja halala i ostavljanja u potpunosti harama.

15. Onaj koji podučava ljude vjeri treba da vodi računa o prirodi onih koje podučava, te da ih podučava onome što su u mogućnosti da shvate.

16. Hadis ukazuje na olakšavanje, podsticanje i donošenje radosnih vijesti prilikom podučavanja i širenja islamskog znanja.

17. Hadis nas podučava da prvenstveno treba graditi temelje vjere: namaz, zekat, post, a potom stvari koje se grade i dodaju na te temelje.

18. Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitali su u hadisu za djela koja će ih uvesti u Džennet što potvrđuje neispravnost mišljenja Sufija da se Allah ne obožava radi želje za Džennetom ili iz straha od Džehennema.

Pravila iz hadisa

Pravilo kod zabranjivanja i dozvoljavanja: Zabranjivanje i dozvoljavanje je od propisa vjere i to pravo pripada samo Uzvišenom Allahu.

Pitanja za ponavljanje

1. Navedi hadis koji govori o ograničavanju na prakticiranje samo obaveznih ibadeta.

2. Šta znaš o prenosiocu ovog hadisa, Džabiru b. Abdullahu, i onome ko je zabilježio hadis?

3. Spomeni riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.

4. Znaš li još neke hadise koji govore o ovoj temi?

5. Šta znači smatrati dozvoljeno dozvoljenim, a zabranjeno zabranjenim?

6. Da li se novim muslimanima smije prešutiti nešto od obaveznih ibadeta?

7. Navedi pet koristi iz hadisa Džabira o činjenju obaveznih djela i ostavljanju zabranjenih.

8. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa.

_________________________________________________

Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Pravila lijepog ponašanja prilikom upućivanja dove i uzroci njenog primanja

Pravila ponašanja prilikom upućivanja dove su mnogobrojna, i islamski učenjaci su naširoko govorili o ovom …