Home / Tekst / Verske teme / Hadis (Muhammedovi, mir nad njim, citati) / Komentar 40 Nevevijevih hadisa / 9. Ostavljanje zabranjenog i izvršavanje naređenog

9. Ostavljanje zabranjenog i izvršavanje naređenog

Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 9

Tekst hadisa

Od Ebu Hurejre, Abdurrahmana b. Sahra, radijallahu anh, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ono što sam vam zabranio, toga se klonite, a što sam vam naredio, uradite od toga koliko možete. One koji su bili prije vas upropastila su mnoga pitanja i njihovo razilaženje sa svojim vjerovjesnicima.’” Bilježe ga Buhari i Muslim.

Prenosilac hadisa

Ebu Hurejre je Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi. Poznat je po svome nadimku Ebu Hurejre, kojeg je nosio još iz predislamskog doba.

Hakim bilježi razlog nastanka ovog nadimka izjavom samog Ebu Hurejre, radijallahu anh, koji kaže: “Prozvan sam Ebu Hurejre zbog toga što sam dok sam bio pastir i čuvao stoku našao divlje mačiće i stavio ih u svoj rukav, pa kada sam se vratio svojoj porodici, čuli su glasove mačića iz mog krila, te su me upitali: ‘Šta je to, Abduššemse?’ Odgovorio sam: ‘Ovo su mačići koje sam našao!’ ‘Ti si Ebu Hurejre, Otac mačića!’ – rekli su. Od tada me prati ovaj nadimak.”

Preovladava mišljenje kod većine učenjaka da je njegovo ime u predislamskom periodu bilo Abduššems, tj. Rob Sunca. Tako smatraju imam Buhari, Tirmizi i Hakim.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio mu je ime, kao što je učinio sa mnogim drugim, jer nije tolerisao da neko bude rob bilo čega drugog izuzev Allahov rob.

Islamski učenjaci se razilaze po pitanju njegovog imena na oko trideset mišljenja.

Kaže hafiz Ibn Abdulberr: “Ono na čemu se smiruje duša od mišljenja je da mu je ime Abdurrahman b. Sahr.”

Na tom stavu su bili i Muhammed b. Ishak, Hakim i Nevevi.

Primio je islam prije ili poslije Bitke na Hajberu.

Ebu Hurejre, radijallahu anh, je živio u idolopokloničkom plemenu Devsu sve dok islam nije primio Tufejl b. Amr ed-Devsi, častan i ugledan čovjek, poznati pjesnik i dobročinitelj. Tufejl je bio prvi čovjek iz Devsa koji je primio islam. Po prelasku na islam on je jedno vrijeme proveo u Mekki, a onda se vratio u Devs i pozvao svoj narod u Allahovu vjeru. Među pripadnicima njegovog plemena koji su se odazvali na njegov poziv bio je i Ebu Hurejre, radijallahu anh. Tada je imao manje od trideset godina.

On je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijje b. Mahled u svome musnedu zabilježio 5374 hadisa od Ebu Hurejre, radijellahu anh. Niko od ashaba ne prenosi ni približan broj hadisa koje on prenosi.

Kaže imam Buhari: “Od njega je prenosilo hadis 800 ljudi ili više.”

I u ibadetu je bio primjer drugima. Ebu Osman en-Nehdi kaže: “Sedam puta sam bio gost kod Ebu Hurejre. Prilikom svakog boravka sam primjetio da on, njegova žena i sluga provode u namazu po trećinu noći. Jedno od njih klanja, a zatim probudi drugo, i tako redom.”

Ebu Hurejre, radijallahu anh, to potvrđuje riječima: “Ja sam podijelio noć na tri dijela: trećinu spavam, trećinu provedem u noćnom namazu a u preostaloj trcćini ponavljam hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!”

Govorio je: “Ja tražim oprosta od Allaha i kajem mu se svaki dan dvanaest hiljada puta!” Ikrime, rahmetullahi alejh, spominje da je Ebu Hurejre, radijallahu anh, znao u jednom danu izgovoriti 12 000 puta subhanallah i govoriti: “Tesbih činim Allahu onoliko koliko vrijedi moja krvarina.”

Također bi govorio: “Neše’tu jetimen-odrastao sam kao jetim; ve hadžertu miskinen-hidžru sam učinio kao miskin-nevoljnik; ve kuntu edžiren-bio sam sluga; fel-hamdu lillahillezi džeale-d-dine kavamen ve Eba Hurejrete imamen-pa neka je hvala Allahu koji je islam učinio jedinom vjerom pravom a Ebu Hurejru imamom.”

Utjecao se Allahu od nifaka-licemjerstva, od velikih grijeha, pa bi ga drugi pitali: “Zar tako doviš a ti si ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na dobru si?!” Odgovarao bi im: “Teško li se vama! Sve dok je Iblis živ, ja nisam siguran!” Na samrti je govorio: “Allabumme inni uhibbu likaeke fe ehibb likaii – Gospodaru moj, uistinu ja volim susret s Tobom, pa zavoli i Ti susret sa mnom.”

Umro je u Medini 59. h. g. u 78. godini života i ukopan je na mezarju Beki’a. Allah da bude zadovoljan s njim.

Izvod hadisa

Hadis bilježe: Buhari, br. 7288; Muslim, br. 1337; Ahmed, 2/258; Ibn Hibban, br. 18-19; Ibn Huzejme, br. 2508; Ebu Ja’la, br. 6305; Begavi, Šerhus-sunne, 1/199; Bejheki, 4/326 i dr.

Povod hadisa

U jednom od citata ovog hadisa spominje se i razlog njegovog izricanja. Tako Muhammed b. Zijad prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao nam je hutbu, te je u njoj rekao: ‘O ljudi, Allah vam je doista propisao hadždž, pa ga obavljajte.’ Neki čovjek je upitao: ‘Allahov poslaniče, je li svake godine?’ Vjerovjesnik je šutio, sve dok čovjek triput nije postavio isto pitanje. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Da sam rekao: Da, bilo bi vam obavezno, a vi to ne biste bili u mogućnosti!’ Zatim je rekao: ‘Ne pitajte me za ono što sam vam prešutio, jer su doista, oni koji su bili prije vas uništeni zbog njihovih pitanja i razilaženja sa svojim vjerovjesnicima! Zato, kada vam nešto naredim, učinite to koliko možete, a kada vam nešto zabranim, ostavite se toga.’” (Muslim, br. 1337)

Vrijednost i značaj hadisa

Imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je jedno od bitnih islamskih pravila, i primjer jezgrovitog govora koji je dat Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ne mogu se pobrojati propisi u kojima ima udjela ovaj hadis.”

Ebu Davud, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Fikh/islamsko pravo gradi se na pet hadisa”, pa je spomenuo od njih i ovaj hadis.

Ibn Hadžer el-Hejtemi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je jedno od pravila vjere i temelja islama, stoga ga je neophodno naučiti napamet i pridati mu veliku pažnju.”

Tema hadisa

Hadis govori o obaveznosti pokoravanja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što on naredi i zabrani; i pojašnjava da je razlog stradanja prethodnih naroda upravo njihovo suprostavljanje naredbama i zabranama poslanika koji su im slani.

Pojašnjenje riječi iz hadisa

“Ono što sam vam zabranio” – tj. ono što od vas tražim da prestanete činiti.

“toga se klonite” – tj. ostavite se i udaljite se od toga.

“što sam vam naredio” – tj, ono što tražim od vas da činite.

“uradite od toga koliko možete” – tj. koliko god ste u mogućnosti i što vam je lahko učiniti bez prevelike tegobe.

upropastila su” – tj. bila su razlog njihove propasti pa su zbog toga zaslužili kaznu na dunjaluku ili ahiretu.

“mnoga pitanja” – tj. brojna pitanja, a naročito bespotrebna.

njihovo razilaženje” – tj. suprotstavljanje nakon kojeg dolazi do podvajanja i razilaženja, kao i odbijanje poslušnosti, neprihvatanje naredbi i polemisanje s vjerovjesnicima o onome što su prenijeli.

Komentar hadisa

Ovaj hadis je jedno od pravila naše vjere dini-islama i jezgrovitog govora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U njemu nas Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava da, kada nam on nešto zabrani, da nam je obaveza da se toga ostavimo u potpunosti bez ikakvog izuzimanja, a kada nam nešto naredi, da to činimo koliko smo u mogućnosti.

Naša vjera islam ne obavezuje nas onim što nismo u mogućnosti učiniti. To je ljepota i lahkoća naše vjere.

Zatim nas je upozorio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ne budemo kao prethodni narodi koji su mnogo postavljali pitanja svojim vjerovjesnicima, a zatim se razilazili s njima, tj. nisu postupali po dobivenim odgovorima zbog čega ih je Uzvišeni Allah uništavao na razne načine. Mi ne smijemo biti poput njih pa da stradamo kako su oni stradali, već se svi trebamo čvrsto držati Allahovog užeta.

Poruke hadisa

1. Obaveza je pokoravati se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu što naredi i zabrani.

2. Ono što naredi ili zabrani Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to je sastavni dio islamskog zakonodavstva, šerijata, svejedno nalazilo se to u Kur’anu ili sunnetu.

3. Obaveza je klonuti se svega što je zabranjeno, te činiti koliko smo u mogućnosti sve što je naređeno.

4. Sve što nam je naređeno, u tome je potpuno dobro, dok u onome što nam je zabranjeno nema nikakvog dobra.

5. Iz hadisa se može zaključiti da je zabrana na većem stepenu od naredbe, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio da se bilo šta učini od zabranjenog, dok je činjenje naređenog uvjetovao mogućnošću.

6. To isto ukazuje da je lakše ostaviti djelo nego ga uraditi.

7. Također to govori da je u islamu manje zabrana nego naredbi, pa je zabrane neophodno u potpunosti ostaviti, dok naredbe, pošto ih je mnogo, treba raditi koliko se doista može.

8. U nuždi je dozvoljeno učiniti ono što je zabranjeno, zbog pravila da nužda dozvoljava zabranjeno kao i mnogobrojnih šerijatskih tekstova koji govore o tome.

9. Mimo nužde, neće se smatrati da je vjernik postupio po ovom hadisu sve dok u potpunosti ne ostavi sve što je zabranjeno.

10. Neophodno je kloniti se svega što vodi do harama, jer je to značenje udaljavanja i klonjenja zabranjenog.

11. Čovjek nije dužan uraditi nešto što je van njegovih mogućnosti.

12. Jednostavnost ove vjere je da se niko ne opterećuje nečim za što nije sposoban.

13. U hadisu je pojašnjenje da čovjek ima mogućnost i snagu, te je u tome odgovor Džebrijama koje kažu da čovjek nema mogućnosti, već da je prisiljen da radi svoja djela.

14. Ko nije u moguénosti ispuniti u cijelosti naređen propis, ispunit će ga onoliko koliko i kako može. Znači, ko ne može stojeći obavljati namaz, obavljat će ga sjedeći, a ko ne može sjedeći, obavljat će ga ležeći, ko može ići na ruku, uradit će to, ko ne može, išaretit će ga svojom glavom; tako je i sa drugim ibadetima.

15. Hadis nas podučava da čovjek ne treba prekomjerno zapitkivati, a naročito u vezi beskorisnih stvari, a pogotovo oko onoga što je nemoguće poznavati i dati odgovor na to, kao što je slučaj s pitanjima gajba, Allahovih imena, dešavanja na Sudnjem danu i sl. Ne pitaj pretjerano o tome da ne bi propao!

16. Čovjek se treba zadovoljiti s pitanjima koja su mu potrebna i ostaviti se pretjerivanja u pitanjima.

17. Slično tome, iz hadisa se zaključuje da se treba posvetiti najbitnijim i najpotrebnijim djelima, a ostaviti se onih djela kojih ćemo biti potrebni nekada kasnije.

18. Prekomjerno zapitkivanje i raspravljanje razlozi su podvajanja i propasti, o čemu nam najbolje govori slučaj ljudi iz Benu Israila koji su trebali zaklati običnu kravu.

19. Stoga je obaveza svakom muslimanu da prihvati ono s čime su dolazili vjerovjesnici.

20. Iz hadisa se uviđa blagost i milostivost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema svome ummetu i želja za olakšavanjem.

Pravila iz hadisa

Pravilo: Osnova kod zabrane je stroga zabrana sve dok ne dođe dokaz koji tu zabranu spušta na stepen pokuđenosti.

Primjer: Uzvišeni Allah kaže:

وَلَا تَقْرَبُوا الزِّنَا

“I ne približavajte se bludu” (El-Isra’, 32). Iz ovih riječi zaključujemo da je blud strogo zabranjen. I nema dokaza koji ovu zabranu bluda spušta na stepen pokuđenosti.

Drugi primjer: Došla je zabrana da se pije voda stojeći. Međutim, bilježi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekada pio stojeći, pa se prethodna zabrana spušta na stepen pokuđenosti.

Pravilo: Osnova kod naredbe je obaveza sve dok ne dođe dokaz koji je spušta na stepen preporučenosti.

Primjer: Riječi Uzvišenog Allaha:

وَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ

“I obavljajte namaz” (El-Bekara, 43) ukazuju na obaveznost propisanih namaza.

Drugi primjer: Za dva rekata prije akšamskog farza Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Klanjajte dva rekata prije akšamskog farza! Klanjajte dva rekata prije akšamskog farza!” da bi treći puta dodao: “Onaj koji hoće neka klanja!” Tako da ove riječi spuštaju naredbu sa stepena obaveze na stepen poželjnosti.

Pravilo: Obaveze prestaju s nemogućnošću njihova činjenja.

Ovo pravilo preuzimamo iz riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Bojte se Allaha koliko možete.”

Primjer: Stojanje u namazu prestaje biti obaveza onome koji ne može da klanja stojeći.

Pravilo: Ono što je lahko ne ostavlja se zbog onoga što je teško.

Ovo pravilo preuzimamo iz Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “koliko možete”.

Primjer: Onaj koji ne može da klanja stojeći, kažemo mu da mu nije obaveza klanjati stojeći, ali mu je obaveza činiti rukūu i sedždu jer to može.

Pitanja za ponavljanje

1. Kako glasi hadis koji govori o obaveznosti činjenja naređenog i ostavljanja zabranjenog?

2. Ko je prenosilac ovog hadisa i šta znaš iz njegovog životopisa?

3. Ko bilježi hadis i ima li ovaj hadis svoj povod zbog čega je izrečen?

4. Navedi riječi nekog od islamskih učenjaka o važnosti ovoga hadisa.

5. Obrazloži zašto je obaveza u potpunosti se kloniti zabranjenog dok ono što nam je naređeno trebamo raditi koliko smo u moguénosti.

6. Da li je nekada dozvoljeno uraditi ono što nam je u osnovi zabranjeno? Možeš li navesti primjer za to?

7. Zašto nam je nešto naređeno, a nešto zabranjeno?

8. Koji od razloga propasti prethodnih naroda se spominje u ovom hadisu i možeš li navesti jedan primjer tog razloga?

9. Spomeni nekoliko koristi ovog hadisa.

10. Navedi sva pravila koja proizilaze iz ovog hadisa.

_________________________________________________

Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.

About azibrise

Pogledaj takođe

12. Od čovjekovog lijepog islama je da se kloni onoga što ga se ne tiče

Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 12 Tekst hadisa Od Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi …