24. Zabrana nepravde

Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 24

Tekst hadisa

Od Ebu Zerra el-Gifarijja, radijallahu anh, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio od svoga Gospodara Uzvišenog, Koji je rekao: “O robovi Moji, ja sam Sebi zabranio nepravdu, i vama sam je učinio zabranjenom, pa ne činite jedni drugima nepravdu.

O robovi Moji, svaki od vas je zalutao osim onoga koga Ja uputim, pa tražite od Mene uputu, uputit ću vas.

O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite od Mene da vas nahranim, nahranit ću vas.

O robovi Moji, svi ste vi goli osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite od Mene da vas odjenem i ja ću vas odjenuti.

O robovi Moji, vi, doista, griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe, pa tražite od Mene oprost, Ja ću vam oprostiti.

O robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga što bi Meni štetu nanijelo pa da Mi naštetite, niti možete doći do onoga što bi Meni koristilo pa da Mi koristite.

O robovi Moji, kada biste svi vi, od prvog do posljednjeg, i ljudi i džini, imali pobožno srce kao najpobožniji čovjek od vas, to ne bi nimalo povećalo Moju vlast.

O robovi Moji, kada biste svi vi, od prvog do posljednjeg, i ljudi i džini, imali pokvareno srce kao najpokvareniji čovjek od vas, to ne bi nimalo umanjilo Moju vlast.

O robovi Moji, kada biste svi vi, od prvog do posljednjeg, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto i zatražili od Mene, i Ja svakom dao ono što traži, to ne bi umanjilo od onoga što je kod Mene ni koliko zamočena igla u more umanji od mora.

O robovi Moji, sve je do vaših djela koja vam Ja čuvam, a potom ću vam za njih dati potpuno odgovarajuću nadoknadu. Pa ko nađe dobro neka zahvali Allahu, a ko nađe nešto drugo, neka ne kori nikog drugog do sebe.” Bilježi ga Muslim.

Prenosilac hadisa

Biografija prenosioca ovog hadisa, Ebu Zerra, radijallahu anh, spomenuta je kod komentara osamnaestog hadisa.

Izvod hadisa

Hadis bilježe: Muslim, br. 2577; Tirmizi, br. 2495; Ibn Madže, br. 4257; Ahmed, br. 5/160; Ibn Hibban, br. 619; Hakim, 4241; Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, br. 5/125; Bezzar, br. 4053; Bejheki, Šu’abul-iman, br. 7089; Buhari, Edebul-mufred, br. 490 i dr.

Vrijednost i značaj hadisa

Džerdani, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovo je veličanstveni hadis na kojem se temelji cijeli islam.”

Ebu Idris el-Havelani, rahimehullahu te’ala, kada bi citirao ovaj hadis, pao bi na koljena.

Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Od Svih hadisa koje prenose stanovnici Šama ovo je najčasniji hadis.”

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Mora se znati da ovom hadisu pripada posebna veličina i položaj u šerijatskom znanju.”

Imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “U ovom hadisu se nalaze brojne koristi: vjerodostojnost lanca prenosilaca i vjerodostojnost značenja hadisa, kratak lanac prenosilaca: svi prenosioci u senedu su stanovnici Damaska; zatim, u sebi sadrži pojašnjenje velikih pravila vezanih za temelje vjere i druga manje važnija pitanja, govori o lijepom ponašanju, o onome što srca čini nježnim, te govori o mnogo čemu drugom. Allahu neka je sva hvala.”

Tema hadisa

Ovaj veličanstveni hadis cijelom svojom sadržinom govori o Allahovoj potpunosti i Njegovoj neovisnosti o bilo kojem stvorenju, te istovremeno govori o manjkavosti stvorenja i njihovoj stalnoj potrebi za Uzvišenim Allahom.

Pojašnjenje riječi iz hadisa

“nepravdu” – tj. postavljanje neke stvari na mjesto koje joj ne pripada, prelazak preko određene granice, bespravno ophođenje s ljudima i sl.

“Ja sam Sebi zabranio nasilje” – tj. to se neće nikada desiti od Mene jer sam Ja uzvišen visoko od toga.

“zalutao ” – tj. nije znao za vjeru prije slanja poslanika.

“osim onoga koga Ja uputim” – tj. ukažem mu na ono s čime su došli poslanici te ga učvrstim na tome.

“tražite uputu od Mene” – tj. tražite od Mene da vas uputim na put Istine.

“a Ja praštam sve grijehe” – izuzev širka, tj. smatranja nekoga ravnim Allahu, za šta se čovjek mora iskreno pokajati, kao i ono što On Uzvišeni ne bude htio da oprosti od grijeha koji su manji od širka.

“sve je do vaših djela koja vam Ja čuvam” – tj. Ja vaša djela pamtim Svojim sveobuhvatnim znanjem i putem meleka koji zapisuju vaša djela.

“ko nađe dobro” – tj. ogromnu nagradu na drugome svijetu, lijep i ugodan život.

“ko nađe nešto drugo” – tj. zlo i kaznu.

Komentar hadisa

Hadis koji nam prenosi plemeniti ashab Ebu Zerr, radijallahu anh, izuzetno je važan hadis. U sebi sadrži brojne koristi i mnoga pravila. U njemu se zabranjuje činjenje nepravde i sebi i drugima. Podstiče na istinski oslonac na Uzvišenog Allaha i prepuštanje svakog stanja i situacije samo Njemu Uzvišenom, prilikom traženja upute kao i prilikom ostvarivanja dunjalučkih koristi.

Hadis nam govori o neizmjerno velikoj Allahovoj milosti, Njegovom praštanju, što nas sve podstiče da stalno tražimo oprosta od Uzvišenog Allaha za naše grijehe i prijestupe.

Hadis takođe potvrđuje da čovjek ima svoj izbor i svoju volju te nije prisiljen na svoja djela kako to tvrde Džebrijje, niti on stvara svoja djela kako to kažu Kaderijje.

Poruke hadisa

1. Od hadisa ima i onih koje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od svoga Gospodara. Ti hadisi se zovu hadisi-kudsijji. Nazvani su tako jer dolaze od El-Kuddusa, tj. od Allaha čiji je govor čist i uzvišen od ljudskog govora. A terminološko značenje hadisa-kudsijja jeste da su to riječi koje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od Uzvišenog Allaha, čije su značenje i termini od Allaha, i čijim se učenjem ne postiže nagrada za svaki harf kao što je slučaj s Kur’anom.

2. U hadisu jasno uviđamo potvrdu Allahovog govora, jer u njemu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Rekao je Allah”, a Ehlu-sunne vel-džemat stajališta je da Allahov govor biva s glasom, jer se ne kaže za nešto da je govor osim za ono što se čuje.

3. Hadis potvrđuje da su sva stvorenja, ljudi i džini, vjernici i nevjernici, Allahovi robovi. Međutim, to se naziva opće robovanje Allahu: “O robovi Moji”.

4. Uzvišeni Allah Sam Sebi je zabranio nepravdu radi Svoje potpune pravednosti. Da nije u mogućnosti činiti nepravdu, ne bi se pohvalio sa zabranom činjenja nepravde.

5. U ovome je odgovor Džebrijjama koje tvrde da Allah nije u mogućnosti činiti nepravdu, jer po njima sve što je Allah u mogućnosti činiti, to Mu je i dozvoljeno činiti.

6. Određene Allahove osobine dolaze u formi negacije, kao što je u ovom hadisu došao spomen negiranja nepravde. Međutim, uvijek kada se negira određena osobina, potvrđuje se njegova suprotnost, u ovom slučaju potvrđuje se Allahu potpuna pravda.

7. Svaki vjernik i vjernica moraju negirati nepravdu Uzvišenom Allahu jer Mu to ne dolikuje.

8. Uzvišeni Allah, Sam Sebi, zabranjuje i stavlja u obavezu, ono što On hoće, jer jedino Njemu sud pripada: “Upitaj: ‘Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?’ – i odgovori: ‘Allahovo!’ On je Sebi propisao da bude milostiv.” (El-En’am, 12.) I niko od Njegovih stvorenja ne može Mu određenu stvar zabraniti ili staviti u obavezu.

9. Hadis nam ukazuje i na potvrdu Allahovog bića (nefs), onako kako to Njemu priliči. Došlo je u hadisu ala nefsi, tj. Sam Sebi.

10. Uzvišeni Allah zabranio je Svojim robovima nepravdu prema sebi samima ili nepravdu drugim Njegovim stvorenjima. Hadis, u očitijem mišljenju, zabranjuje nepravdu između ljudi, jer je došlo u hadisu: “I ne činite jedni drugima nepravdu”.

11. Zabranjena nepravda između Allahovih robova je općenita te obuhvata njihove i živote, i čast i imetak.

12. Nepravda je u svakom slučaju zabranjena, pa čak i kada se uzvraća na nepravdu druge osobe.

13. Sve ovo jasno ukazuje da je Allahov šerijat izgrađen na pravdi, te da je obaveza muslimanu u svemu da pravedno postupa.

14. Uzvišeni Allah voli od Svojih robova da traže od Njega sve čega su oni potrebni, kako ahiretskih tako i dunjalučkih potreba. Sve to ukazuje na Allahovu ogromnu milost i blagost.

15. Svaka osoba u zabludi je dok je Allah ne uputi. Zbog toga uputu treba tražiti samo od Allaha: “zatražite da vas uputim, Ja ću vas uputiti.”

16. Onoga koga Allah uputi ne može niko odvesti u zabludu, a onoga koga Allah ostavi u zabludi ne može niko iz nje izbaviti.

17. Iz hadisa saznajemo da je dova jedan od razloga upute jer Allah kaže: “zatražite da vas uputim”, tj. dovite Mi da vas uputim.

18. Hadis nam pojašnjava da se jedna odredba otklanja drugom odredbom, npr. odredba gladi otklanja se odredbom učenja dove za opskrbu.

19. Hadis nas podstiče i na stjecanje šerijatskog znanja, jer je šerijatsko znanje jedan od najboljih načina otklanjanja zablude, kao što je neophodno čuvati se svega što nas odvraća od Upute.

20. Obavezno je tražiti od Allaha svako dobro dunjaluka i ahireta s lijepim mišljenjem i nadom u Allaha, jer je svako dobro, i dunjaluka i ahireta, samo u Njegovim rukama.

21. U osnovi, sva Allahova stvorenja su gladna osim onih koje Allah nahrani. Oni nisu u mogućnosti da stvore ono sa čime će opstati njihova tijela: “Kažite vi Meni: Šta biva sa onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo?” (El-Vakia, 63-64.) Stoga, obaveza je jedino od Allaha tražiti rizk/opskrbu.

22. Allahove riječi, “pa zatražite da vas nahranim”, obuhvataju naredbu traženja opskrbe od Allaha ali i rad na njenom stjecanju: “A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.” (Džuma, 10.)

23. U osnovi sva Allahova stvorenja su naga, osim onoga koga Allah ogrne odjećom.

24. Kroz ovaj hadis uviđamo Allahovu ogromnu dobrotu. Allah pojašnjava Svojim robovima njihovo stanje i prijeku potrebu za Njim, a potom ih poziva da Ga zamole da otkloni od njih njihovo siromaštvo i ispuni njihove potrebe.

25. Allahova milost je ogromna. Uzvišeni nam se nekoliko puta obraća s pozivom: “O robovi Moji”, koji ukazuje na milost i blagost.

26. Allahov poziv “O robovi Moji” podsjeća Njegove robove na cilj njihovog stvaranja, tj. istinsko robovanje Allahu. Svevišnji Allah pozivajući se na opće robovanje podstiče ljude i džine na posebno robovanje, pokornost i poslušnost Njemu.

27. Svi sinovi Ademovi, alejhis-selam, mnogo griješe, ne mogu se sačuvati griješenja, pa je stoga na njima da se mnogo kaju i oprosta traže: “O robovi Moji, zaista vi griješite i noću i danju.”

28. Koliko god bili veliki i mnogobrojni grijesi, Allah će ih oprostiti, s tim da rob treba od Allaha tražiti oprost za počinjene grijehe.

29. Allah oprašta sve grijehe, onome koji zatraži oprost za njih. Veliki grijesi kao i nevjerstvo i širk (pripisivanje Allahu sudruga) zahtijevaju pokajanje, a mali grijesi brišu se dobrim djelima.

30. Ovdje nam se jasno ukazuje na savršenstvo Allahove moći i Njegovu neovisnost od bilo kojih stvorenja, “O robovi Moji, zaista vi nećete dostići Moju štetu, pa da Mi naštetite i nećete dostići Moju korist, pa da Mi koristite.”

31. Allahova moć se ne uvećava pokornošću Njegovih robova, niti je smanjuje njihova nepokornost.

32. Mjesto bogobojaznosti i grijeha je srce: “…imali pobožno srce kao najpobožniji čovjek od vas” i “..imali pokvareno srce kao najpokvareniji čovjek od vas.” Zbog toga vjernik veliku pažnju mora predavati srcu, jer ukoliko srce bude ispravno i ostali udovi tijela bit će ispravni.

33. Iz hadisa se saznaje da su i džini zaduženi pokornošću: “O robovi Moji, kada bi prvi i posljednji od vas, i ljudi i džini, bili svi pobožni kao najpobožniji čovjek od vas…”

34. Hadis nam potvrđuje Allahovo bezgranično bogatstvo: “O robovi Moji, kada biste svi vi, od prvog do posljednjeg, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto i zatražili od Mene, i Ja svakom pojedincu dao ono što traži, to ne bi umanjilo od onoga što je kod Mene ni koliko zamočena igla u more umanji od mora.”

35. Okupljanje ljudi na jednom mjestu bliže je uslišavanju dove nego kada su razdvojeni. Zbog toga, naređeno nam je da se skupimo u jednom mesdžidu na džumi-namazu, bajram-namazu, namazu prilikom traženja kiše, kao što se i hadžije skupljaju na dan Arefata na hadždžu.

36. Uzvišeni Allah tačno zapisuje ljudska djela, tako da se nikome od njegovih djela ama baš ništa neće umanjiti.

37. Ko učini bilo koje djelo naći će ga na Sudnjem danu.

38. Cilj ovog bilježenja djela jeste nagrađivanje za njih, pa zbog toga Uzvišeni Allah nikome neće ni učiniti nepravdu.

39. Hadis podstiče ljude na pokornost Allahu i upozorava na grijehe, te na činjenicu da im se sve to bilježi i da će biti za sve zabilježeno obračunavani.

40. Hadis pojašnjava da je svaki vid dobra isključivo od Allaha, daruje ga kome hoće od Svojih robova, a svaki vid zla, isključivo je od same osobe: “pa ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe nešto drugo, neka ne okrivljuje nikoga osim sebe.”

41. Vjerniku je obavezna zahvala Allahu za učinjeno dobro djelo i nagradu za njega, jer Allah je Taj koji Mu je olakšao njegovo činjenje i On ga je za njega nagradio.

42. Ko ne nađe dobro učinjeno djelo, treba da krivi i kori samog sebe, a ne nekoga drugog.

43. Ovaj detalj: “neka krivi samog sebe”, jasno nam govori da je vjerniku obavezan samoobračun i kajanje za grijehe.

44. Hadis jasno potvrđuje pravilo da je nagrada shodna djelu, kako budeš radio tako ćeš i zaraditi.

Pravila iz hadisa

Pravilo kod nagrađivanja i kažnjavanja: Nagrada je srazmjerna djelu, kako kaže Uzvišeni Allah u ovome hadisu: “Sve je do vaših djela koja vam Ja zapisujem, a potom ću vam za njih dati potpuno odgovarajuću nadoknadu.”

Pitanja za ponavljanje

1. Navedi hadis koji govori o ustrajnosti o Allahovoj pravednosti te Njegovoj neovisnosti o svim stvorenjima.

2. Šta znaš o prenosiocu ovog hadisa i o onome ko je zabilježio hadis?

3. Znaš li šta reći o važnosti ovoga hadisa?

4. Je li nepravda u svakom slučaju zabranjena?

5. Navedi jedan bitan razlog upute koji je spomenut u hadisu.

6. Zbog čega se ljudska djela pomno bilježe i čuvaju?

7. Od koga dolazi dobro i zlo?

8. Koji detalj hadisa ukazuje na Allahovu milost prema Njegovim robovima a koji dio ukazuje na Allahovu neovisnost od svih Njegovih stvorenja?

9. Navedi desetak koristi iz ovoga hadisa.

10. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa.

____________________________________

Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Izvori islamskog vjerovanja (akide)

Muslimani prvih generacija (selef) vjerovanje su crpili isključivo i samo iz Objave, tj. iz Kur’ana …