Home / Tekst / Verske teme / Hadis (Muhammedovi, mir nad njim, citati) / Komentar 40 Nevevijevih hadisa / 17. Odlično postupanje (dobročinstvo) u svemu

17. Odlično postupanje (dobročinstvo) u svemu

Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 17

Tekst hadisa

Prenosi se od Ebu Ja’la Šeddada b. Evsa, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Doista je Allah propisao lijepo postupanje prema svemu. Zato, kada ubijate, radite to na najljepši način, kada koljete, radite to na najmilostiviji način. Onaj koji od vas bude klao neka naoštri nož kako bi olakšao svojoj žrtvi.” Bilježi ga Muslim.

Prenosilac hadisa

Šeddad b. Evs jedan je od plemenitih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ensarija je i iz plemena Hazredž. Brat je Hasana b. Sabita, pjesnika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Otac, Evs b. Sabit, učestvovao je u Bici na Bedru i šehidio na Uhudu.

Muslim, Ahmed i Nesai kažu da mu je nadimak bio Ebu Ja’la. Imao je petoro djece; četiri sina: Ja’lu, Muhammeda, Abdulvehhaba i El-Munzira, i kćerku Hazredž.

Omer ga je postavio za namjesnika Homsa, čega se ostavio nakon ubistva Osmana, radijallahu anh, te se posvetio ibadetu. Bio je blag, oštrouman, pronicljiv i rječit.

Ebu Derda, radijallahu anh, je rekao: “Doista su Šeddadu b. Evsu dati znanje i blagost.” Također je rekao: “Svaki narod ima svog fekiha/pravnika, a pravnik ovoga naroda je Šeddad b. Evs.”

Se’id b. Abdulaziz je rekao: “Šeddad b. Evs pretekao je ostale Ensarije s dvije osobine: rječitošću kada progovori i savlađivanjem nefsa kada se rasrdi.”

Halid b. Ma’dan je rekao: “U Šamu nije bilo pouzdanije i učenije osobe od Ubade b. Es-Samita i Šeddada b. Evsa.”

El-Mufeddal el-Galabi je rekao: “Najveći zahidi iz reda Ensarija su trojica: Ebu Derda, Umejr b. Sa’d i Šeddad b. Evs.”

Znao bi leći noću pa bi se okretao u postelji, san mu ne bi dolazio na oči, govorio bi: “Allahu moj, džehennemska vatra otjerala je san od mene.” Zatim bi ustao i klanjao sve dok se ne bi pojavila zora.

Umro je u Bejtul-Makdisu 58. h. g. u svojoj 75. godini života, za vrijeme Muavije b. Ebi Sufjana, radijallahu anhum.

Izvod hadisa

Muslim, br. 5167; Ebu Davud, br. 2817; Nesai, br. 4422; Tirmizi, br. 1470; Ibn Madže, br. 3170; Ahmed, br. 17139; Darimi, br. 2022; Ibn Hibban, br. 5883; Ebu Avane, br. 7738; Bejheki, Šu’abul-iman, br. 11071; Sunen kubra, br. 15856; Sunen sugra, 3864; Ma’rifetul-sunen vel-asar, br. 5860; Ibn Ebi Šejbe, br. 28508; Abdurrezzak, br. 8604; Tahavi, Šerh Me’anil-asar, br. 4650; Taberani, Mu’džem kebir, br. 7115; Mu’džem sagir, br. 1062.

Vrijednost i značaj hadisa

Hadis je osnova za podsticanje na dobročinstvo u svim stvarima.

Vrlo je važan i onaj koji bude radio po njemu, zadobit će svaki vid dobra i bit će zaštićen svakog zla.

Hadis predstavlja jedno veliko i važno pravilo u islamu jer govori o upotpunjavanju svih načela islama.

Nevevi, rahimehullahu te’ala, je rekao: “Ovo je jedan od općenitih hadisa koji govore o temeljima islama.”

Ibn Dekik el-‘Id je rekao: “Ovaj hadis je jedan od općenitih hadisa koji govore o brojnim pravilima.”

Tema hadisa

Hadis govori o obaveznosti lijepog postupanja prema svima tokom cijelog života pa i na samrti, kako prema ljudima tako i prema svim drugim bićima.

Pojašnjenje riječi u hadisu

“Doista je Allah propisao” – tj. strogo naredio, stavio u obavezu i to traži od Svojih robova.

“ihsan” – tj. lijepo ponašanje, odnosno ponašanje suprotno uznemiravanju, dolazak s lijepim tj. onim što je šerijat propisao, kao i činjenje djela na potpun i precizan način i sa svjesnošću da nas Uzvišeni Allah nadzire dok to djelo radimo.

“prema svemu” – tj. u svemu, odnosno naređeno je lijepo – onako kako šerijat propisuje – postupati u svakom postupku i prema kome god se taj postupak činio, svejedno bili oni ljudi, životinje ili drugi.

Komentar hadisa

Ovo je hadis dobročinstva i milosti. Ko razmotri značenje dobročinstva spomenuto u ovome hadisu, uvidjet će da ono obuhvata cijelu vjeru jer je dobročinstvo općeniti naziv za sva polja dobrih djela i vrijednosti, odnosi se na riječi i djela, namjere i želje.

Tako se od muslimana traži da ima lijepe namjere i lijepa razmíšljanja. Od njega se traži da lijepo čini ibadet i lijepo se pokorava Uzvišenom Allahu, da svako djelo pokornosti privede kraju na najljepši način. Od muslimana se traži da se lijepo ophodi prema svim ljudima, životinjama pa i mrtvoj prirodi takođe.

Od muslimana se traži da se lijepo ponaša kada je zadovoljan i raspoložen, ali i kada je srdit. Od njega se traži lijepo postupanje i u djelima za koja se ponekada u stvarnosti ne može reći da su lijepa, npr. kod klanja žrtve. Nema sumnje da će onaj koji kolje žrtvu nanijeti bol toj žrtvi, ali se od njega traži da i tada maksimalno bude blag i olakša svojoj žrtvi koliko je to moguće. Ako se od njega traži ovakvo ponašanje prilikom zadnjeg susreta s njegovom žrtvom, tj. prilikom njenog ubistva, kakvo li se tek ponašanje od njega traži tokom cijelog života?!

Poruke hadisa

1. Uzvišenom Allahu jedino pripada pravo suda i propisivanja jer je došlo u hadisu: “Zaista je Allah propisao”

2. Hadis govori o velikoj Allahovoj dobroti i milosti prema Njegovim robovima, jer je propisao dobročinstvo u svemu što bi nas trebalo podstaknuti da još više volimo Uzvišenog Allaha. A pomenuti oblici dobročinstva u hadisu, samo su pojedini primjeri istog tog dobročinstva.

3. Hadis obavezuje muslimana na dobročinstvo u svemu, a osnova tog dobročinstva jeste svjesnost o Allahovom nadzoru.

4. Islam podstiče na dobročinstvo prema svim Allahovim stvorenjima, jer je Uzvišeni Allah propisao dobročinstvo u svemu. Dobročinstvo biva riječima, djelima i ostavljanjem onoga što je suprotno dobročinstvu.

5. Ubijanje, kada postane dozvoljeno, treba da bude na najbolji i najljepši način.

6. Uzvišeni Allah je naredio da se lijepo postupa u svakoj situaciji, čak i prilikom klanja životinje, pa se naređuje da se ona zakolje na najlakši, najbrži i najbezbolniji propisani način.

7. Islam propisuje dobročinstvo prema životinjama i na taj način je pretekao sve pojedince i udruženja koja se bore za prava i zaštitu životinja.

8. Islam zabranjuje kažnjavanje i paćenje životinja.

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah prokleo onoga koji unakazuje životinje.” (Buhari br. 5515)

9. Islam zabranjuje masakriranje ubijenog nakon njegovog ubistva, kako se to nekada radilo u pagansko doba pri čemu su se odsjecali nos, uši, ruke i noge.

Imran b. Husajn, radijallahu anh, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podsticao na udjeljivanje milostinje, a zabranjivao nam je masakriranje.” (Ebu Davud, br. 2667. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)

Abdullah b. Mesud, radijallahu anh, prenosi tako da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu od svih ljudi najviše će se kažnjavati: osoba koju je ubio vjerovjesnik, ili osoba koja je ubila vjerovjesnika, predvodnik u zabludi i onaj koji je masakrirao druge.” (Ahmed, br. 3868. Ahmed Šakir ga je ocijenio vjerodostojnim, a Šuajb Arnaut dobrim. Šejh Albani ga je spomenuo u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 281, i rekao da je lanac prenosilaca dobar, kao što je Mukbil el-Vadi’i u djelu Es-Sahihul-musned, br. 835, rekao da je hadis dobar.)

U hadisu Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko izmasakrira nešto ili nekoga ko ima dušu, a zatim se ne pokaje za to, Allah će njega izmasakrirati na Sudnjem danu.” (Ahmed, br. 8/42. Ahmed Šakir ga je ocijenio vjerodostojnim, dok ga je šejh Albani ocijenio slabim i spomenuo u djelu Silsiletul-ehadisid-da’ifa, br. 5089. Hejsemi u djelu Medžme’az-zevaid, 6/252, kaže da su prenosioci hadisa povjerljivi, kao i Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 9/560.)

10. Dobročinstvo u klanju biva na šerijatski dozvoljen i definisan način.

11. Hadis nalaže da se nož kojim se životinja kolje naoštri prije klanja. Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prenosi kako je neki čovjek položio ovcu na tle da je zakolje pa je pri tome počeo da oštri nož. Vidjevši ga u takvom stanju, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Zar želiš da je usmrtiš nekoliko puta?! Zašto nisi naoštrio nož prije nego li si je položio na tlo?!” (Hakim, br. 7563, i rekao je da je hadis vjerodostojan po uvjetima Buharije i Muslima, ali ga oni nisu zabilježili. S tom ocjenom složio se i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Silsiletil-ehadisis-sahiha, br. 24.)

12. I u ovom hadisu vidimo savršenstvo islamskog šerijata, koji u sebi sadrži svako dobro i dobročinstvo.

Pravila iz hadisa

Životno pravilo: Uzvišeni Allah propisao je dobročinstvo u svim sferama ovoga dunjalučkog života, zbog toga, treba iskoristi taj vid propisanog dobročinstva, ugraditi ga u usmjerenje, ponašanje, pozivanje drugih ljudi u islam i ophođenje s njima.

Vrijednosti dobročinstva

1. Onaj koji lijepo bude postupao prema ljudima i Allah će prema njemu lijepo postupiti. Uzvišeni Allah je rekao: “A zar za dobročinstvo ima druga nagrada osim dobročinstvo?!” (Er-Rahman, 60.)

2. Vjernici će za svoje dobročinstvo biti nagrađeni dobrim na dunjaluku. Svevišnji kaže: “A oni koji budu dobro činili na ovome svijetu njima i pripada dobro.” (Ez-Zumer, 10.)

3. Allahova milost je blizu dobročinitelja kao što Allah kaže: “Doista je Allahova milost blizu dobročinitelja.” (El-E’araf, 56.)

4. Allah voli dobročinitelje kako kaže: “I činite dobročinstvo jer uistinu Allah voli dobročinitelje.” (El-Bekara, 195.)

5. Allah je uz dobročinitelje kako nas obavještava o tome: “A doista je Allah s dobročiniteljima.” (El-Ankebut, 69.)

6. Radosne vijesti čekaju dobročinitelje o čemu kaže Allah: “A ti obraduj dobročinitelje.” (El-Hadždž, 37.)

7. Allah njihovo dobročinstvo neće zaboraviti: “Allah doista neće poništiti nagradu dobročinitelja.” (Et-Tevba, 120.)

8. Uzvišeni Allah će vjernike dobročinitelje nagraditi Džennetom i posebnom nagradom u Džennetu: “Samo onim vjernicima koji su bili dobročinitelji pripada Džennet i više od toga.” (Junus, 26.)

9. Nevjernik kada vidi svoju kaznu poželjet ée da je bio dobročinitelj na dunjaluku, kako nas Svevišnji obavještava o tome: “Ili da kažeš onog momenta kada ugledaš kaznu: ‘Kamo sreće da se mogu vratiti na dunjaluk pa da budem od dobročinitelja!'” (Ez-Zumer, 58.)

Pitanja za ponavljanje

1. Kako glasi hadis koji govori o obaveznosti dobročinstvima prema svima i u svakoj situaciji?

2. Šta znaš o prenosiocu hadisa i onome ko je zabilježio ovaj hadis?

3. Spomeni riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.

4. Navedi nekoliko ajeta koji govore o vrijednosti dobročinstva.

5. Navedi pet koristi iz hadisa o dobročinstvu.

6. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa.

_________________________________________________

Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Bitna napomena za naše duhovno zdravlje

Kada vidiš u Kur’anu, Sunnetu, govoru ashaba, tabi’ina, imama Selefa, ili uopšteno učenjaka, ili pak …