Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Značenje riječi la ilahe illallah

Značenje riječi la ilahe illallah

Riječi la ilahe illallah muhammedun resulullah su najbitnije riječi za svakog muslimana. To je prva obaveza svakog punoljetnog insana. Izgovaranjem ovih riječi insan postaje musliman. Izgovaranjem i primjenom ovih riječi u svom životu musliman trasira sebi put ka Džennetu. Što je primjena ovih riječi čvršća i jača, musliman je sve bliži Džennetu.

Puko izgovaranje ovih riječi bez primjene u praksi onoga na što one upućuju nemaju vrijednosti.

La ilahe illallah su riječi tevhida

Riječi la ilahe illallah su riječi tevhida, i one upućuju na tevhidul-ibadet (tevhīdul-ulūhijje), tj. da jedino Allah zaslužuje da bude obožavan. Ovim riječima se poziva na obožavanje jedino i isključivo Allaha, te napuštanju robovanja bilo kome i bilo čemu drugome mimo Njega. Zbog ovog tevhida Uzvišeni Allah je stvorio stvorenja, slao poslanike i objavljivao knjige.

Značenje riječi ilah

Ko god je pogrešno razumio značenje ove riječi pogrešno je razumio i značenje šehadeta la ilahe illallah.

Ilah je ma’bud što znači božanstvo, odnosno ono što se obožava, što mu se robuje. Ilahom su se nazivala sva božanstva, bilo da se radi o ispravnom ili ništavnim, a zatim je korištenje ove riječi prevladalo kada se želi ukazati na onoga ko se obožava ispravno.

Allah je ime za božanstvo koje istinski zaslužuje da bude obožavano. Osnova te riječi je ilah, i ona ukazuje na jedno od Allahovih svojstava, a radi se o ilahijjetu – božanstvenosti, odnosno da samo Allah zaslužuje da se obožava i da Mu se robuje.

Značenje riječi la ilahe illallah

Ove riječi znače: Nema istinskog božanstva osim Allaha, što znači: Vjerujemo, potvrđujemo i čvrsto smo ubijeđeni da je jedino Uzvišeni Allah istinsko božanstvo i da jedino On zaslužuje da bude obožavan i da Mu se robuje i da niko pored Njega ne zaslužuje da mu se čini ibadet.

Napomena: Ako riječi la ilahe illallah bukvalno prevedemo, dobićemo: nema božanstva (boga) osim Allaha, i to bi bila pogrešna konstatacija, jer lažnih božanstava (bogova), koji se obožavaju i kojima se robuje, ima puno, i da bismo ispravili ovu grešku, moramo dodati riječ istinskog. Na takav način negiramo sva lažna božanstva, i tek tada riječi la ilahe illallah dobijaju ispravno značenje.

Potvrda ovoga je u riječima Allaha, subhanehu ve teala: To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki. (El-Hadždž, 62.)

Dakle, ove riječi sadrže potvrdu i negaciju, tj. potvrđivanje da je samo Allah istinski bog, i da samo On zaslužuje da bude obožavan, da Mu se robuje, i negaciju da niko drugi pored Njega to ne zaslužuje.

Uzvišeni Allah kaže:

A vaš Bog – jedan je Bog! Nema istinskog boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (El-Bekare, 163.)

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema istinskog boga osim Mene, zato samo Meni ibadet činite! (El-Enbija, 25.)

Dakle, ibadet, sa svim svojim vrstama, treba i mora srčano da se ispoljava samo Allahu, da bude popraćen ljubavlju i poniznošću prema Njemu, te protkan nadom i strahom od Njega.

Sve ovo navedeno zaslužuje samo i isključivo Uzvišeni Allah, a onaj ko nešto od ovoga uputi nekome ili nečemu mimo Njega, pripisao Mu je druga, te kao takvome neće mu od koristi biti nijedno djelo koje čini. (Vidjeti: Fethul-medžid, šerhu kitabit-tevhid, 1/30.)

Dakle, postalo nam je jasno da riječi la ilahe illallah znače da nema istinskog božanstva osim Allaha. Svako drugo tumačenje ovih riječi, mimo spomenutog, neispravno je i ne ukazuje na željeno značenje, tj. ne ukazuje da jedino Allah zaslužuje da bude obožavan, da Mu se robuje, a što je cilj i poruka riječi la ilahe illallah.

Razlog pogrešnog tumačenja ovih riječi je njihovo nerazumijevanje i neupućenost u značenje riječi ilah. Upravo zbog toga grešku čini onaj ko smatra da ilah označava nekoga ko je moćan da stvori iz ničega, ili da označava gospodara, kao što to misle pobornici kelama.

Ovakvo tumačenje nas vodi ka tome da riječi tevhida (la ilahe illellah) ukazuju na tevhid rububijjeta (vjerovanje da samo Allah stvara i upravlja), a ne da ukazuju na tevhid ibadeta (vjerovanje da samo Allah zaslužuje da Mu se ibadet čini). Jer u tom slučaju riječi la ilahe illallah bi značile da nema niko ko stvara osim Allaha, a takvo tumačenje je pogrešno.

U prilog tome ide to da su mušrici Mekke znali da je Allah onaj koji iz ničega stvara, i da je to bilo ispravno značenje la ilahe illallah, ne bi se suprotstavili Poslaniku ﷺ.

Temelji (ruknovi) riječi la ilahe illallah

Postoje dva temelja la ilahe illallah, a oni su:

  • Negacija,
  • Potvrda.

Negacija je u riječima: la ilahe / nema (istinskog) božanstva, iz čega se razumije da niko pored Allaha nema pravo da mu se ibadet čini, makar se radilo o melecima i poslanicima, ili bilo kome drugom, dok je potvrda u riječima: illallah / osim Allaha, iz čega proizlazi da jedino On zaslužuje da mu se ibadet čini i da On u tome nema sudruga, baš kao što nema sudruga ni u gospodarenju i upravljanju.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „Svjedočenje kelimei-šehadeta (la ilahe illellah) biva kroz negaciju da je iko pored Allaha istinsko božanstvo i potvrdu da jedino On zaslužuje da ima to svojstvo, tj. da bude obožavan, da Mu se robuje. Dakle, ne postoji istinsko božanstvo (bog) mimo Allaha i niko mimo Njega ne zaslužuje da mu se čini ibadet. Ova tvrdnja mora da se ubrizga u srce, jer ono ne smije da se ibadetom obraća nikome drugom. To mora činiti jedino i isključivo samo Uzvišenom Allahu, jer nema istinskog boga osim Njega.“ (El-Furkan bejnel-hakki vel-batil, str. 128.)

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet

About pozivistine

Pogledaj takođe

Istinsko ubjeđenje

Spoznaja da je Allah jedan, da su Džennet, vatra džehennemska, proživljenje, obračun i vaganje djela …