Poziv Istine
Islamsko vjerovanje je ono sa čime je Allah slao poslanike, spuštao knjige i ono sa čime je obavezao sve džine i ljude, kao što je rekao Uzvišeni:
Džine[1] i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane… (Kur’an, Ez-Zarijat, 56-57)
Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite… (Kur’an, El-Isra, 23)
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a šejtana – taguta[2] se klonite!” (Kur’an, En-Nahl, 36)
Svaki poslanik je došao sa pozivom u ovo vjerovanje, i sve božanske knjige su objavljene da pojasne vjerovanje, da pojasne ono što ga poništava, što je suprotno vjerovanju ili što ga umanjuje. Ovo vjerovanje je naređeno svakom punoljetnom čovjeku, pa je zbog mjesta koje vjerovanje zauzima i njegove važnosti, naređeno njegovo čuvanje, izučavanje i upoznavanje sa njim prije svega ostalog, naročito jer se na vjerovanju zasniva sreća čovječanstva, na ovome i na onome svijetu. Uzvišeni kaže:
Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti… (Kur’an, El-Bekara, 256)
To znači da onaj koji pusti ovo uže (vjerovanje), taj se uhvatio za sumnje i zabludu, a šta ima nakon istine do zabluda. Allah Uzvišeni kaže:
To je zato što je Allah – Istina, a oni kojima oni, pored Njega, dove upućuju – neistina… (Kur’an, Lukman, 30)
A nakon toga, njegovo okončanje bit će u Vatri, a grozno li je ona boravište.
Značenje akide (vjerovanja)
To je ono što čovjek vjeruje da je istina i što ispovijeda, pa ako je to vjerovanje u skladu sa onim sa čime je Allah slao Svoje poslanike i objavljivao Svoje knjige, onda je to ispravno i zdravo vjerovanje sa kojim se postiže spas od Allahove kazne i sreća na ovom i na Budućem svijetu. A ako je to vjerovanje suprotno onome sa čime je Allah slao poslanike i spustio knjige, onda je to vjerovanje ono zbog kojeg njegov sljedbenik zaslužuje kaznu i nesreću i na ovom i na Budućem svijetu.
Ispravno i zdravo vjerovanje čini život i imetak čovjeka sigurnim na dunjaluku, i štiti ih od bespravnog uzimanja, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi, sve dok ne posvjedoče da nema istinskog božanstva osim Allaha, pa kada to kažu zaštitit će svoje živote i imetke od mene, osim sa pravom…“[3]
„Ko kaže da nema istinskog božanstva osim Allaha i zanevjeruje u ono što se obožava mimo Njega, njegov imetak i život bivaju zabranjeni (sveti), a njegov konačni obračun je kod Allaha.“[4]
Ono je zaštita od Allahove kazne na Sudnjem danu. Džabir, radijallahu ‘anhu, kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko sretne Allaha ne čineći Mu širk, ući će u Džennet, a ko Ga sretne i bude Mu činio širk, ući će u Vatru.“[5]
I također od ‘Itbana Ibn Malika, radijallahu ‘anhu: „Doista je Allah zabranio vatri onoga ko kaže da nema istinskog božanstva osim Allaha, želeći time Allahovo lice.“[6]
Ispravno vjerovanje je to zbog kojeg Allah prikriva grijehe. Enes, radijallahu anhu, kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Allah je rekao: ‘O sine Ademov, kada bi mi došao sa grijesima koji bi ispunili čitavu Zemlju, ne čineći mi pritom širk, ja bih ti došao sa toliko oprosta.’“[7]
Uvjet za oprost grijeha koji ispunjavaju Zemlju jeste ispravno vjerovanje, čisto od djela širka, bilo da ih ima puno ili malo, i bilo da je u pitanju veliki ili mali širk. Onaj ko dođe sa ovakvim vjerovanjem, takav posjeduje zdravo srce, za koga je Allah rekao:
Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti. (Kur’an, Eš-Šu’ara, 88-89)
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, komentarišući hadis od ‘Itbana, kaže: „Vjernicima, koji su ispoljavali čisti tevhid bez primjesa širka, će biti oprošteno ono što neće biti oprošteno drugima. Pa kada bi muvehhid[8], koji Allahu nije uopće činio širk, sreo Allaha sa grijesima koji bi ispunili cijelu Zemlju, Allah bi mu došao sa još toliko oprosta. To neće postići onaj koji je bio manjkavog tevhida, jer je čisti tevhid, koji nije pomiješan sa širkom, taj koji čini da sa njim ne ostane ni jedan grijeh, zato što se on sastoji od ljubavi prema Allahu, Njegovog hvaljenja i veličanja, straha i nade, što iziskuje čišćenje grijeha, makar ti grijesi ispunjavali Zemlju, jer, nečistoća je prolazna, a ono što je otklanja je jako…”
Sa ispravnim vjerovanjem se primaju dobra djela i bivaju od koristi čovjeku. Uzvišeni kaže:
Ko god činio dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi. (Kur’an, En-Nahl, 97)
Nasuprot tome, pokvareno vjerovanje čini da propadnu sva djela. Uzvišeni kaže:
A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: “Ako budeš druge Allahu u obožavanju pridruživao tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš među gubitnicima biti.” (Kur’an, Ez-Zumer, 65)
A da su oni Allahu ikoga u obožavanju pridruživali, sigurno bi im propalo ono što su činili. (Kur’an, El-En’am, 88)
Vjerovanje, koje je pokvareno širkom, je uzrok zabrane Dženneta i nepraštanja grijeha, a zbog njega se zaslužuje kazna i vječiti boravak u vatri. Uzvišeni kaže:
Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće! (Kur’an, En-Nisa, 48)
Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a zulumćarima[9] neće niko moći pomoći. (Kur’an, El-Maide, 72)
Pokvareno vjerovanje ohalaljuje krv i imetak vlasnika tog vjerovanja, kao što kaže Uzvišeni:
I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. (Kur’an, El-Enfal, 39)
Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mušrike gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte… (Kur’an, Et-Tevbe, 5)
Dok zdravo i ispravno vjerovanje ostavlja lijep trag na srca ljudi, vladanje zajednice i sistem izgradnje društva. Imamo primjer dvije skupine koje su izgradile džamiju za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedna skupina je izgradila džamiju sa lijepom namjerom i iskrenim vjerovanjem, Allaha radi, a druga skupina je izgradnjom džamije imala loše namjere i pokvareno vjerovanje, pa je Allah naredio Svome poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da obavlja namaz u džamiji izgrađenoj na bogobojaznosti, a zabranio mu da klanja u džamiji koja je izgrađena na kufru i lošim namjerama. Uzvišeni kaže:
A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, sigurno će se zaklinjati: “Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni sigurno lažljivci.” Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni u strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio u strahu od Allaha i u Njegovom zadovoljstvu, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće uputiti na Pravi put zulumćare. (Kur’an, Et-Tevbe, 107-109)
Fusnote:
[1] Džini su zaseban svijet, potpuno neovisan od našega svijeta i svijeta časnih meleka, osim što između njih i ljudi postoje određene zajedničke osobine: imaju razum i slobodu izbora između dobra i zla. Svakako, od ljudi se razlikuju u nekim stvarima. Najvažnija razlika jeste materija od koje su stvoreni. Nazvani su džinima jer su nevidljivi. Svevišnji Allah izvijestio nas je da su džini stvoreni od vatre:... a još prije stvorili smo džine od vatre užarene. (Kur’an, El- Hidžr, 27) Nesumnjivo je da su džini stvoreni prije čovjeka, na osnovu jasnih Allahovih, dželle šanuhu, riječi: Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džine od vatre užarene. (Kur’an, El-Hidžr, 26-27) Pogledaj: Svijet džina i šejtana, Omer b. Sulejman El-Eškar.
[2] Tagut je sve što se obožava mimo Allaha i zadovoljno je time.
[3] Bilježi En-Nesai.
[4] Bilježi Muslim.
[5] Bilježi Muslim.
[6] Bilježe Buharija i Muslim.
[7] Bilježi Tirmizi.
[8] Muvehhid – monoteista, onaj koji ispoljava čist tevhid bez primjesa širka.
[9] Nevjernicima.
Izvor:
Šejh Salih El-Feuzan: “Vodič u ispravno vjerovanje i odgovor sljedbenicima širka i ateizma”
