Kur’an o Zul-Kiflu
Kur’an ne govori mnogo o Zul-Kiflu. On se spominje u suri El-Enbija, nakon kazivanja o Ejjubu. Uzvišeni Allah kaže: I Ismailu, i Idrisu, i Zul-Kiflu, svi su oni bili strpljivi. I uveli smo ih u Našu milost, zaista su oni od dobrih. (El-Enbija’, 85-86). Pored toga, Uzvišeni Allah još jednom spominje Zul-Kifla i to u suri Sad, i ponovo nakon kazivanja o Ejjubu. Uzvišeni kaže: I sjeti se robova Naših- Ibrahima, Ishaka i Jakuba, čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo jednom vrlinom, da se često sjećaju Ahireta, i oni su, zaista, kod Nas među dobrim odabranim. I sjeti se Ismaila, El-Jese’a i Zul-Kifla, svi su oni bili dobri. (Sad, 45-48). Uzvišeni Allah nam ukazuje da su svi navedeni vjerovjesnici odabrani Allahovi robovi i sa zadacima poslani vjerovjesnici. Uzvišeni Allah ih hvali najljepšim pohvalama, a na kraju ih opisuje najljepšom riječju kojom se mogu opisati pokorni Allahovi robovi, tj. ”dobri”, odnosno, u originalu na arapskom jeziku «sabirin», strpljivi. A sabur označava sputavanje svoje duše od svega čemu ona teži od zabranjenog ili što izbjegava od naređenog, a to obuhvata tri vrste strpljivosti: strpljivost u pokornosti, strpljivost u sustezanju od zabranjenog i strpljivost na iskušenjima i udarcima sudbine. Svi se slažu da niko od ljudi ne zaslužuje titulu strpljivog dok potpuno ne usvoji sve tri vrste sabura – strpljivosti. Pored ove osobine Uzvišeni Allah navedene poslanike opisuje i osobinom «salaha», tj. dobra, a to obuhvata dobrotu srca koja se ogleda u spoznaji Uzvišenog Allaha i ljubavi prema Njemu i žudnju za Njime u svakom trenu, dobrotu jezika i dobrotu svih dijelova tijela, tj. da svi čovjekovi organi budu stalno angažovani u činjenu dobra i pokornosti Uzvišenom Allahu i suzdržavanju od svih nepokornosti.
Vjerovjesnik ili evlija?
Upravo ovakvom strpljivošću i dobrotom Uzvišeni Allah ih je uveo u okrilje Svoje milosti i učinio ih Svojim odabranim robovima, te im podario obilne nagrade i na ovom i na onom svijetu. Ulema kaže da kada bi ih Uzvišeni Allah nagradio samo sa očuvanjem spomena na njih u svim generacijama, bilo bi samo po sebi dovoljna nagrada.
Ibn Kesir u djelu «El-Bidajetu ve-n-nihajetu» kaže: «Samim tim što je pohvalno spomenut u Kur’anu časnom zajedno sa ostalim vjerovjesnicima, jasno je da je i on vjerovjesnik. Ovakav stav je općeprihvatljiv.” Samim tim što se spominje u kontekstu sa ostalim vjerovjesnicima, i time što se hvali i poredi sa njima, jasno je da ko god kaže da je Zul-Kifl vjerovjesnik neće pogriješiti. Pa ipak, postoje i oni koji tvrde da on nije bio vjerovjesnik, nego dobar, mudar, istinoljubiv i pravedan čovjek. Ibn Džerir i Ebu Nudžejh navode mišljenje Mudžahida da on nije bio vjerovjesnik, nego evlija – dobri čovjek. Ševkani, pak, navodi da džumhur – većina islamskih učenjaka smatra da je Zul-Kifl samo dobri rob, a ne vjerovjesnik, iako određena skupina smatra da je bio vjerovjesnik. Ulema samo iznosi svoja mišljenja, a Uzvišeni Allah najbolje zna šta je istina i koji stav je bliži istini.
U potpunosti izvršio preuzetu odgovornost
Naime, navodi se da je on preuzeo obavezu (tekeffele) da će voditi svoj narod i rješavati njihove sporove pravedno, pa je tako i radio i upravo zato je i prozvan Zul-Kiflom. Ibn Džerir i Ibn Ebi Hatim prenose od Mudžahida da je kazivao jednu dužu predaju o Zul-Kiflu. Mudžahid kazuje: «Kada je Allahov poslanik El-Jesa’ ostario, rekao je: «Da mi je postaviti nekog čovjeka da vodi svijet još za moga života, pa da vidim kako će postupati.” Zatim je sakupio svijet i rekao: ‘Ko prihvati od mene tri stvari, odredit ću ga za svog zamjenika. Te stvari su: da posti danju, klanja nafilu noću i da se nikada ne srdi!’ Kaže se da je tada jedan ne baš naočit čovjek ustao i rekao: ‘Ja ću tako postupiti!’ El-Jese’ ga je upitao: ‘Zar ti možeš postiti danju, klanjati nafilu noću, i ne srditi se?!’ Mogu!’ – odlučno je odgovorio taj čovjek. Ali i pored te odlučnosti El-Jese’ ga taj dan nije prihvatio za tu dužnost. Sutradan je ponovio isto pitanje. Svijet je šutio, a onaj isti čovjek je ponovo ustao i rekao: ‘Ja ću to prihvatiti!’ Vidjevši njegovu upornost i odlučnost El-Jese’ ga je prihvatio za svog zamjenika. Dalje se navodi da je Iblis, vidjevši taj razvoj događaja, naredio svojim šejtanima da na tog čovjeka obrate posebnu pažnju.
Međutim, oni su veoma brzo klonuli duhom pred tim čovjekom tako da im je Iblis rekao: ‘Prepustite ga meni!’ Nakon toga Iblis se pretvorio u lik siromašnog starca i došao mu u vrijeme kada je on upravo bio legao da se odmori poslije podne. Inače on nije spavao ni noću ni danju, izuzev u periodu poslije podne. Iblis u liku siromašnog starca mu je pokucao na vrata upravo u tom periodu, a ovaj je upitao: ‘Ko je?’ Iblis je odgovorio: ‘Jadni starac kome je nanesena nepravda.’ Čovjek je ustao i otvorio vrata, a Iblis se počeo jadati govoreći mu: ‘U sukobu sam sa svojim narodom. Učinili su mi nepravdu, uradili su mi to, pa su mi radili to…’, i tako mu je počeo razvlačiti i duljiti priču sve dok nije nastupilo predvečerje, čime je njegov popodnevni odmor bio upropašten. Vidjevši to, on mu je rekao: ‘Kada večeras budem slobodan, dođi k meni pa ću riješiti tvoj slučaj!’ Međutim, cijelo veče je iščekivao da se starac pojavi, ali on uopće nije došao. Zato je krenuo da ga potraži, ali nigdje ga nije našao. Sutradan je nastavio rješavati parnice među ljudima i ujedno iščekivao da se starac pojavi, ali starca nije bilo nigdje na vidiku. Upravo kada je legao da se odmori, starac je došao i zakucao mu na vrata. On je upitao: ‘Ko je?’, a Iblis je odgovorio: ‘Jadni starac kome je učinjena nepravda.’ On mu je otvorio vrata i upitao ga: ‘Zar ti nisam rekao da mi dođeš kada budem slobodan?!’ Starac mu je odgovorio: ‘Oni su, zaista, najgori ljudi! Kada su saznali da si ti slobodan, rekli su da će mi dati moje pravo, a čim si ti krenuo da radiš, odmah su to porekli.’ I tako ga je zagovarao, sve dok on nije rekao: ‘Idi sada i dođi mi večeras kada ponovo budem slobodan.’ Međutim, i toga dana njegov popodnevni odmor i vrijeme za spavanje je bilo upropašteno. Kada je te večeri bio slobodan, ponovo je iščekivao starca, ali ga opet nije bilo. Treći dan ga je potpuno savladao umor i san, tako da je nekome od svoje porodice rekao: ‘Nemoj nikoga puštati da se približava ovim vratima dok budem spavao, jer me je ophrvao umor i pospanost!’ Upravo tada je ponovo došao onaj starac, a osoba kojoj je on povjerio čuvanje njegovih vrata mu je rekla: ‘Vrati se, vrati se!’ Starac mu je rekao: ‘Ali ja sam bio kod njega jučer upravo u ovo vrijeme i ispričao mu svoj slučaj.’
Međutim, ovaj mu je odgovorio: ‘Tako mi Allaha nećeš ući, jer nam je naredio da ne smijemo nikoga pustiti da mu uđe!’ Starac je smjesta shvatio da mu ta osoba neće dozvoliti da uđe kod njega pa se, ugledavši otvor na kući, popeo i ušao kroz njega i počeo kucati na vrata iznutra. On se na to kucanje probudio, prišao vratima i rekao osobi kojoj je povjerio da čuva vrata: ‘Zar ti nisam zabranio da ikoga puštaš unutra?’ Ovaj mu je odgovorio: ‘Pored mene niko nije prošao, pa pogledaj kako je ušao!?’ Tada je prišao vratima i uvjerio se da su zaista zaključana, kao što je onaj i rekao, ali tada je vidio starca koji je već bio unutra, pa ga je upitao: ‘Jesi li ti Allahov neprijatelj?’ On je odgovorio: ‘Jesam.’ Zatim je rekao: ‘Sve što znaš uradio sam da te naljutim, jer si me u svemu učinio nemoćnim.”’ Tako ga je Uzvišeni Allah prozvao Zul-Kiflom, jer je preuzeo obavezu (tekeffele) i izvršio je. Sličnu ovoj predaji navode brojni učenjaci prvih generacija, iako postoje i mnoge druge predaje. Ibn Ebi Hatim navodi predaju od Ebu Musa el-Eš’arija da je sa svog minbera rekao: ”Zul-Kifl nije bio vjerovjesnik, nego je bio dobar čovjek koji je klanjao stotinu namaza dnevno. Zul-Kifl je tu obavezu preuzeo od El-Jesea, izvršavao ju je kako treba, pa je zato prozvan Zul-Kiflom.” Ibn-Džerir navodi predaju bez ocjene njene vrijednosti da je Zulkiflovo ime bilo Bišr bin Ejjub i da je on jedan od Ejjubovih sinova, te da ga je Uzvišeni Allah odredio za vjerovjesnika, naređujući mu da poziva ljude u tewhid – vjerovanje u jednoću Stvoritelja. On dalje navodi da je on cijeli svoj život proveo živeći u Šamu, i da je živio sedamdeset pet godina. Također navodi da je ostavio oporuku svome sinu Abdanu.
El-Kifl i Zul-Kifl nisu iste osobe
Imam Ahmed bilježi hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., navodi slično kazivanje sa dijelom kazivanja o trojici ljudi koji su krenuli na put, pa se obrušila stijena i zarobila ih u pećini i oni su počeli svojim djelima moliti Uzvišenog Allaha da ih izbavi iz te nevolje, i to se i dogodilo. Pošto se radi o općepoznatom hadisu, ovdje ga nećemo navoditi. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom od svojih hadisa spominje određenu osobu zvanu El-Kifl. Hadis se prenosi od Ibn Omera koji kaže: «Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sam čuo jedan hadis, koji ne bi pričao da sam ga čuo samo jednom ili dvaput, nego sam ga čuo više puta, spomenuvši tada da je taj hadis čuo sedam puta u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., govori: «El-Kifl je bio rođeni Izraelćanin, čovjek koji se nije mogao suzdržati od grijeha. Jednom prilikom je nekoj ženi dao šezdeset zlatnika da bi sa njom legao i učinio zinaluk. Kada je sa njom htio uraditi ono što radi čovjek sa svojom ženom, ona je zadrhtala i zaplakala. On ju je upitao: ‘Zašto plačeš? Jesam li te ja prislio na ovo?’ Ona je odgovorili: ‘Ne, nisi, ali ovo do sada nikada nisam radila, nego me je nevolja i nužda natjerala na ovo.’ Tada joj je on rekao: ‘Radiš ovo, a nikada to prije nisi radila!?’ Zatim se odmaknuo od nje i rekao joj: ‘Idi i slobodno nosi zlatnike, tvoji su.’ Zatim je razmislio o svemu tome rekavši: ‘Tako mi Allaha, El-Kifl nikada više neće zgriješiti Allahu!’ Iste noći je i umro, a na vratima je osvanuo natpis: ‘Allah je oprostio El-Kiflu.”’ Iako postoje određene kritike na račun izvjesnih prenosilaca u senedu ovog hadisa, hadis je ocijenjen kao hasen-hadis i pored imama Ahmeda bilježi ga još i imam Tirmizi. Međutim, i pored izvjesne sličnosti u imenima između El-Kifla i Zul-Kifla nema sličnosti i ne radi se o jednoj osobi.
Izgradnja ličnosti zahtijeva mnogo truda i odricanja
Iako se Zul-Kifl svega dva puta spominje u Kur’anu časnom vidimo da je njegovo spominjanje uvijek vezano sa izvanrednim pohvalama Uzvišenog Gospodara svjetova o njemu. Nema sumnje da je za tako velike počasti neophodno učiniti nešto izuzetno veliko, a o Zul-Kiflovom postupku smo našli samo jednu predaju i to iz kasnijih generacija. Međutim, treba kazati da Uzvišeni Allah veću prednost daje izgrađenim kvalitetnim osobinama, pogotovo kada se radi o osobinama kao što su: strpljivost, dobrota, vjerovanje, iskrenost, odgovornost, jer uvijek po tim osobinama u Svome Govoru, Allah, s.v.t., spominje i hvali sve tajanstvene ličnosti o kojima smo pisali. Drugo što treba naglasiti jeste to da sva djela dolaze i prolaze, dok za formiranje i izgradnju ličnosti na temelju pozitivnih osobina treba uložiti izuzetno mnogo truda i napora kao što nam potvrđuje priča o Zul-Kiflu.
Izvor: saff.ba