Slijeđenje Poslanika ﷺ i ljubav prema njemu

Nema puta koji nas vodi do Allaha osim Poslanikovog ﷺ puta. Slijeđenje Poslanika ﷺ se ogleda u ubjeđenju (vjerovanju), u djelima, u riječima, kao i u ostavljanju onoga što je on ostavio.

Slijeđenje Poslanika ﷺ nužno je poznata vjerska obaveza svakog muslimana (fardul-ajn), koja je jasno iskazana u kur’ansko-hadiskim tekstovima.

Uzvišeni Allah kaže: Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite. (El-Hašr, 7.)

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli: „Što god vam naredi to prakticirajte, a sve ono što vam zabranjuje klonite se toga, jer, on, doista, naređuje samo dobro, a zabranjuje samo zlo.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 8/65)

Uzvišeni Allah kaže: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.)

Ibn Kesir veli: „Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu! – tj. naređenju Allahova Poslanika ﷺ njegovog načina, njegovog sunneta i njegovog šerijata. Vaše riječi i vaša djela treba da se mjere prema riječima i djelima njegovim, pa ako se budu slagali, to će biti prihvaćeno, a ako suprotno postupite, to će se negativno odraziti na vaše riječi i vaše djela, neće biti prihvaćena bez obzira ko to bio.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 6/89-90.)

Bitnost slijeđenja poslaničke prakse se jasno vidi iz sljedećih tačaka:

Prvo: Slijeđenje poslaničke prakse jedan je od uslova ispravnosti i prihvatanja ibadeta.

Nijedan ibadet neće biti prihvaćen ako nije u skladu sa praksom Poslanika ﷺ. Štaviše, takva djela samo čovjeka udaljavaju od Allaha. Razlog tome jeste što se Allah obožava na način kako je to naredio preko Svoga Poslanika ﷺ a ne na osnovu ličnih uvjerenja i prohtjeva.

Poslanik ﷺ veli: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ (Buhari i Muslim)

Drugo: Slijeđenje Poslanika ﷺ jedan je od dva glavna islamska temelja.

Ibn Tejmijje kaže: „Islam je izgrađen na dva temelja, prvo: obožavanju samo Uzvišenog Allaha koji nema sudruga, i drugo: obožavanju Allaha na način kakav je propisan od strane Poslanika ﷺ. Ova dva principa su srž i suština kelimei-šehadeta, la ilahe illallah muhammedun resulullah.“ (Medžmu’ul-fetava, 1/333.)

Islam čovjeka nije ispravan, ni djela ni njegovo ubjeđenje kao ni riječi, bez ispravnog sprovođenja ova dva principa u praksi, te svega onoga što oni označavaju.

Treće: Slijeđenje Poslanika ﷺ uzrok je ulaska u Džennet.

Allahov Poslanik ﷺ je rekao: „Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Ashabi upitaše: „A ko će odbiti?“ On reče: „Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.“ (Buhari)

A nepokornost i neposlušnost Poslaniku ﷺ razlog je ulaska u Vatru. Uzvišeni Allah kaže: Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: „Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali! I govoriće: „Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali pa su nas oni s pravog puta odveli, Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!“ (El-Ahzab, 66-68.)

Četvrto: Slijeđenje Poslanika ﷺ dokaz je Allahove ljubavi.

Uzvišeni Allah kaže: Reci (Muhammede): „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je. (Ali Imran, 31.)

Iz ovog ajeta se jasno vidi da Allah voli one koji su pokorni Poslaniku i koji ga slijede, a ujedno je i dokaz da oni koji slijede Poslanika vole Allaha.

Ibn Tejmijje veli: „Allah nam pojašnjava da ljubav prema Njemu iziskuje obaveznost slijeđenja Poslanika ﷺ a slijeđenje Poslanika ﷺ iziskuje ljubav Allaha prema robu. Ovim ajetom Allah je stavio na ispit one koji su tvrdili da Ga vole, jer mnogo je onih koji tvrde ovako nešto.“ (Medžmu’ul-fetava, 10/81.)

Ibn Kesir veli: „Ovaj časni ajet donosi sud o svakome onome koji tvrdi da voli Allaha, a ne slijedi Poslanika, navodeći da je njegova tvrdnja lažna sve dok ne bude slijedio šerijat Muhammedov riječju i djelom.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 2/32.)

Ibnul-Kajjim veli: „Allahova ljubav biva samo prema onome ko slijedi Poslanika ﷺ riječju, djelom i ponašanjem. Srazmjerno tom slijeđenju biva i jačina Allahove ljubavi.“ (Medaridžus-salikin, 3/484-458)

I kaže: „Ukoliko nema slijeđenja, nema ni ljubavi.“ (Medaridžus-salikin, 3/455.)

Peto: Slijeđenjem Poslanika ﷺ sprovode se u praksi Allahove naredbe i udaljava se od prijetnje onima koji odbiju slijeđenje.

Uzvišeni Allah kaže: To su Allahovi propisi, a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvesti u džennetske bašče kroz koje teku rijeke i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki. A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada patnja ponižavajuća. (En-Nisa, 13-14.)

Šesto: Slijeđenje Poslanika ﷺ jedno je od obaveznih svojstava vjernika.

Uzvišeni Allah kaže: Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: „Slušamo i pokoravamo se!“ – Oni će uspjeti. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli. (En-Nur, 51-52.)

Uzvišeni Allah negira vjerovanje onima koji odbiju pokornost Poslaniku ﷺ i ne budu zadovoljni njegovom presudom: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65.)

Ibn Kesir veli: „Uzvišeni Allah se kune Sobom da niko neće biti vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika ﷺ dok mu se ne bude pokorio u svim stvarima, tako da to što on presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno držati. Zato Uzvišeni Allah kaže: …a potom, u dušama svojim, nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju! Ovo znači: Kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti se u dubini duša svojih pokoravaju i ne nalaze nikakve tegobe u tome što si im presudio, tako da to prihvaćaju i javno i tajno, predajući se potpuno i bez rezerve.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 2/359.)

Sedmo: Slijeđenje Poslanika ﷺ znak je bogobojaznosti.

Uzvišeni Allah kaže: Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je to bogobojaznosti srca. (El-Hadždž, 32.)

Allahovi propisi koji se spominju u ajetu obuhvataju Njegove naredbe, i simbole vjere, a najveći među njima je pokornost Poslaniku ﷺ i slijeđenja njegove prakse. (Pogledati: Tefsirul-Kur’anil-azim, 5/421; Tefsirus-Sa’di, 5/293.)

Ljubav prema Poslaniku ﷺ i njeni znakovi

Ljubav prema Poslaniku ﷺ nije poput ljubavi prema nekoj drugoj osobi.

Ljubav prema njemu je ibadet, dobro djelo i pokornost putem koje se približavamo Uzvišenom Allahu, te jedan od velikih temelja islama i vjerovanja. 

Uzvišeni Allah veli: Vjerovjesnik je vjernicima preči od njih samih. (El-Ahzab, 6.)

Znak ljubavi prema Poslaniku ﷺ jeste da se ničemu ne daje prednost nad njim, jer smo zahvaljujući njemu spašeni od Vatre i upućeni na pravi put

Poslanik ﷺ veli: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njega samog, njegovog imetka, djeteta i svih ljudi.“ (Buhari)

Dakle, ljubav prema Poslaniku ﷺ nije stvar slobodne volje nego se radi o dužnosti i jednom od principa vjerovanja.

Stoga, ljubav prema njemu mora biti jača od bilo koje druge ljubavi, pa čak i od ljubavi prema samome sebi.

Ljubav prema Poslaniku ﷺ ima svoje znakove:

1. Slijeđenje onoga što je naredio i ostavljanje onoga što je zabranio, i to je najbitnije.
2. Pomaganje njegovog sunneta i odbrana njegovog šerijata.
3. Osjećaj da to što ga nismo vidjeli i sa njim se družili bude teže od gubitka svega što na ovome svijetu imamo. I kad bismo mogli da ga vidimo i da budemo u njegovom društvu da bismo uložili sav svoj trud da to ostvarimo.
4. Spremnost da se za njega i pomaganje njegove vjere žrtvuju i život i imetak.

Ko ispuni ove uslove, neka bude zahvalan Allahu što mu je omogućio da voli svoga Poslanika ﷺ i neka Ga moli da ustraje na tome, a ko nije ispunio spomenuto ili dio toga, neka svede obračun sa samim sobom, prije nego mu se obračun bude sveo na Sudnjem danu, kada neće biti od koristi ni potomstvo ni imetak, nego će čovjeku koristiti samo ukoliko njegovo srce bude čisto.

Toga dana Allahu ništa neće biti skriveno, i niko tada neće moći prevariti Allaha i vjernike, jer onaj ko to pokuša, sam sebe će prevariti, kako kaže Uzvišeni: Oni nastoje prevariti Allaha i vjernike, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. (El-Bekare, 9.)

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet