Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Šartovi (uslovi) ispravnosti riječi la ilahe illallah

Šartovi (uslovi) ispravnosti riječi la ilahe illallah

Riječi tevhida glase la ilahe illallah, i nije dovoljno ove riječi samo jezikom izgovoriti nego je obaveza čvrsto u njih vjerovati i raditi po onome što iz njih proizlazi.

Hasanu el-Basriju je rečeno: „Ljudi govore: ‘Ko kaže la ilahe illallah, ući će u Džennet.’ On tada reče: ‘Ko kaže la ilahe illallah, i upotpuni djelima sve obaveze koje proizlaze iz tih riječi, ući će u Džennet.’“ (El-Emalil-humsijje, 1/16)

Vehb b. Muhebbih je upitan: „Zar ključ Dženneta nisu riječi la ilahe illallah?“ On reče: „Naravno, ali svaki ključ ima svoje zupce, pa ako doneseš ključ sa odgovarajućim zupcima, otvorit ćeš vrata, u suprotnom nećeš.“ (Hil’jetul-evlija, 4/66)

Pod zupcima koji se ovdje misli se na uslove (šartove) ispravnosti riječi la ilahe illallah.

Šejh Abdurrahman b. Hasan Ali Šejh veli: „Ko smatra da je dovoljno samo izgovoriti ove riječi (bez djela), suprotstavlja se vjeri koja je objavljena poslanicima i kao takav nije na putu vjernika.“ (Medžmu’atu-resaili vel-mesailin-nedždije, 4/298-299.)

Učenjaci su istraživanjem i iščitavanjem tekstova iz Kur’ana i Sunneta utvrdili da svjedočenje riječi la ilahe illallah ne vrijedi osim sa ispunjenjem sedam šartova.

Hafiz El-Hakemi je u svojim stihovima spomenuo uslove ispravnosti riječi la ilahe illallah, koje mora ispuniti svaki pojedinac ukoliko želi da mu one budu od koristi. On je kazao: „Sedam je uslova koje i Objava spominje, i nikome sam izgovor neće koristiti osim ako ih ne upotpuni (djelima). To su znanje, uvjerenje, prihvatanje, predanost, potvrda (istinitost), iskrenost i ljubav. Allah te uputio ka onome što voli!“ (Me’aridžul-kubul, 2/518.)

Prvi uslov: El-Ilm (znanje suprotno neznanju)

Ovdje se misli na poznavanje značenja riječi la ilahe illallah, i njenih temelja. To znači da onaj koji izgovara ove riječi treba da zna da one negiraju da bilo ko, mimo Allaha, zaslužuje da mu se čini ibadet, i potvrdu da jedino On to zaslužuje.

Uzvišeni Allah veli: Znaj da nema istinskog boga osim Allaha! (Muhammed, 19.) Tumačenje ovog ajeta je sljedeće: Znaj, o Poslaniče, da niko drugi ne zaslužuje da bude obožavan osim Allahа, koji je stvorio stvorenja. (Tefsirut-Taberi, 26/64.)

Naredbodavna forma ovog ajeta ukazuje na obavezu.

Poslanik ﷺ kaže: „Ko umre, a zna da nema istinskog božanstva osim Allaha, ući će u Džennet.“ (Muslim

Dakle, za ulazak u Džennet uslovljava se znanje o značenju ovih riječi i ustrajnost na tome sve do smrti.

Dok, po konsenzusu islamskih učenjaka, onome ko samo izgovara ove riječi, bez ispunjavanja spomenutih uslova, one neće biti od koristi. (Fethul-medžid, 1/29.)

Drugi uslov: El-Jekin (čvrsto uvjerenje bez imalo sumnje)

Ovdje se pod uvjerenjem misli na čvrsto ubjeđenje u značenje tih riječi, a koje nije popraćeno nikakvim sumnjama.

Uzvišeni Allah veli: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju. (El-Hudžurat, 15.)

Sumnja je suprotna čvrstom uvjerenju i ajetom se uslovljava čvrsto vjerovanje u Allaha i Poslanika ﷺ.

Na ovo ukazuju i Poslanika ﷺ riječi: „Svako ko sretne Allaha, a svjedočio je (kelimei-šehadet) bez ikakve sumnje, ući će u Džennet.“ (Muslim)

Treći uslov: Es-Sidk (istinoljubivost suprotna laži)

Istinoljubivost biva ukoliko se srcem potvrdi ono što se kazalo. Ukoliko čovjek izgovori riječi kelimei-šehadeta i to je srcem potvrdio, onda je potvrdio ove riječi na ispravan način.

Uzvišeni Allah kaže: Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: „Mi svjedočimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!“ – I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah svjedoči i da su licemjeri pravi lašci. (El-Munafikun, 1.)

Allahov Poslanik ﷺ kaže: „Onoga ko istinoljubivo svjedoči da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, Allah će sačuvati Vatre.“ (Buhari)

Dakle, kelimei-šehadet obuhvata znanje, uvjerenje i istinoljubivost – potvrdu istinitosti tih riječi, a onaj ko ih izgovori samo jezikom, bez srčane potvrde, nije ih istinski posvjedočio.

Četvrti uslov: El-Ihlas (iskrenost – da ibadet bude samo radi Allaha)

Izgovaranje riječi la ilahe illallah mora biti zasnovano na iskrenosti. Iskrenost je (izdvajanje) činjenje djela samo radi onoga ko se obožava, bez bilo kakvih primjesa širka ili pretvaranja. Ovo se postiže čišćenjem i pročišćavanjem djela od svih unutrašnjih i spoljašnjih primjesa koje kvare to djelo, iskrenošću u nijjetu (namjeri) u svim ibadetima, tako da budu samo radi Allaha Jedinog.

Uzvišeni Allah kaže: Reci: „Meni se naređuje da obožavam samo Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru.“ (Ez-Zumer, 11.)

Također, Uzvišeni Allah u hadisi-kudsijju kaže: „Ja nisam potreban pridruživanja. Ko uradi neko djelo i u njemu Mi drugog pridruži, napustiću i njega i njegovo pridruživanje.“ (Muslim)

Mnogobrojni su dokazi koji ukazuju na ovaj uslov i svi oni govore da čovjek neće imati koristi od ovih riječi, i od onoga što radi shodno tim riječima, ukoliko ih ne izgovori iskreno (samo Allaha radi).

Allahov Poslanik ﷺ kaže: Allah će spriječiti ulazak u Vatru onome ko iskreno u ime Allaha kaže la ilahe illallah. (Buhari i Muslim)

Istinoljubivost (sidk), odnosno potvrda istinitosti riječi kelimei-šehadeta i iskrenost u njima (ihlas) dva su segmenta koja su u šerijatu nerazdvojna. Svaka iskrenost mora biti popraćena istinoljubivošću, i svaka istinoljubivost mora biti popraćena iskrenošću. (Medaridžus-salikin, 2/314)

Peti uslov: El-Kabul (prihvatanje)

Prihvatanje je suprotno odbijanju, a ovdje se misli na prihvatanje riječi tevhida i onoga što iz njih proizlazi, i formalno i suštinski.

Allah nas obavještava da će kazniti onoga ko ne prihvati riječi tevhida, a da će onoga ko ih prihvati i radi po njima uvesti u Džennet.

O onima koji odbijaju riječi tevhida Uzvišeni Allah kaže: A vi ćete, sigurno, bolnu patnju iskusiti – kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti! (Es-Saffat, 38-39) Zatim nas je u nastavku obavijestio o nagradi onih koji prihvate istinu, rekavši: A Allahovi iskreni robovi posebnu će opskrbu imati, razno voće, i biće poštovani u džennetskim baščama naslada. (Es-Saffat, 40-43)

Poslanik ﷺ veli: „Uputa s kojom me je Allah poslao i nauka jesu kao obilna plodna kiša koja padne na zemlju.

Bude (mehke) plodne zemlje koja primi vodu i urodi travom i mnogim drugim zelenilom, a ima i tvrdih (neplodnih) zemalja koje ne upiju vodu (zadrže je na sebi) i Allah daje da se njome ljudi koriste: piju, napajaju stoku i siju (ono što se može posijati); a padne i na druge predjele, ravnice, koje ne zadržavaju vodu i ne urode nikakvom travom.

Ovo je primjer za onoga ko je spoznao Allahovu vjeru i koristi ono s čime me je Allah poslao, pa nauči i druge poučava; i primjer za onoga koji za spoznaju nije ni glave podigao niti prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslan.“ (Buhari i Muslim)

Šesti uslov: El-Inkijad (pokornost i predanost)

Ovdje se misli na pokornost i predanost riječima la ilahe illallah, formalno i suštinski, i vanjštinom i nutrinom.

Uzvišeni Allah veli: Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. (Lukman, 22.)

Značenje ajeta: Onaj ko se sasvim preda – tj. pokori i ponizno prihvati robovanje samo Njemu – a uz to čini dobra djela – tj. pokori se i prihvati Allahove naredbe i zabrane – uhvatio se za najčvršću vezu – tj. svjedočenje da nema istinskog božanstva osim Allaha. (Tesfiru-Taberi, 21/92; Tefsirul-Begavi, 3/513.)

Dakle, onaj ko se ne preda Allahu i ne čini dobra djela nije se uhvatio sa najčvršću vezu. Da bi riječi la ilahe illallah bile potpuno priznate, moraju se prihvatiti Allahove naredbe i zabrane. To je nemoguće ostvariti osim kroz slijeđenje Poslanika ﷺ jer Uzvišeni Allah je naredio pokornost njemu, a on je pojasnio put robovanja Allahu.

Uzvišeni Allah kaže: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja! (Muhammed, 33.)

Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. (En-Nisa, 80.)

Poslanik ﷺ veli: „Ako vam nešto zabranim, onda se toga klonite, a ako vam nešto naredim, onda uraditi onoliko koliko možete.“ (Buhari i Muslim)

U drugom hadisu kaže: „Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Ashabi upitaše: „A ko će odbiti?“ On reče: „Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.“ (Buhari)

Sedmi uslov: El-Mehabbe (ljubav)

Obavezna je ljubav prema riječima la ilahe illallah, i onome što iz njih proizlazi, te prema sljedbenicima ovih riječi i onima koji se pridržavaju njenih uslova. Također, obavezan je i prezir prema onima koji negiraju ovo.

Islamski učenjaci navode da ljubav ima određene uslove koji se moraju ispuniti kako bi bila priznata. To su:

  1. Davanje prednosti onome što Allah voli, pa makar to ne bilo u skladu sa našim željama i prezir prema onome što On mrzi, pa makar strastima to odgovaralo.

Ljubav prema Allahu je osnova ibadeta. Sva naša ljubav mora biti u ime Allaha, radi Njega i zbog Njega.

Ibn Redžeb, govoreći o riječima la ilahe illallah, veli: „Iz njih proizlazi da volimo samo Allaha, jer on je bog kojem se pokorava i Njemu se pokornost ne odbija. Ta pokornost mora biti popraćena ljubavlju, strahom i nadom. Dokaz potpunosti te ljubavi jeste i ljubav prema onome što On voli i prezir prema onome što On mrzi. Potpuno vjerovanje u tevhid i riječi la ilahe illallah nije ostvario onaj ko voli nešto što Allah prezire i ko prezire nešto što On voli.“ (Kelimetul-ihlas, str. 22-23)

Ovome svjedoči i hadis: „Najčvršća imanska veza jeste ljubav i prezir radi Allaha.“ (Ahmed)

  1. Slijeđenje Poslanika ﷺ prihvatanje njegove upute i koračanje njegovom stazom.

Iz ljubavi mora da proizlazi slijeđenje naredbi Voljenog i klonjenje Njegovih zabrana, a dokaz tome je ajet: Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti.“ (Alu Imran, 31.)

Uzvišeni Allah ovdje naglašava da je slijeđenje Poslanika ﷺ znak ljubavi prema Allahu, a također i da je uslov Njegove ljubavi prema njima slijeđenje Poslanika ﷺ. Na osnovu ovoga zaključujemo da je Allahova ljubav prema njima, i njihova prema Njemu nemoguća bez njihovog slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

  1. Ljubav prema onome što voli Allah i Njegov Poslanik ﷺ, i prezir prema onome što prezire Allah i Njegov Poslanik ﷺ.

Uslov iskrene ljubavi jeste ljubav prema onome što voli Allah i Njegov Poslanik ﷺ, i prezir prema onome što prezire Allah i Njegov Poslanik ﷺ. Voljeti Allahova neprijatelja je u suprotnosti sa ljubavi prema Allahu.

Uzvišeni Allah veli: Ne treba da ljudi koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. (El-Mudžadele, 22.)

Vjernik kojem su Allah i Njegov Poslanik ﷺ draži od svega ne može da voli one koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku. Ko to pokuša, čini nešto što je nespojivo, jer ljubav prema onome što Allah voli i ljubav prema onome koji se tome suprotstavlja je nemoguća i nespojiva.“ (Kaide fil-mehabbet, str. 162-163.)

Ibn Abbas veli: „Voli u ime Allaha, preziri u ime Allaha, iskazuj prijateljstvo i neprijateljstvo u Njegovo ime, steći ćeš Allahovu ljubav.“ (Ibn Ebi Šejbe, 7/134)

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet

About pozivistine

Pogledaj takođe

Da li je Allah Svojim Bićem na svakome mjestu?

Znanje o riječima la ilahe illallah obuhvata detaljnu spoznaju (znanje), poput spoznaje da niko pored …