Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Pretvaranje ili rijaluk

Pretvaranje ili rijaluk

Svemogući Allah, otkrivajući osobine nevjernika, kaže da oni kada čine kakvo dobro djelo to čine samo kako bi se pred svijetom pokazali: “I one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni u Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. A kome je šejtan drug, zao mu je drug!” (En-Nisa, 38) Onima koji čine dobra djela isključivo radi ovosvjetske koristi Allah će nagradu na ovom svijetu dati, ali na ahiretu djela im neće biti prihvaćena i nikakva dobra neće vidjeti. Allah dželle dželaluh, kaže: “Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihovog i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili.” (Hud, 15–16) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naziva prijetvornost malim širkom i upozorava da upravo zbog nje najviše strahuje za svoje sljedbenike: “Najviše za vas strahujem od malog širka!” Prisutni upitaše: “Allahov Poslaniče, šta je to mali širk?”, a on odgovori: “Prijetvornost! Na dan kada robovi budu nagrađivani za svoja djela, Uzvišeni Allah reći će: ‘Idite onima zbog kojih ste se pretvarali u svojim djelima na dunjaluku i pogledajte da li ćete kod njih naći nagradu!’” (Ahmed, rekao je Hejsemi: “Prenosioci ovog hadisa su vjerodostojni“, Medžmeuz-zevaid)


Kada bi nas neko upitao ko će prvi biti kažnjen na Sudnjem danu, sigurno bismo pomislili da su to silnici i opaki nevjernici, međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže nam nešto sasvim drugo: Na Sudnjem danu prvo će biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid. Bit će doveden, pa će mu Allah predočiti sve blagodati u kojima je uživao, pa će ih on potvrditi, a onda će ga Allah upitati: ‘Šta si zauzvrat iz zahvalnosti činio?’ ‘Borio sam se na Tvome putu sve dok nisam poginuo’, odgovorit će. ‘Lažeš! Borio si se kako bi se pričalo: Kako je hrabar! – i, eto, pričalo se!’, reći će Allah. Zatim će biti naređeno da ga vuku licem okrenutim prema zemlji sve dok ne bude bačen u Vatru.

I čovjeku koji je stekao nauku i druge njoj podučavao te učio Kur’an. Bit će doveden pa će mu Allah predočiti sve blagodati u kojima je uživao, pa će ih on i potvrditi, a potom će ga Allah upitati: ‘Šta si zauzvrat iz zahvalnosti činio?’ ‘Stjecao sam znanje i druge podučavao, te u Tvoje ime Kur’an učio!’, reći će on. ‘Lažeš! Učio si nauku kako bi se pričalo: Učenjak! I učio si Kur’an, da bi govorili: Učač! – i eto, pričalo se!’, reći će Allah. Zatim će biti naređeno da ga vuku licem okrenutim prema zemlji sve dok ne bude bačen u Vatru.

I čovjeku kojeg je Allah obilno opskrbio i svakovrstan imetak mu darovao. Bit će doveden pa će mu Allah predočiti sve blagodati u kojima je uživao, pa će ih on i potvrditi, a potom će ga Allah upitati: ‘Šta si zauzvrat iz zahvalnosti činio?’ ‘Nisam zaobišao ni jedan od načina na koje Ti voliš da bude udijeljeno a da baš u tu svrhu nisam u ime Tvoje sadaku podijelio!’, odgovorit će, a Allah će reći: ‘Lažeš! Dijelio si imetak kako bi se pričalo: Kako je darežljiv! – i eto, pričalo se!’ Zatim će biti naređeno da ga vuku licem okrenutim prema zemlji sve dok ne bude bačen u Vatru.” (Muslim)

Ovaj hadis nije izrečen kako bismo ga sa čuđenjem prepričavali, nego je izrečen da iz njega uzmemo pouku! Šta je to što je uništilo ova velika djela i učinilo da njihovi počinioci, umjesto nagrade, ženju sramotu, poniženje i kaznu?

To je upravo pretvaranje ili prijetvornost (lažnost)! Činili su ova velika djela, ali time nisu željeli Allahovo lice i Njegovu nagradu, nego su se nadali ljudskoj hvali!

Prijetvornost je želja da se dobrim djelom kojim treba da se traži Allahovo zadovoljstvo i Njegova nagrada želi postići ugled i pohvala kod ljudi. Stoga su učenjaci, definirajući prijetvornost, rekli da je to neiskrenost, odnosno ostavljanje želje da se djelom dobije Allahov sevap i Njegova nagrada, žudeći za nečijom drugom nagradom.

Ibn Hadžer el-Askalani rekao je: “Prijetvornost, pretvaranje ili rijaluk jest nastojanje da se otkrije i pokaže ibadet i dobro djelo drugim ljudima kako bi se zadobila njihova hvala.” (Fethul-Bari)

Hvalisanje i govor o vlastitim dobrim djelima, radi dobrog glasa i reputacije vid je prijetvornosti, iako između ta dva pojma učenjaci prave određenu razliku. Rekao je Ibnu Abdulberr: “Prijetvornost je da čovjek čini djelo radi nekog drugog mimo Allaha, a hvalisanje (ar. sum’a) je da, Allaha radi, skrije svoje djelo, a zatim ga otkrije pričajući drugima o njemu. (Fethul-Bari)

Opasnost prijetvornosti

Svemogući Allah, otkrivajući osobine nevjernika, kaže da oni kada čine kakvo dobro djelo to čine samo kako bi se pred svijetom pokazali: “I one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni u Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. A kome je šejtan drug, zao mu je drug!” (En-Nisa, 38)

Dok se pravi vjernici trude, nadajući se isključivo Allahovoj nagradi: “I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!’” (El-Insan, 8–9)

Onima koji čine dobra djela isključivo radi ovosvjetske koristi Allah će nagradu na ovom svijetu dati, ali na ahiretu djela im neće biti prihvaćena i nikakva dobra neće vidjeti. Allah dželle dželaluh, kaže: “Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihovog i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili.” (Hud, 15–16)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naziva prijetvornost malim širkom i upozorava da upravo zbog nje najviše strahuje za svoje sljedbenike: “Najviše za vas strahujem od malog širka!” Prisutni upitaše: “Allahov Poslaniče, šta je to mali širk?”, a on odgovori: “Prijetvornost! Na dan kada robovi budu nagrađivani za svoja djela, Uzvišeni Allah reći će: ‘Idite onima zbog kojih ste se pretvarali u svojim djelima na dunjaluku i pogledajte da li ćete kod njih naći nagradu!’” (Ahmed, rekao je Hejsemi: “Prenosioci ovog hadisa su vjerodostojni“, Medžmeuz-zevaid)

Utjecaj prijetvornosti na djela

Prijetvornost ima različite stepene i stoga je njen utjecaj na djela različit, a može se klasificirati kroz sljedeća stanja:

Prvo:

da prijetvornost bude temeljni inicijator i pokretač određenog djela. Takvo djelo je kod Gospodara odbačeno i neprihvaćeno. Ovakva vrsta prijetvornosti proizlazi od licemjera i gotovo da se ne može desiti vjerniku, kao što je Uzvišeni Allah rekao: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa, 142)

Drugo:

da pokornost Allahu bude temeljni inicijator i pokretač djela, ali se za vrijeme djela pojavi želja za prijetvornošću, tako da se prepusti i preda tom nagonu bez pokušaja da se presiječe, zaustavi i odbaci, poput onog ko stane da obavi namaz pokoravajući se svom Gospodaru i izvršavajući Njegovu naredbu, međutim, za vrijeme namaza osjeti da ga drugi promatraju te zbog toga počne uljepšavati i duljiti svoj namaz kako bi ostavio pozitivan utisak o sebi. Da li je u tom slučaju namaz potpuno odbačen ili se dobiva nagrada za početni nijet i dio namaza koji je obavljen iskreno radi Allaha, pitanje je o kojem učenjaci imaju različita mišljenja, a definitivno je da je nagrada u tom slučaju umanjena.

Treće:

da pokornost Allahu bude pokretač djela, te se za vrijeme djela pojavi želja za prijetvornošću, ali se toj želji ne prepušta, nego joj se suprotstavlja, odbacujući i ne prihvatajući je. U tom slučaju prijetvornost neće utjecati na djelo i predviđenu nagradu.

Č

etvrto: da se djelo učini Allaha radi, te nakon obavljenog djela sa iskrenim nijetom, drugi ljudi to pohvale. U tom slučaju pohvala neće škoditi i djelo neće biti pokvareno niti nagrada umanjena. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o čovjeku koji čini dobro djelo te ga ljudi pohvale, pa je rekao: “To je ovosvijetska radost vjerniku!” (Muslim)

Lijek za prijetvornost

Korijeni prijetvornosti jesu želja za hvalom, ugledom i onim što ljudi posjeduju. Ti korijeni mogu se odstraniti samo uz veliki trud i Allahovo nadahnuće i podršku. Obraćajući se Ebu Bekru, Allah njime bio zadovoljan, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Širk je u vama skriveniji od topota mrava!” “Zar širk nije samo to da se pored Allaha drugom ibadet upućuje?”, upita Ebu Bekr, a Poslanik reče: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, doista je širk skriveniji od topota mrava. Uputit ću te na djelo i kada ga učiniš, Allah će od tebe otkloniti veliki i mali širk! Reci: ‘Allahu, Tebi se utječem da Ti svjesno nekog ravnim učinim i od Tebe oprosta tražim za ono što ne znam.’” (Buhari, El-Edebul-mufred, hadis je vjerodostojan po ocjeni šejha Albanija, Allah mu se smilovao)

Nakon dove, da bi se sačuvalo prijetvornosti potrebno je:

● Čuvati se hvalisanja, jer dovoljno je da Allah zna naša djela: “Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.” (En-Nedžm, 32)

● Skrivati djela, osim ako je javno činjenje djela propisano i opravdano, poput namaza u džematu, hadža i sličnih obreda koji su u osnovi propisani da se javno čine, ili kada postoji potreba i ispravna namjera da se dobro djelo ispolji, kao naprimjer, javno davanje sadake s namjerom da se i drugi podstaknu na činjenje tog djela. Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetivši skupinu jako siromašnih ljudi, podstakao je okupljene ashabe na udjeljivanje sadake, nakon čega je jedan ashab otišao kući i u rukama donio koliko je više mogao nositi, nakon čega su se drugi za njim poveli i isto tako učinili. Tada je Resulullah kazao: “Ko u islamu bude povod za činjenje kakvog lijepog djela, imat će nagradu za to djelo kao i nagradu svih onih koji ga budu nakon njega činili, a to njihove nagrade ništa neće umanjiti”. (Muslim) Isto tako, djelo koje čovjek inače praktikuje ne treba ostavljati iz straha od prijetvornosti, bitno je da je nijet ispravan i djelo iskreno, kao što su učenjaci kazali: “Ostavljanje djela radi ljudi je prijetvornost, a činjenje djela radi ljudi je širk.” (El-Ezkarun-Nevevijje)

● Imati na umu koliko ćemo na Sudnjem danu biti u potrebi za svojim dobrim i iskrenim djelima, i da ih prijetvornost uništava, jer Uzvišeni Allah prihvata i nagrađuje samo djela koja se u Njegovo ime učine. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, u hadisi-kudsijju rekao je da je Svemogući Allah rekao: “Ja sam najmanje potreban djelu koje se učini radi Mene i radi nekog drugog. Ko učini kakvo djelo radi Mene i radi nekog drugog, ostavljam i njega i njegov širk”. (Muslim) O značenju riječi Uzvišenog Allaha “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati” (El-Mulk, 2), Fudajl b. Ijjad, tumačeći Allahove riječi: “…koji od vas će bolje postupati”, rekao je: “Koji će imati iskrenije i ispravnije djelo!” Kada je upitan koje je djelo najiskrenije, a koje najispravnije, rekao je: “Ako djelo bude iskreno, ali ne bude ispravno, neće biti primljeno. Ako bude ispravno, a ne bude iskreno, neće biti primljeno. Neće biti primljeno sve dok ne bude i iskreno i ispravno! Iskreno je ono što se učini radi Allaha, a ispravno je ono što je u skladu sa sunnetom!” (Ibn Tejmijja, El-Fetaval-kubra)

● Biti svjestan da se sve na ovom svijetu odvija prema Allahovoj odredbi, Njegovoj volji i htijenju: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko” (El-Hadid, 22). Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: Znaj, kada bi se čitav ummet okupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti pomogli osim onoliko koliko ti je Allah već propisao, a kada bi se okupili da ti nanesu kakvu štetu, ne bi ti naštetili osim onoliko koliko ti je Allah već propisao. Pera su podignuta, a tinta na listovima se osušila!” (Tirmizi, hasen-sahih) Zbog čega onda prijetvornost? Zbog čega žudnjom za hvalom i naklonosti drugih uništavati svoja dobra djela?

● Imati na umu da Allah pomaže Svoje iskrene robove i daje im izlaz odakle se i ne nadaju. Jednom prilikom Omer b. Hubejra, koji je bio namjesnik Iraka za vrijeme emevijskog halife Jezida b. Abdulmelika, pozvao je Hasana el-Basrija, Šabija i Ibn Sirina, poznate učenjake tog vremena, želeći da od njih zatraži savjet. Naime, halifa Jezid konstantno je slao Omeru dopise u kojima je tražio da sprovede sve što se od njega traži, a mnoge od tih zapovijedi bile su pogrešne i nepravedne. Omer b. Hubejra pozvao je ovu trojicu učenjaka i pojasnio im šta Jezid od njega traži i podsjetio ih da je u islamu pokornost vladarima obavezna, a zatim je tražio da iznesu svoje mišljenje. Ibn Sirin i Šabi, Allah im se smilovao, dali su odgovor kojim su pokušali naći izlaz namjesniku i olakšati mu, a on je, obraćajući se Hasanu, rekao: “Šta ti na to kažeš?” Tada je Hasan rekao: “Ibn Hubejre, boj se Allaha u onom što ti Jezid naređuje, a ne boj se Jezida u onom što ti Allah naređuje, jer Allah će te sačuvati od Jezida, a Jezid te neće sačuvati od Allaha. Gotovo da ti Allah nije poslao meleka koji će te skinuti sa tvog prijestolja i izvesti te iz prostranstva tvog dvora u tjeskobu kabura, a onda te neće ništa spasiti osim tvoje djelo…” Kada su trojica učenjaka odlazili od vladara, Ibn Sirinu i Šabiju dao je skromnu nagradu, a Hasana je obilato nagradio. Tada je Šabi kazao Ibn Sirinu: “Dali smo mu nešto bezvrijedno, pa je i on nama dao nešto bezvrijedno.” (Ibn Hulkun, Vefejatul-A‘jan)

Svemogućeg Allaha molim da nam podari iskrenost u našim djelima i da nas obraduje obilatom nagradom kada Ga sretnemo: “Na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi od koristi neće biti, samo će onaj koji Allahu srca čistog dođe spašen biti.” (Eš-Šura, 88–89)

Autor: Dr. Hakija Kanurić

Izvor: el-asr.com

About anes

Pogledaj takođe

Istinsko ubjeđenje

Spoznaja da je Allah jedan, da su Džennet, vatra džehennemska, proživljenje, obračun i vaganje djela …