Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Prepreke slijeđenja Poslanikove ﷺ prakse

Prepreke slijeđenja Poslanikove ﷺ prakse

Postoje mnoge prepreke slijeđenja Poslanikove prakse, a najupečatljivije su:

Prva prepreka: Neznanje.

Islamsko vjerovanje je zasnovano na jasnoći, pravednosti i čistoti, i u islamskom vjerovanju nema ničega što bi počivalo na pretpostavci, iluziji ili šubhi (sumnji).

Neznanje je jedna od najvećih prepreka slijeđenja Poslanika ﷺ i najveći uzrok upadanja u zabrane poput kufra, novotarija i grijeha.

Uzvišeni Allah veli: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (En-Isra, 36.)

Prenosi se da je Omer b. Abdulaziz kazao: „Čije obožavanje Allaha bude bez znanja, više će imati grešaka nego ispravnih djela.“ (Medžmu’ul-fetava, 2/382.)

Druga prepreka: Povođenje za strastima i prohtjevima.

Povođenje za strastima i prohtjevima jedan je od najvećih prepreka slijeđenja Poslanika ﷺ i jedan od najvećih uzroka skretanja sa puta Istine. Prohtjevi su suprotni uputi i ono što nije u okvirima Kur’ana i Sunneta naziva se prohtjevom ili strašću, a ona se može pojaviti i u vjerovanju i u obredima.

Uzvišeni Allah kaže: Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. (El-Kasas, 50.)

Allahov Poslanik ﷺ učio je dovu: „Allahu moj, sačuvaj me od lošeg ponašanja i ružnih djela i sačuvaj me od strasti i prohtjeva.“ (Tirmizi, br. 3591)

Ibn Abbas veli: „Heva (prohtjev) nazvan je ovim imenom jer onoga ko se za njim povodi, odvodi (jehvi) u Vatru.“ (Sunen Darimija, 1/389)

Treća prepreka: Davanje prednosti govoru i mišljenju predaka i velikana i šejhova nad potvrđenim šerijatskim tekstovima.

Uzvišeni Allah kaže: A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!“ – oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.“ – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravome putu bili?! (El-Maide, 104.)

I kaže: Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!“ I govoriće: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!“ (El-Ahzab, 66-68.)

Imam Šafija, rahimehullah, kaže: „Ljudi su složni da niko nema pravo, zbog nečijeg govora, ostaviti Sunnet, tj. poslaničku praksu nakon što mu ona bude jasno predstavljena.“

Također se od njega ispravnim putem prenosi: „Pored sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niko nema pravo da iznosi svoje mišljenje.“ (I’alamul-muvekki’in, 2/201.)

Četvrta prepreka: Davanje prednosti razumu nad ispravnim šerijatskim dokazima.

Uzvišeni Allah počastio je čovjeka darujući mu razum, i u Svojoj Knjizi pohvalio je one koji razmišljaju i koji razum imaju, kazavši: A pouku samo razumom obdareni primaju. (Er-Ra’d, 19.)

Također je kazao: Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Sad, 29.)

Međutim, velik broj ljudi nisu razumu dali mjesto koje mu pripada, nego su otišli u jednu od dvije krajnosti:

– Grupa koja je zanemarila razum ne pridavajući mu pažnju koja mu pripada, poput šija i sufija.

– Grupa koja mu je dala preveliki značaj, pa su razum uzeli kao izvor šerijata, dajući mu prednost nad ispravnim šerijatskim dokazima.

Oslanjajući se na ovo, izgradili su mnoge pogrešne zaključke i zablude, nazivajući ih ponekad činjenicama i uvjerenjima, a ponekad višim ciljevima i interesima koji se trebaju ostvariti, i pored toga što to nije u izvorima vjere spomenuto. Oni uzimaju potvrđene i ispravne dokaze koje nazivaju pretpostavkama i stavljaju ih na vagu spomenutih zabluda, pa ako im odgovaraju, prihvate ih, dok ih u suprotnom odbacuju.

Poput mnogih sekti i pravaca.

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: „Sljedbenici poslanika dali su prednost Objavi nad razumom, a sljedbenici Iblisa, ili nekog od njegovih zamjenika, dali su prednost razumu nad Objavom.“ (Muhtesars-savaikil-murseleh, str. 218.)

Ovdje treba napomenuti da, u osnovi, nema suprotstavljanja između ispravnih šerijatskih dokaza i razuma, jer je oboje od Allaha, i jer nam je Allah naredio da razmišljamo i tumačimo Njegove znakove i dokaze, pa ako ipak dođe do prividne kontradiktornosti, onda znači da razum te dokaze nije ispravno protumačio. Zbog toga razum treba podrediti dokazima, a ne obrnuto.

Peta prepreka: Šutnja učenih.

Šutnja učenih o istini i njihovo neupozoravanje na zabludu doprinosi tome da se glas zablude proširi, a da glas istine oslabi.

Upravo zbog toga upozoravaju se oni koji skrivaju znanje i ne šire ga, i koji ne upozoravaju na zablude.

Uzvišeni Allah kaže: One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju.  Oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (El-Bekare, 159-160.)

Tumačeći ovaj ajet, Ševkani veli: „Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav kada je riječ o ovome. Neki kažu da se misli na rabine i svećenike koji su zanemarili naredbu Poslanika ﷺ. Neki vele da se misli na svakog ko sakrije istinu i pojašnjavanje onoga što je Allah naredio da se pojasni, što i jeste ispravan stav. Ovaj ajet velika je prijetnja i veliko upozorenje, jer onaj koga prokune Allah i svi oni koji imaju pravo na proklinjanje veliku je nesreću i gubitak koji se ne mogu pojmiti doživio.“ (Fethul-Kadir, 1/302.)

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Ko bude pitan o nekom znanju, pa ga sakrije, na Sudnjem danu zauzdaće se vatrenom uzdom.“ (Tirmizi, br. 2649)

U drugoj verziji stoji: „Ko posjeduje neko znanje, pa ga sakrije, na Sudnjem danu zauzdaće se vatrenom uzdom.“ (Ibn Madže, br. 261)

Šesta prepreka: Druženje sa novotarima i grješnicima.

Jedna od najvećih prepreka koje utiču na ostavljanje i neslijeđenje poslaničke prakse jeste druženje sa novotarima i grješnicima.

Novotari i grješnici svome sagovorniku pokušavaju da uljepšaju svoju zabludu nagovarajući ga da je prihvati predstavljajući mu je kao istinu.

Pa ukoliko nisu u mogućnosti da to ostvare, oni nastoje da ga navedu na činjenje grijeha ili novotarije.

Ukoliko ni to nisu u stanju da učine, najmanje što se u tom slučaju može desiti jeste da ih on ne upozori na njihovu zabludu, a može se desiti čak i da ostavi istinu na kojoj je bio.

Upravo zbog toga, naši dobri prethodnici mnogo su kritikovali druženje sa novotarima grješnicima i nevaljalcima.

Ibn Abbas r.a., je kazao: „Ne sjedi sa novotarima i sljedbenicima strasti i prohtjeva, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ (Ibn Bettah, El-Ibanetul-Kubra, 2/442)

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet

About pozivistine

Pogledaj takođe

Pravila i principi slijeđenja poslaničke prakse

S obzirom da je slijeđenje Poslanika ﷺ obaveza, islamski učenjaci su postavili pravila tog slijeđenja, …