Home / Tekst / Ostalo (txt) / Ostavljanje naređivanja na dobro i zabranjivanja zla iz straha od fitne (smutnje)

Ostavljanje naređivanja na dobro i zabranjivanja zla iz straha od fitne (smutnje)

Hvala Allahu Uzvišenom, zahvalom koja priliči samo Njemu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, i neka je salavat i selam na našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, na njegovu časnu porodicu i ashabe.

Naređivanje na dobro i zabranjivanje zla je od centralnih stubova vjere zbog koga je Uzvišeni Allah slao sve Svoje vjerovjesnike, čija je propisanost potvrđena Kur’anom i objašnjena mutevatir predajama od Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, i na čemu se složio Ummet bez razilaženja.

Uzvišeni Allah kaže:  I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su uspjeli. (Kur’an, Ali Imran, 104)

U navedenom kur’anskom ajetu, u riječima Uzvišenog: “Neka među vama bude” je objašnjena obaveznost naređivanja na dobro i zabranjivanja zla, a u riječima: “To su oni koji su uspjeli” dato je do znanja da bez toga nema uspjeha.

S druge strane, iz riječi Uzvišenog: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate. (Kur’an, Ali Imran, 110), se jasno vidi vrijednost naređivanja da se čine dobra djela i zabranjivanje nevaljalih, jer su muslimani, upravo zbog toga, postali najbolji narod od svih koji se ikada pojavio.

Od Ebu Se‘ida el-Hudrija, radijallahu anhu, se pripovijeda da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da je rekao: ‘Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga otkloni svojom rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako ni to ne može, onda, barem, neka ga srcem prezre, ali je to najslabiji iman!‘” (Muslim) Ovaj hadis upućuje na to da je osuda zla i odvraćanje od nevaljalih djela, onoliko koliko se može, obaveza.

Zaista je snaga vjere u naređivanju na dobro i zabranjivanju zla. Ako se ostavi naređivanje na dobro i zabranjivanje zla i zanemari znanje i rad po njemu nestat će vjera, zavladat će zabluda, neznanje će uzeti maha i proširit će se nemoral, uništit će se zemlje i upropastit će se ljudi, a stvarnu propast osjetitit će na Dan kada budu jedne druge dozivali.

Mnogo od navedenog je već očigledna pojava u mnogim zemljama, a od najbitnijih razloga je ostavljanje naređivanja na dobro i zabranjivanje zla.

Ono što ohrabruje ljude na ostavljanje naređivanja na dobro i odvraćanje od zla jeste posljedica šubhi (sumnji) oko njihove propisanosti, obaveznosti i koristi, kao i iskvareni izgovori ljudi s ciljem zanemarivanja važnosti naređivanja na dobro i zabranjivanja zla.

Neki ljudi kažu: “Ne naređujemo na dobro i ne zabranjujemo zlo iz razloga što se bojimo da upadnemo u fitmu (smutnju).”

Pokušat ćemo, uz Allahovu pomoć, pojasniti stvarnost šubhe (sumnje) kroz sljedeće naslove:

1) Da li ostavljanje  pozivanja na dobro i zabranjivanje zla izlaze čovjeka fitni?

2) Sličnost ovog govora sa izgovorom munafika El-Džedda ibn Kajsa za izostajanje u bici.

3) Kontradiktornost spomenutog izgovora sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve selem, oporukom.

4) Kontradiktornost spomenutog izgovora sa sirom Allahovih poslanika, vjerovjesnika i dobrih prethodnika.

Prvo: Da li ostavljanje  pozivanja na dobro i zabranjivanja zla izlaze čovjeka fitni?

Na nama je da upitamo one koji ovo govore:  Da li ste se sačuvali fitne tako što ste se okanili pozivanja na dobro i odvraćanja od zla ili ste upali u nju?

Kur’anom i Sunnetom potvrđeno je da ostavljanje pozivanja na dobro i odvraćanja od zla izlaže ljude fitni.

Uzvišeni Allah kaže: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (Kur’an, El-Enfal: 25)

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže u tefsiru ajeta: ”Allah naređuje vjernicima da ne dozvole činjenje loših djela u svojoj sredini, jer će ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom, i one koji su krivi i one koji to nisu.” (Tefsir Begavijj (3/33), Tefsir Taberi (13/ 474))

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je, jedne prilike, naveo primjer grupe ljudi na lađi od kojih je jedni žele probušiti, pa je rekao: “Ako ih ovi ostave s takvom namjerom, svi su propali, a ako im uhvate ruke (spriječe ih), spasiće se oni i biće spašeni svi skupa.” (Buhari)

Zatim, prenosi se od imama Ahmeda ibn Hanbela od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da kaže: ‘Kada vidite moj ummet kako iz straha ne smije nepravednom reći da je nepravedan, svejedno je postojali ili ne.”’ (Ahmed sa dobrim lancem prenosilaca)

Kaže Kadi  ‘Ijjad u tumačenju ovog hadisa: ”…ostavljanje naređivanja na dobro i zabranjivanja zla je dokaz Allahove srdžbe.”

Nije se moguće zašititi od fitne osim naređivanjem na dobro i zabranjivanjem zla.

Šejh Dželaluddin el-Muhlijj u tefsiru ajeta i izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje kaže: ‘Sačuvat ćete se smutnje zabranjivanjem zla.”

Drugo: Sličnost ovog govora sa izgovorom munafika El-Džedda ibn Kajsa za izostajanje u bici.

Ono što potvrđuje ružnoću ovog govora jeste izgovor kojim se opravdavao El-Džedd ibn Kajs za odstupanje od borbe u bici na Tebuku. Istinsku pogrdnost njegova izgovora otkrio je Onaj koji je o svemu obaviješten, Sveznajući u ajetima koji će se učiti zauvijek.

Imam Taberi  navodi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selem, jednog dana, kada je bio u ratnoj spremi, rekao El-Džeddu bin Kajsu, bratu Beni-Seleme: ‘Hoćeš li ti, o Džedde, ove godine u borbu protiv Bizantinaca?’, pa je rekao: “O Allahov Poslaniče, a da me oslobodiš i ne dovedeš u iskušenje, tako mi Allaha, moj narod zna da nema čovjeka – većeg ljubitelja žena od mene, i ja se bojim, ako vidim žene Bizantinaca da se neću suzdrzati od njih!” Zatim se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, okrenuo od njega i rekao: “Oslobodio sam te”, pa je povodom El-Džedda bin Kajsa objavljen ovaj ajet: Ima ih koji govore: ‘Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!’ Eto, baš u iskušenje su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu. (Kur’an, Et-Tevba, 49)

U nastavku tefsira ovog ajeta imam Taberi kaže: ”tj. bojao se žena bijelaca (Bizantinaca), a nije bilo tako, i iskušenje u koje je pao izostajanjem od Allahova Poslanika,sallallahu alejhi ve selem, i preziranje samog sebe bilo je veće od toga.” (Tefsir Taberi, 14/287)

Samim tim, ko je ostavio naređivanje dobra i zabranjivanje zla da bi se sačuvao od fitne, sačuvao se nije, već je upao u još veću fitnu, a to je ostavljanje onoga čime ga je Allah Uzvišeni obavezao.

Treće: Kontradiktornost spomenutog izgovora sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve selem, oporukom.

Ova sumnja je u sukobu sa onim što je oporučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, ashabima, da se ne plaše optužbi onih koji ih optužuju, i da ih strah za sebe ili opskrbu ne spriječi od naređivanja na dobro i zabranjivanja zla. O tome govore sljedeći hadisi:

Zabilježio je imam Ahmed od Ebi Seida El-Hudrijja, radijalllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: ”Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu ako je vidi ili bude njen svjedok.” (Ahmed)

U drugom predanju stoji: ”Neće mu se približiti smrtni čas, niti će mu se umanjiti opskrba ako bude rekao istinu ili nešto krupno.” (Ahmed)

Četvrto: Kontradiktornost spomenutog izgovora sa sirom Allahovih poslanika, vjerovjesnika i dobrih prethodnika.

Gdje su zagovarači ove šubhe u odnosu na životopise poslanika i vjerovjesnika i dobrih prethodnika koji su bili zlostavljani  i istjerani iz svojih domova, prognati i ubijani zbog pozivanja na dobro i odvraćanje od zla???

Napomena:

Iz svega navedenog, ne znači da ne treba voditi brigu o onome što proizilazi iz naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Dakle, ako su štetne posljedice naređivanja na dobro i zabranjivanja zla veće od očekivane koristi, čovjek neće naređivati na dobro i zabranjivati zlo u tom trenutku, a ako je očekivana korist veća od štetnih posljedica, obaveza je čovjeku da naređuje na dobro i zabranjuje zlo, shodno mogućnostima. 

Ali, kriterij veće koristi i štete se ne određuje ljudskim prohtjevima, već vagom Šerijata.

Priredila: Amra Dacić (عمرا كليتشا)

Rijad, Maj, 2020.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Gdje se izgubila ljubomora, gdje se izgubio stid!?

Prije svega tražim halala svakom onom koji se osjeti neprijatno zbog ovoga što će pročitati, …