Home / Tekst / Najkobniji grijeh protiv kojeg su se Božiji poslanici borili

Najkobniji grijeh protiv kojeg su se Božiji poslanici borili

Sa Allahovim imenom počinjemo.

Zamislite čovjeka koji ima firmu i radnike, pa nakon godine dana, nakon što je sabrao sav profit, nakon što je isplatio sve plate, dolaze mu radnici i žale mu se da hoće da budu jednaki sa njim u toj zaradi. Radnici od njega traže da budu sa njime jednaki u njegovom imetku i da svu zaradu rasporedi ravnomjerno među njima.

Zar bi se neko od nas složio i bio zadovoljan da mu drugi budu jednaki u onome što je njegovo i na što samo on polaže pravo? Ili to ne bi nikako prihvatio? Odgovor je sigurno ovo drugo.

Uzvišeni Allah je jedini koji posjeduje sve na ovom svijetu i koji zbog toga jedini polaže pravo da Mu se pokorava i služi. Najveće pravo Allahovo kod čovjeka jeste da samo Njega obožava i da samo Njemu pokoran bude.

Kao što smo pojasnili da nismo zadovoljni da neko drugi ispod nas ima udjela u onome što je naše pravo, kako onda mislimo da će Allah biti zadovoljan da povrijedimo Njegovo pravo, dajući ono što je samo Njemu drugima?! Kako da naše pravo, a mi stvoreni, ne damo, a pravo Stvoritelja zanemarujemo i dugima dodjeljujemo?

Zato je najveći grijeh da uporediš nekoga sa Allahom i da Mu drugog ravnim smatraš, a On te stvorio. Zar Onaj ko te je stvorio nema pravo kod tebe koje niko drugi ne može dostići? Zar onda nije najveća nepravda da Njemu drugoga pridružiš i izjednačiš?

Širk je najveći grijeh protiv kojeg je uzvišeni Allah slao sve poslanike raznim narodima, sve je slao sa istom misijom, da se bore protiv ovog grijeha.

Šta je to širk? Širk je da izjednačiš nekog sa Allahom u onome što je Njegovo: u Njegovim imenima, svojstvima, djelima ili pravima.

Samo Allah Uzvišeni je onaj čija imena oslikavaju stvarnost onoga ko ih nosi, te se ono značenje na koje ukazuju i koje se u savršenom obliku kod Njega nalazi. Njegova imena ukazuju na značenja koja se u potpunosti nalaze kod njega. Dok ljudi i stvorenja mogu imati imena koja su u potpunosti suprotna njihovoj prirodi. Pa ko bi smatrao da neko ima neko ime onako kako ga ima Allah takav bi počinio širk.

Allah uzvišeni je opisan potpunim svojstvima u kojima mu niko ne sliči i nema niko ko je opisan tim svojstvima kao On. Stvorenja mogu imati neka svojstva, koja u osnovi ima i Allah, ali razlika kakvoće tih svojstava između svojstava Stvoritelja i stvorenja je poput razlike između Stvoritelja i stvorenja. Tako npr. Allah nas je obavijestio da ima znanje, ali isto tako i ljudi imaju znanje. Ali da li je Allahovo znanje poput ljudskog, naravno da nije. Takav je slučaj i sa drugim svojstvima. Pa kod bi smatrao da neko od stvorenja ima sva ili dio svojstava poput Allahovih svojstava takav je počinio širk.

Djela Allahova su potpuna i mudrošću popraćena, on život daje i usmrćuje, uzdiše i spušta, govori, spušta se i dolazi, i druga djela na koje upućuje Kur’an i sunnet (objava). Pa ko bi smatrao da bilo ko radi ono što Allah radi, onako kako On radi, počinio bi širk.

Isto tako Allah Uzvišeni ima kod ljudi pravo da samo On bude obožavan i da samo Njemu sve ibadete upućuju, pa ko bi uputio nekome mimo Allaha nešto što je potvrđeno da je ibadet, takav bi počinio širk, jer je Allahovo pravo dao nekome drugom. Ibadet ćeš prepoznati kao sve ono što je Allah naredio, ili rekao da to voli, ili je za to pripremio nagradu ili za ostavljanje toga zaprijetio kaznom. Primjer nekih ibadeta: namaz, post, sedžda, kurban, dova (molba), traženje lijeka, traženje sreće i slično.

Većina ljudi nisu imali velike propuste osim kod zadnje stvari, a to je da su upućivali ibadete drugima mimo Allaha, bez obzira imajući time cilj da ih ti drugi Allahu približe tj. da se za njih kod Allaha zauzimaju ili ne, i time su činili širk. Zbog toga su svi poslanici od Allaha dolazili svojim narodima prvenstveno boreći se da ibadet bude samo Allahu. Kaže Allah: „Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allaha samo obožavajte, a lažnih božanstava se klonite!’“ (Kur’an 16:36)

Onaj ko počini širk biva od Allahu najmržih ljudi, njegova djela se poništavaju i njegova zadnja stanica je Džehennem. Takvima je Allah obećao da neće oprostiti, a kakvom dobru da se nada rob ako mu je njegov Gospodar obećao da mu neće oprostiti?!

Onaj ko počini širk učinio je najveći grijeh, i najveću nepravdu i Allah mu je Džennet zabranio. Allah sa njima neće razgovarati i neće ih pogledati, njima samo bolna patnja pripada zauvijek, iz nje nikada neće izaći.

Onaj ko čini širk suprotstavlja se Allahovoj volji, jer ljude nije stvorio da bi širk činili, nego da bi Mu samo tevhid ispovijedali i samo Njemu ibadet upućivali.

Širk je najveći grijeh, veći od kamate, bluda, alkohola, ubistva, i svih drugih velikih grijeha, pa razmisli o njegovoj opasnosti i veličini.

Kada ljudi počine širk tada se poremeti red na Zemlji koji je Allah uspostavio, a ne može ljudima odrediti red i ono što im zaista najbolje odgovara i svakome od njih dati njegovo pravo osim onaj ko ih je stvorio. Kaže Allah Uzvišeni: „A kako i ne bi znao Onaj koji stvara.“ (Kur’an 67:14)

Tada ljudi uzimaju druge mimo Njega za bogove i počinju se uzdizati jedni iznad drugih, zato je poziv u islam, poziv protiv širka, poziv da se ljudi izvedu iz robovanja stvorenjima u robovanje Stvoritelju.

Prva zabrana u Kur’anu je zabrana širka, kaže Allah: „O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite druge Allahu ravnim, a vi znate!“ (Kur’an 2:21-22)

Znate da vam Zemlju za život nije pripremio osim On, kaže Allah Uzvišeni: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.“ (Kur’an 2:29)

Čak i nebo daleko u njemu korist za vas stvorio: „On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru.“ (Kur’an 6:97)

A samo On hrani sve vas: „Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.“ (Kur’an 11:6)

Pa kada vam sve ovo dolazi samo od Allaha, zašto onda druge Njemu ravnim smatrate, a kada nedaće pritisnu samo se Njega sjećate?!

Nemojte biti od onih koji se Allaha sjete kada im je teško, a kada ih On izbavi opet Mu druge ravnim smatraju, druge slijede, drugima se pokoravaju i drugima ibadet čine.

Nego budite od onih koji za Njega znaju dok je lahko, samo se Njemu klanjaju i samo Njemu ibadet čine, pa će i On za vas znati onda kada vam bude najteže.

Redžo Muratović 


About pozivistine

Pogledaj takođe

Velike greške po pitanju dove kod našeg naroda

Mnogi naši muslimani su, hvala Allahu, shvatili važnost dove i njen odnos spram tevhida, te …