Home / Tekst / Ostalo (txt) / Islam u Japanu – Intervju sa profesorom Hassanom Ko Nakata

Islam u Japanu – Intervju sa profesorom Hassanom Ko Nakata

Vjeruje se da ima oko 100.000 muslimana u Japanu. Većina su imigranti, većinom Indonežani kojih je oko 30.000. Ipak, i Japanci konvertiraju u Islam. U ovom intervjuu koji je dao Mahanu Abedinu, Hassan Ko Nakata daje osvrt na Islam u Japanu i, također, komentira koncept halifata.Ko Nakata je rođen u Okayami, Japan, jula 1960. godine. Na Islam je konvertirao 1979. dok je bio na univerzitetu i nakon toga je predio svoje ime u Hassan. U prošlih trideset godina Ko Nakata je imao bogatu i raznovrsnu akademsku karijeru. Doktorirao je islamsku filozofiju na Kairskom univerzitetu (1992-1996). 2003. postao je član Tehnološkoga fakulteta Doshisha univerziteta. Bio je zamjenik direktora Centra za interdisciplinarne studije monoteističkih religija na Doshisha univerzitetu od 2003. do 2008. godine. Objavio je mnoštvo akademskih tekstova, prije svega “Vilajet-El-Fekih, Suverenitet i uređenje: Političke teorije u post-homeinijevskom Iranu” (2000), “Islam i civilizacija: Slučaj Istočne Azije” (2002), “Koncept hilafeta: Zakon za cijeli svijet” (2010).

Ko Nakata je također društveni aktivist, predsjedavajući je vijeća Japanske muslimanske organizacije.

Ovaj razgovor se vodio u Bejrutu 20. jula 2010. na kraju Konferencije “Hilafet” u organizaciji Međunarodnog Islamskog društva Hizbut Tahrir. Konferenciji je prisustvovalo nekoliko stotina izaslanika, a govore su držali vođe Hizbut Tahrira kao i vodeći islamski aktivisti i filozofi iz cijelog svijeta.

Mahan Abedin: Kada ste konvertirali u Islam i zbog čega?

Hassan Ko Nakata: Bilo je to prije trideset godina, studirao sam na Odsjeku za islamske nauke.

Mahan Abedin: Znamo jako malo o muslimanima u Japanu. Prije svega, voljeli bismo saznati njihov demografski kapacitet.

Hassan Ko Nakata: Nema zvaničnih statistika, ali vjeruje se da ima oko 100.000 muslimana u Japanu. Većinom su to imigranti, najvećim dijelom Indonežani, njih oko 30.000, potom  Pakistanci, Bangladešani i Iranci.

Mahan Abedin: Koliko je Japanaca konvertiralo u Islam?

Hassan Ko Nakata: Malo, ne više od 7.000. Većinom su to žene, Japanke koje su se udale za muslimane. Konvertita, kao što sam ja, je jako malo.

Mahan Abedin: Ipak, koliko ih je? Nekoliko stotina?

Hassan Ko Nakata: Rekao bih manje od sto.

Mahan Abedin: Prije ste rekli da je jedan od razloga vašeg prihvaćanja Islama bio uticaj Islamske revolucije u Iranu 1979. Molim Vas, recite više o tome.

Hassan Ko Nakata: Zanimala me je religija općenito. Kada sam došao na Tokijski univerzitet, 1979. godine, postao sam član Kružoka za Biblijske studije i studirao sam prošlost kršćanstva i judaizma. Iranska revolucija impresionirala me na taj način da sam shvatio da je Islam najaktivnija religija na Svijetu. Zato sam se zainteresirao više za Islam.

Mahan Abedin: Na koji način je Islam obogatio Vaš život?

Hassan Ko Nakata: Moj slučaj je veoma specifičan, budući da sam jedan od jako malo Japanaca koji su konvertirali u Islam, i najprije, uspio sam dobiti posao profesora Islamskih nauka što mi je omogućilo da slobodno prakticiram islamske vjerske dužnosti poput svakodnevne molitve (namaza). To je zanimljivo iskustvo imajući u vidu da je Islam sasvim suprotan japanskom načinu življenja.

Mahan Abedin: S kojim teškoćama i predrasudama ste se susreli u japanskom društvu?

Hassan Ko Nakata: Problem nisu predrasude, nego praktična pitanja, poput nalaženja mjesta da se abdestim (pranje prije molitve) i mjesta za namaz.

Mahan Abedin: Dakle, za razliku od Zapada, ne postoje određene predrasude protiv Muslimana u Japanu?

Hassan Ko Nakata: Ne, nema ih.

Mahan Abedin: Na primjer, na Zapadu je u porastu broj ljudi koji doživljavaju Islam u svjetlu negativnih događaja, poput terorizma i konflikata, dakle u Japanu nema sličnih asocijacija?

Hassan Ko Nakata: Ne, Japanaca se to ne tiče. Ne shvaćaju to na taj način. To nije slučaj samo s Islamom, nego i s bilo kojom drugom religijom.

Mahan Abedin: Kao musliman, kako vi vidite modernu japansku historiju? Na primjer, da li vi dijelite zajedničko osjećanje stida zbog uloge Japana u Drugom svjetskom ratu?

Hassan Ko Nakata: Naravno, ja ne odobravam militarističke režime. Ali japanska država i društvo mnogo su bolje tada razumijevali Islam nego savremene generacije. Razlog je taj da je tada šintoizam bila državna religija, a šintoizam, poput Islama, nije religija na način kako se to razumijeva na Zapadu. Šintoizam je više način života Japanaca, nego religija u zapadnjačkom smislu riječi. To je omogućilo prošlom japanskom režimu da objavi kako svi stanovnici Japana uživaju slobodu religijske pripadnosti u zapadnjačkom smislu, dok se istovremeno poštuju običaji šintoizma. Zapravo, za Japance nikad nije postojala kontradiktornost pri usvajanju šintoističkih i budističkih vjerovanja i običaja istovremeno.

Mahan Abedin: Šta mislite o ambiciji prošlog japanskog režima da preuzme glavnu ulogu u Aziji i tako zamijeni Ujedinjeno Kraljevstvo dominirajući u tom dijelu svijeta? Osjećate li ikakvu vrstu naklonosti prema tom geopolitičkom cilju?

Hassan Ko Nakata: Naklonjen sam cilju oslobođenja Azijaca od dominacije Zapada, ipak ne vjerujem da su ciljevi bivšeg militarističkog režima posve idealistički.

Mahan Abedin: Drugim riječima, njihov cilj bio je da zamijene dominaciju Zapadnjaka dominacijom Japana?

Hassan Ko Nakata: Tako nešto, vjerovatno.

Mahan Abedin: Kada je osnovano Japansko muslimansko društvo?

Hassan Ko Nakata: Osnovano je 1952. od stane japanskih konvertita u Islam. To je najstarija islamska organizacija u Japanu.

Mahan Abedin: Šta je glavni cilj ove organizacije?

Hassan Ko Nakata: Glavni cilj je zaštititi identitet japanskih muslimana.

Mahan Abedin: Kako praktično djelujete?

Hassan ko Nakata: Održavamo muslimanska groblja, objavljujemo prijevode Kur’ana Veličanstvenog na japanski jezik, objavljujemo časopise i uopće objavljujemo i širimo materijale sa islamskim sadržajima.

Mahan Abedin: Ko je predsjednik Društva?

Hassan Ko Nakata: Šejh Amin Tokomasu. Japanac je i diplomirao je na Al-Azhar univerzitetu.

Mahan Abedin: Da li postoji značajan broj Šiita muslimana ili sufijskih zajednica u Japanu?

Hassan Ko Nakata: Značajan je broj Iranaca u Japanu, ali generalno gledajući, Iranci nisu jako religiozni, posebno ne u inostranstvu. Ipak, postoji jedan šiitski mudžtehid, Ajetul Islam Ibrahim Sawada koji je završio seminare u Komu. Radi u Iranskoj ambasadi u Tokiju.

Mahan Abedin: Koliko Japanaca je prihvatilo šiizam?

Hassan Ko Nakata: Možete ih nabrojati na prste. Ali imajte na umu da su najveći dio japanskih konvertita zapravo žene Japanke koje su se udale za Irance. Dakle, Šiitima pripada značajan broj japanskih muslimana. Primjerice, najznačajniji japanski igrač bezbola Derviš Ju smatra se Šiijom zahvaljujući činjenici da mu je otac Iranac.

Mahan Abedin: Šta je sa sufijima?

Hassan Ko Nakata: Postoje sufiji, individualci, ali ne postoji značajno organizirano prisustvo u formi sufijskih redova.

Mahan Abedin: Da li su japanski muslimani razvili političku svijest nalik onoj kod muslimana na Zapadu?

Hassan Ko Nakata: Ne uopće! Japanski muslimani doživljavaju svoju vjeru kao njihovu privatnu stvar. Nemaju priliku da razumiju šire razmjere Islama.

Mahan Abedin: Da li Hizbut Tahrir (HT) postoji u Japanu?

Hassan Ko Nakata: Ne postoji lokalna aktivnost, ali ima oko pet Indonežana u Japanu koji su članovi HT-a.

Mahan Abedin: Da li bi bilo tačno reči za Vas da ste simpatizer HT-a?

Hassan Ko Nakata: Da, ali nisam član HT-a i nisam ni na koji način oficijelno ili formalno povezan s njima.

Mahan Abedin: Šta čini HT različitom u odnosu na ostale islamske zajednice?

Hassan Ko Nakata: Mislim da je HT jedini pravi međunarodni islamski politički pokret. Tabligi džemat je također međunarodni, ali ključna razlika je u tome da oni nemaju političke ciljeve.

Predavanje na Konferenciji Hizbut Tahrira u Libanonu gdje je Mahan Abedin intervjuirao Prof. Hassana Ko Nakatu

Mahan Abedin: Koncept hilafeta se nazire u svim Vašim radovima. Koliko je realno moguć politički cilj re-uspostave islamskog hilafeta?

Hassan Ko Nakata: Ne bavim se realističnošću toga. Realističan je utoliko što je dužnost muslimana težnja da uspostave i održe hilafet. Vjerujem da je hilafet idealan sistem uređenja za cijelo čovječanstvo. Termin hilafet nije toliko važan obzirom da prema islamskom fikhu (pravna nauka) idealan sistem je u vezi sa institucijom imamata (nemojte to pomiješati sa šiijskom imamologijom). Hilafet je naprosto politički termin za univerzalnost Islama, a pokret za re-uspostavu hilafeta je istinski globalizacijski trend zasnovan na islamskoj pravdi koji se nudi kao alternativa takozvanoj nepoštenoj globalizaciji nastaloj u Americi.

Mahan Abedin: Kao musliman Japanac, da li dijelite zabrinutost i povrijeđenost sa muslimanima koji žive u islamskim zemljama, na Bliskom Istoku i Jugoistočnoj Aziji, govorim o okupaciji Palestinske zemlje od strane Izraela kao i o vanjskoj politici Zapada manifestiranoj kroz vojne intervencije u Iraku i Afganistanu?

Hassan Ko Nakata: Ne trebamo se previše baviti tim stvarima. Naš primarni cilj bi trebala biti unutrašnja reforma, ne kritiziranje drugih.

Mahan Abedin: Šta podrazumijevate pod unutrašnjom reformom?

Hassan Ko Nakata: Mislim na uspostavu hilafeta. Većina Zapadnjaka imaju potpuno pogrešno razumijevanje hilafeta, što ide tako daleko da ga izjednačavaju sa diktatorski i čak totalitarno centraliziranim političkim sistemima. Međutim, to je potpuno pogrešno jer hilafet je prevashodno vladavina zakona, ne vladavina zakonom. Sličan je Engleskom Običajnom pravu utoliko što nije propisan od strane parlamenta, nego porijeklo vuće od starih narodnih običaja i tradicija koje su se očuvale u narodu. Jednostavno rečeno, Šerijat je najstariji i najdosljedniji zakonski sistem na svijetu. Vjerujem da je Islamski zakon, Šerijat, jedini sistem koji bi mogao biti tačno opisan kao vladavina zakona.

Mahan Abedin: U Vašim radovima napisali ste kako je hilafet sinonim za Imamat Kubra (Veliki Imamat). Na koji način su oni sinonimi i u kojoj tački se hilafet počinje razlikovati (barem na simboličkom i retoričkom nivou) u odnosu na Veliki Imamat?

Hassan Ko Nakata: Prema fikhu (pravnoj nauci) i usuluddinu (osnovama vjere), termin (Veliki) Imamat koristi se za “ri’asah ammah li-shu’un al-din ve ad-dunja (vrhovno predvodništvo za pitanja religije i ovoga svijeta) što i jeste pravo značenje termina hilafet. Tradicionalno, termin hilafet nije tretiran kroz fikh i usuluddin i više se koristi kao historijska referentna točka.

Mahan Abedin: Napisali ste kako je vladavina hilafeta “sekularna”. Na koji način se vaša definicija sekularizma razlikuje od važećih zapadnjačkih definicija?

Hassan Ko Nakata: Sistem hilafeta nije ovlašten da zadire u narodne običaje, vjerovanja ili druge privatne stvari. U tom smislu je “sekularan”, barem što se tiče zapadnjačkog načina definiranja sekularizma.

Mahan Abedin: Na koji način shvaćate i tumačite razliku između “običajnog” prava i “religioznog” prava unutar Šerijata?

Hassan Ko Nakata: U principu, islamsko “običajno” pravo se primjenjuje na svim stanovnicima Dar-ul-Islama (teritorija pod upravom Islama) bez obzira na vjersku pripadnost, dok se islamski “religiozni” zakon odnosi samo na muslimane, ali nemuslimani nisu obavezni odreći se vlastite vjerske pripadnosti.

Mahan Abedin: U Vašim radovima striktno se držite analogije između Engleskog Običajnog prava i Islamskog Šerijata. Molim Vas da objasnite vezu.

Hassan Ko Nakata: Postoji jasan dokaz da je vladavina zakona uspostavljena od strane islamskih pravnika prije 12. stoljeća budući da u tom sistemu nije postojala mogućnost da bilo ko stane iznad zakona, pa čak niti sam halifa (vladar).

Uspoređen sa Islamskim zakonom, jedino Englesko Običajno pravo ima izvjesnu ali ograničenu stabilnost, ipak “vladavina zakona” u Engleskoj je uspostavljena tek u 17. stoljeću zahvaljujući naporima Lorda, glavnog sudije, Edwarda Cokea (1634. godine) i nastavila se razvijati sve dok Sudovi zakona i pravičnosti nisu objedinjeni 1873. i 1875. godine na taj način kompletirajući važeće odlike običajnog prava.

Čak i za Englesko Običajno pravo se smatra da je bilo pod uticajem Islamskog zakona preko normandijskih osvajanja Engleske. Prethodno, Normani su osvojili i usvojili islamski način javne uprave sa Sicilijanskog Emirata. Ova povezanost je objelodanjena od strane predavača prava Johna Makdisa u njegovom djelu “Islamski izvori Običajnog prava” (Makdisi, John A. (1999), North Carolina Law Review 77).

Mahan Abedin: Pišete da je “nestajanje granica koje sprečavaju migracije naroda vrlo važan i esencijalan dio Islamskog zakona”. Pozivate li na globalnu islamsku državu?

Hassan Ko Nakata: Da, Islamski zakon i tradicije ne prihvaćaju ideju teritorijalno omeđene nacionalne države.

Mahan Abedin: Vi pišete da je Vaš koncept i definicija hilafeta potpuno različita od definicije HT-a, ali ta vaša tvrdnja izgleda da je u suprotnosti s vašim drugim izjavama. Na koji način se Vaše poimanje hilafeta razlikuje u odnosu na poimanje HT-a?

Hassan Ko Nakata: Mislim da je koncept hilafeta koji plasira HT precentraliziran i nalik je sistemima koji su prevladavali u vrijeme komunizma. Po mom mišljenju, hilafet je srodniji anarhičnom režimu. Ali to nije pitanje koje fikh tretira, tako da mi trebamo razviti posve novi intelektualni okvir da bismo diskutirali o tom pitanju na suštinski i razuman način.

Mahan Abedin je istraživač na Institutu za Odbrambene studije i analizu Univerziteta u New Delhiju. U prošlosti je imao više angažmana, uključujući Jamestown fondaciju iz Washingtona, te Centar za studije o terorizmu iz Londona. Također, aktivan je kao novinar, radeći za Bejrutski Daily Star te, u zadnje vrijeme, za AK News Agency iz Irbila gdje je glavni urednik perzijskog i engleskog izdanja. Po rođenju Iranac, ali odrastao i obrazovan u Ujedinjenom Kraljevstvu, Abedin često putuje u Islamsku republiku Iran gdje je savjetnik za nezavisne medije.

Preuzeto sa: <http://religion.info/english/interviews/article_491.shtml> (11. septembra, 2010)

About irfan

Pogledaj takođe

Smisao života

Mnogo je puteva na ovom svijetu, međutim svi oni smrti vode. Bez obzira ko si, …