Tevhidur-rububijje – Allahova jednoća u gospodarstvu

Sve tri vrste tevhida sadržane su u govoru Allaha Uzvišenog: On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan? (Merjem, 65.)

Napomena: Sve tri vrste tevhida međusobno su povezane. Svaka vrsta neodvojiva je od druge, tako da onaj koji dođe s jednom vrstom tevhida, a ne dođe s drugom, nije vjernik.

U ovom članku ćemo govoriti o tevhīdur-rubūbijje.

Tevhīdur-rubūbijje

Rububijjet je Allahovo svojstvo, derivirano iz imena Er-Rabb, a er-rab u arapskom jeziku ukazuje na nekoliko značenja, od kojih su: vladar, vlasnik kojem se pokorava, onaj ko popravlja.

Tevhid rububijje ukazuje na Allahovu jednoću u Njegovim postupcima i djelima, a ona su mnogobrojna, poput: stvaranja, opskrbljivanja, oživljavanja, usmrćivanja, upravljanja, vladanja, nanošenja koristi i štete, liječenja, odazivanja na molbe, i drugih djela koja su ovog karaktera. Samo je Allah taj koji ova djela u potpunosti i savršeno čini. Dakle, tevhid rububijjeta je ubjeđenje da je Allah jedinstven u svojim postupcima.

Po pitanju ove vrste tevhida, islamske grupacije i sekte imaju stav kao i prve generacije muslimana.

Historija nije poznavala pravac koji je negirao postojanje Boga, osim malog broja materijalističkih filozofa, komunista i savremenih ateista koji su negirali Tvorca i Opskrbitelja. Oni tvrde da svijet sam sebe održava, te smatraju da je vrijeme vječno. Pored negiranja Tvorca, oni negiraju i Sudnji dan i poslanike, bez bilo kakvog dokaza za te stavove.

O njihovom vjerovanju Allah kaže: Oni govore: „Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi.“ A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju. (El-Džasije, 24.)

Na ispravnost tevhid-rububijjeta ukazuju Kur’an, Sunnet, razum i fitra (prirodnost koja je ugrađena u svakom čovjeku). Međutim, imajući u vidu da ateisti negiraju ispravnost Kur’ana i Sunneta, u dokazivanju njima da postoji Bog i ispravnost tevhid-rububijjeta treba dati prednost razumu i fitri.

Prvo: Razumski dokazi:

Jedan od dokaza postojanja Allaha je i postojanje nebesa i Zemlje, pa i postojanje svakog stvorenja. 

Razum nepobitno upućuje na dvije činjenice:

• činjenica da dešavanja moraju imati onoga ko ih je proizveo.
• uređenje i preciznost cijelog svijeta.

Kada su se u vrijeme Ebu Hanife pojavili oni koji su sumnjali i negirali postojanje Allaha kao Gospodara i Tvorca, on je sa njima diskutovao i dokazao im da nisu u pravu. Ebu Hanife im je kazao: „Prije nego što počnemo razgovor, pričajte mi o lađi na Tigrisu koja je plovila i punila se sama od sebe hranom i drugim stvarima, odlazila i dolazila sama po sebi, i sve je to činila, a da niko njome nije upravljao.“

Oni su kazali da je to nemoguće, te im on reče: „Ako je takvo nešto nemoguće kada je u pitanju lađa, kako to da bude moguće sa ovim kosmosom?“ (Pogledati: Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 1/25-26; El-Kari, Šerhul-Fikhil-ekber, str. 14; Mekki, Menakibu Ebi Hanife, str. 151.)

Vidimo da, kada im je Ebu Hanife, prije nego što je počeo sa njima da raspravlja, naveo primjer lađe, kako su odmah razumski reagovali, i rekli da je to nemoguće, pa ako nije moguće da jedna mala, sićušna lađa sama sobom upravlja, kako je onda moguće da ovaj ogromni kosmos, sa svim što se u njemu nalazi, sam sobom upravlja sa maksimalnom preciznošću.

Nema sumnje da ovim ogromnim kosmosom može upravljati samo onaj koji ga je i stvorio, a to je Uzvišeni Allah.

Dakle, razum ukazuje na postojanje Allaha, i Njegovu jednoću u rububijjetu, potpunoj moći nad stvorenjima, i vladavini nad njima, a to se može dokazati razmatranjem znakova koje je Allah dao.

Razmatranje znakova i dokazivanje Allahovog rububijjeta putem njih vrši se na nekoliko načina, a najpoznatija su dva:

Prvi: Razmišljanje o Allahovim znakovima u stvorenjima.

Život je jedan od dokaza Allahove veličine i jednoće u stvaranju u čemu On nema sudruga, kao što kaže Uzvišeni Allah: Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite? (Ez-Zarijat, 20-21)

Zbog toga, kada bi čovjek duboko razmislio o sebi i čudima koja postoje u njemu samome, došao bi do saznanja da postoji Tvorac koji sve to uređuje, jer sam čovjek ne može da stvori ni kap sjemena od koje je nastao, ili da je pretvori u ugrušak, niti da ugrušak pretvori u grudu mesa, niti da to u kosti pretvori, niti da meso kostima zaodjene, a kamoli da stvori složene organe.

Drugi: Razmišljanje o Allahovim znakovima u kosmosu koji također ukazuju da je Allah Tvorac i Gospodar.

Allah nas podstiče da razmišljamo o Njegovim znakovima, kad kaže: Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Fussilet, 53.)

Onaj ko duboko razmisli o kosmosu, nebesima i Zemlji, zvijezdama, planetama, Suncu, Mjesecu, brdima, morima i rijekama, danima i noćima, doći će do saznanja da postoji Tvorac svega toga, koji svime upravlja i pod čijom je kontrolom sve.

Možda će neko reći: Ja potvrđujem da postoji Bog koji je sve stvorio, međutim da li je sve ovo stvorio samo jedan Bog ili više bogova?

Allah nas podučava kako da odgovorimo na ovo pitanje, opet kroz razumski dokaz, da ukoliko ima više bogova da bi se oni razišli i da bi nastao haos. Uzvišeni kaže: Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. (El-Mu’minun, 91.)

Drugo: Fitra kao dokaz:

Postojanje Allaha ugrađeno je u čovjekovu prirodu, bilo da se radi o vjernicima ili nevjernicima, kao što Poslanik ﷺ kaže: „Svaki čovjek se rađa u prirodnoj vjeri.“ (Buhari) – tj. u prirodnoj vjeri islamu, koja potvrđuje i priznaje postojanje Gospodara svjetova.

Prirodno, svaka duša osjeća to postojanje, samo što se taj osjećaj nekada gubi iz određenih razloga, ali se vraća kada insana zadesi neka nevolja i neprilika, i toga je svaki insan svjestan.

Treće: Dokazi iz Kur’ana:

Uzvišeni Allah kaže: Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke. To je Allahovo djelo; a pokažite Mi, šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi. (Lukman, 10-11)

I kaže: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili? (Et-Tur, 35)

Četvrto: Dokazi iz Sunneta:

U svome savjetu Ibn Abbasu, Poslanik ﷺ kaže: „Znaj kada bi sva stvorenja htjela da ti neku korist, koju ti Allah nije odredio, pribave, ne bi bili to u stanju. I kada bi htjeli da ti neku štetu, koju ti Allah nije odredio, nanesu, ne bi bili u stanju.“ ( Tirmizi)

Posebnosti i specifičnosti tevhid-rububijjeta

1. Tevhid-rububijjet priznat je i od strane mnogobožaca za razliku od druga dva tevhida.

Uzvišeni Allah kaže: Upitaj: “Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim”? – “Allah!” – reći će oni, a ti reci: “Pa zašto Ga se onda ne bojite?“ (Junus, 31.)

Mnogobošci nisu vjerovali da kipovi daju kišu, opskrbu, da upravljaju svijetom, nego su bili ubijeđeni da su to svojstva koja isključivo pripadaju Gospodaru, međutim oni su smatrali da se preko kipova približavaju Allahu.

2. Tevhidur-rububijje je dokaz postojanja i ispravnosti tevhidul-uluhijjeta, jer je i Uzvišeni Allah mnogobošcima koji su negirali tevhidul-uluhijje, to dokazivao spominjući im njihovo priznanje i vjerovanje u Njega kao Tvorca.

Uzvišeni Allah kaže: O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (El-Bekare, 21-22)

Tj. zar Onaj koji je vas i sve stvorio (a što priznajete) ne zaslužuje da jedini bude obožavan, da se samo Njemu ibadet čini!?

Napomena: Priznavanje Allaha kao Gospodara svjetova nije dovoljno da neko uđe u islam, stanje takvog bi bilo kao i stanje mnogobožaca protiv kojih se borio Poslanik, ﷺ. Pored vjerovanja u postojanje Boga, mora se priznati Allah kao jedini kome se ibadet čini.

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga prva: Menhedž