Tevhidul-uluhijje i ibadet

Sve tri vrste tevhida sadržane su u govoru Allaha Uzvišenog: On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan? (Merjem, 65.)

Napomena: Sve tri vrste tevhida međusobno su povezane. Svaka vrsta neodvojiva je od druge, tako da onaj koji dođe s jednom vrstom tevhida, a ne dođe s drugom, nije vjernik.

U ovom članku ćemo govoriti o Tevhīdul-ulūhijje i uslovima i vrstama ibadeta.

Tevhīdul-ulūhijje

Uluhijjet je jedno od Allahovih uzvišenih svojstava, derivirano iz imena ilah, tj. onaj kome se čini ibadet i kome se pokorava. El-Ilah je jedno od Allahovih imena, a Jedan od naziva ove vrste tevhida je i tevhid ibadeta.

Tevhid uluhijjeta ili ibadeta je izdvajanje Allaha u svim vrstama ibadetima, bilo da su ibadeti srcem, riječima ili djelima, tj. da se postupci i djela Allahovih robova koja su vid približavanja upućuju samo Njemu Jedinom.

Ovo je vrsta tevhida gdje se islamske sekte u najvećoj mjeri razlikuju od prvih i ispravnih generacija muslimana. Mnogobrojni su dokazi koji potvrđuju postojanje ove vrste tevhida kao posebne cjeline, iako mnoge islamske sekte smatraju da tevhid uluhijjeta kao posebna vrsta tevhida ne postoji nego da je ona u sastavu tevhidu-rububijjeta.

Uzvišeni Allah kaže: Samo Allahu u ibadetu budite i nikako mu širk ne činite! (En-Nisa, 36.)

Buhari bilježi od Mu’aza b. Džebela da je kazivao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, me je upitao: ‘Mu’aze, znaš li šta je dužnost ljudi prema Allahu?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’ – odgovorio sam, a on reče: ‘Da samo Njemu ibadet čine (da mu robuju) i da Mu nikoga drugog ne pridružuju (da mu širk ne čine). A znaš li koja je onda Njegova obaveza prema njima?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’ – odgovorio sam. ‘Da ih ne kazni!’ – reče on.” (Buhari, br. 7373)

Ovaj tevhid je cilj i razlog stvaranja ljudi i džina, kao što Uzvišeni kaže: I ljude i džine sam stvorio samo da Mi ibadet čine (da Mi robuju). (Ez-Zarijat, 56.)

Ovaj tevhid je najveći cilj i razlog slanja poslanika i objavljivanja knjiga, on je ključ njihove misije i srž Poslanice. Uzvišeni Allah kaže: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!” (En-Nahl, 36.)

Upravo je, tevhid uluhijeta (ibadeta), bio razlog spora između poslanika i njihovih naroda. Vjerovjesnici su pozivali ljude u činjenje ibadeta samo Allahu i iskreno ispovijedanje vjere samo Njemu. Na osnovu ovog zaključujemo da je tevhid ibadeta ispravan samo ako je ispravan ibadet. Zbog toga je potrebno pojasniti uslove ispravnosti ibadeta, kao i njegove vrste, kako bi se upotpunio tevhid ibadeta.

Ibadet:

Ibn Tejmijje veli: „Ibadet je sveobuhvatni naziv za sve što Allah voli i sa čime je zadovoljan, od riječi i postupaka, bilo da su formalne ili suštinske prirode.“ (El-Ubudijje, str. 38.)

Dva su uslova koji se moraju ispuniti kako bi ibadet bio primljen:

• da bude iskren u ime Allaha,
• da djelo bude usklađeno sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Što se tiče prvog uslova, Uzvišeni veli: …a naređeno im je da se samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz uspostavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (El-Bejjine, 5.)

Što se tiče drugog uslova, Uzvišeni Allah kaže: Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, strahovito kažnjava. (El-Hašr, 7.)

Poslanik ﷺ kaže: „Ko u vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija.“ (Buhari, br. 2697) Dakle, Uzvišeni Allah neće primiti djelo koje nije u skladu sa praksom Poslanika ﷺ.

Tumačeći kur’anski ajet: …da bi vas iskušao ko će ljepše postupati. (Hud, 7.), Fudajl b. Ijjad kaže: „Tj. ko će iskrenije i ispravnije postupati.“ Neko ga je upitao: „A šta to znači?“ A on je kazao: „Ako je djelo iskreno, a nije ispravno, neće biti primljeno, a isto tako neće biti primljeno ako je ispravno, a nije iskreno.  Iskreno je ako je u ime Allaha, a ispravno je ako bude u skladu sa praksom Poslanika, ﷺ.“ (Hil’jetul-evlija, 8/95.)

Vrste ibadeta:

Već ranije smo kazali da ibadet obuhvata riječi i djela, vanjska i unutarnja. Ima ibadeta koji se vrše riječima, a ima i onih koji se vrše djelima. Također, postoji i ibadet koji je vezan za uvjerenje. 

– Ibadeti koji su vezani za uvjerenje su npr. vjerovanje da je Allah sve stvorio, da svime vlada i upravlja, da korist i štetu donosi, da nema sudruga niti Sebi ravnoga i da se niko pored Njega ne obožava istinskim ibadetom.

– Ibadeti koji su vezani za srce su npr. ljubav prema Allahu, strah, nada, oslanjanje, iskrenost, skrušenost, i sl.

– Ibadeti koji su vezani za riječi su npr. izgovaranje Kelimei-šehadeta, učenje Kur’ana i zikrova i dova, zahvale Allahu, traženja oprosta, iskrenost u govoru, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, i sl.

– Praktični ibadeti su npr. pet dnevnih namaza, zekat, post, hadždž, te ostale obavezne i pohvalne radnje. (Medaridžus-salikin, 1/109-122.)

Šta je u koliziji sa tevhidom uluhijjeta?

Tevhid ibadeta nije ispravan ako ibadet nije ispravan. Dva su uslova za ispravnost ibadeta: iskrenost i usklađenost sa praksom Poslanika ﷺ. Ono što je u koliziji sa iskrenošću je širk, a ono što je u koliziji sa usklađenošću sa praksom Poslanika ﷺ je novotarija.

Dakle širk i novotarije su u koliziji sa tevhidom ibadeta, širk u potpunosti poništava tevhid ibadeta, dok novotarija u osnovi poništava samo ibadet koji u sebi ima novotarije, i utiče na potpunost tevhid ibadeta (osim ako novotarija u sebi sadrži veliki širk, tada ona poništava tevhid ibadeta u potpunosti).

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga prva: Menhedž