Home / Tekst / Verske teme / Odgoj i duhovnost / Sjećanje na Uzvišenog Allaha i učenje Kur’ana

Sjećanje na Uzvišenog Allaha i učenje Kur’ana

Sjećanje na Allaha je najviši stepen na kome se snadbijevaju oni koji Allaha najbolje znaju. To je trgovina koja ima najbolju platu, trgovina na koju se stalno vraćaju. To je dekret. Ko ga dobije biće u službu postavljen, a ko ne dobije iz službe otpušten. To je redovna opskrba za srce onih koji Allaha poznaju. Kada im se uskrati za srca, tijela im grobovi postanu. To je zadužbina njihovih kuća koje  ako bez njega ostanu – puste postanu. To je njihovo oružje sa kojim se protiv drumskih razbojnika bore. To je voda njihova kojom na putu žeđ gase i bolove liječe i od čije se nestašice srca prevrću. To je veza njihova sa Onim koji sve tajne zna.

Njime molimo Allaha da otkloni zlo, da raspršti brige i da se nevolje lakše podnesu. Ljudi mu pribjegavaju kada ih pritisnu nesreće i u njemu traže utočište kada se na njih sruče udarci sudbine. To su zdenci vrtova u kojima ljudi uživaju i kapital njihove sreće kojim trguju. Ono tužno srce čini veselim i nasmijanim i onoga ko spominje, ne samo da dovodi do spomenutog, nego i njega samog čini dostojnim spominjanja. Robovanje svakog od organa čovjekova tijela je povremeno, za razliku od robovanja (tj. zikra) njegova srca i jezika koji se neprekidno sjećaju svoga Gospodara. Njima je, uostalom, i zapovijeđeno da se u svakoj situaciji: kada se stoji, sjedi i na bokovima leži, sjećaju svoga Gospodara. Kao što bi vrt bez drveća i zelenila bio pustoš, tako bi i srce bez sjećanja na Allaha bilo pusta ruševina.

Spominjanje Gospodara čisti i glanca srce, a kada ono oboli onda ga sjećanje na Gospodara liječi. Sve što neko više svoga Gospodara spominje, u njemu se sve više budi ljubav i nestrpljenje da se sa Njime sastane. Kada se čovjek u srcu svoga Gospodara prisjeća, ono nagoni i jezik da Ga spominje, a ko Njega spominje sve ostalo zaboravi, Allah ga od svega čuva i sve mu nadoknađuje. Sa spominjanjem Allaha nestaje zaglušenost ušiju, oduzetost jezika i magla ispred očiju. Allah je sjećanjem (zikrom) ukrasio jezike onih koji Ga se sjećaju, kao što je svjetlom ukrasio oči onih koji gledaju. Nemarno srce je isto kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka. Spominjanjem Allaha su otvorena vrata između Gospodara i Njegova roba. Ta vrata može da zatvori samo rob sa svojom bezobzirnošću.

El-Hasan el-Basri je rekao: “Tražite slast u tri stvari: namazu,  spominjanju Allaha (zikru) i učenju Kur’ana, pa ako je nađete dobro je, a ako ne, znajte da su vam vrata zatvorena!”

Koristi spominjanja Allaha /zikra

Imam Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi El-vabil es-sajjib navodi preko sedamdeset koristi spominjanja Allaha (zikra). U njih između ostalog spada i to što:

*Spominjanje Allaha progoni, muči i suzbija šejtana, a izaziva zadovoljstvo Milostivog. Ono raspršuje brigu, tugu i žalost, a u srce unosi veselje, radost i razdraganost.

*Spominjanje Allaha jača srce i tijelo. Ono obasjava lice i srce svjetlom vjere i donosi opskrbu.

*Spominjanje Allaha ulijeva čovjeku poštovanje, ljupkost i ozarenost. Pored toga ono razvija ljubav koja je kao takva duh Islama, težište vjere i kormilo sreće i spasa.

*Spominjanje Allaha čovjeku omogućava samokontrolu i otvara vrata dobročinstva, tako da robuje Allahu kao da u Njega gleda. Ono ga navodi na pokajanje i obraćanje Allahu sa molbom da ga učini Sebi bliskim. Jer, rob je Allahu blizak onoliko koliko Ga se često sjeća, a daleko onoliko koliko na Njega zaboravlja.

*Onaj ko se sjeća Allaha zaslužuje da se i Allah sjeti njega, kao što stoji u riječima Uzvišenog:

 Sjećajte se vi Mene, i ja ću se vas sjetiti. (Kur’an, sura El-Bekare, 125)

I u kudsi hadisu uzvišeni Allah kaže: “Ako Me se sjeti u sebi, i Ja ću se njega u Sebi sjetiti, a ako Me spomene u kakvu društvu, i Ja ću njega spomenuti u mnogo boljem društvu.”

*Spominjanje Allaha oživljava srce. U tome smislu učenjak Ibn Tejmijja je rekao: “Spominjanje Allaha za srce je isto što i voda za ribu. Kakva je sudbina ribe kada se izvadi iz vode?”

*Spominjanje Allaha čisti srce od hrđe. Svaka stvar ima svoju hrđu, a hrđa srca su nehajnost i strasti. Ona se čisti sjećanjem na Allaha, iskrenim pokajanjem i obraćanjem sa molbom za oprost.

*Spominjanje Allaha smanjuje i briše grijehe, pa je kao takvo jedno od najvećih dobrih djela, a dobra djela brišu hrđava.

Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, je rekao: “Ko u jednom danu i noći kaže: ‘Neka je slavljen i hvaljen Allah!’ stotnu puta, biće mu oprošteni grijesi makar ih bilo koliko morske pjene.”

*Spominjanje Allaha je dovoljan razlog za spuštanje Allahove milosti i smiraja, kao što je Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, rekao: “Nikada se ljudi u nekoj od Allahovih kuća nisu sastali, učeći Allahovu Knjigu i jedni druge između sebe njoj podučavali, a da se na njih smirenost nije spustila, i da milošću nisu obasuti, da se meleci oko njih nisu okupili i da ih Allah među onima koji su kod Njega nije spomenuo.”

*Spominjanje Allaha ne ostavlja jeziku slobodnog vremena da se bavi ogovaranjem, klevetanjem, prenošenjem tuđih riječi, lažima, a ni bestidnim i nevaljalim govorom. Drugim riječima, onaj ko svoj jezik  navikne da spominje Allaha, istovremeno čuva svoj jezik od neistine i besmislenog govora, dok se jezik onoga ko njime ne spominje Allaha upušta u svakojake laži, besposlice, bestidnost i vulgarnost. Nema moći ni sile, osim kod Allaha!

*Spominjanjem Allaha zasađuju se džennetske voćke. U hadisu koji pripovijeda Džabir stoji da je Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, rekao: “Ko izgovori:  ‘Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allah!’, biće mu zasađena palma u Džennetu.”

*Spominjanjem Allaha zaslužuje se takva nagrada i odabrani položaj kakvi se ne zaslužuju ni sa jednim drugim djelom. Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Allahov  Poslanik, salallahu alejhi we selem,  rekao: “Ko izgovori: ‘Nema boga, osim Allaha Jedinog! On nema nikakva sudruga. Njemu pripada sva vlast i zahvala. On sve može.’ – stotinu puta u jednom danu, imaće nagradu kao da je oslobodio deset robova, biće mu upisano stotinu dobrih djela, a izbrisano stotinu loših djela i taj dan će, sve dok ne omrkne, biti sačuvan od šejtana. Nikome ni za što drugo neće biti data bolja nagrada, osim onom čovjeku koji to bude više od njega izgovorio.”

*Spominjanje Uzvišenog Gospodara najbolja je garancija da čovjek na Njega neće da zaboravi. Čovjekovo zaboravljanje da se sjeća svoga Gospodara uzrok je njegove nesreće i na ovom i na budućem svijetu, jer zaboravljanje sjećanja na svoga Gospodara za sobom povlači i zaboravljanje na sebe i svoje dobrobiti, kao što kaže Uzvišeni Allah:

 I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici. (Kur’an, sura Progonstvo, 19)

Jer, kada čovjek zaboravi na svoju dušu i svoju dobrobit, posveti se nečemu drugom, a njih zapostavi, tako da ih sam on pokvari i upropasti. Takav liči na onoga koji ima svoju njivu, svoj vrt, svoju stoku ili nešto drugo čime se bavi i od čega se izdržava, pa na to zaboravi, zapostavi ga i posveti se nečemu drugom. Svakako da će mu to, ako tako radi, propasti.

*Sjećanje na Allaha je najbolji lijek protiv surovosti srca. Tako se pripovijeda da se neki čovjek požalio El-Hasanu riječima: “O Ebu Se’ide, žalim ti se na surovost svoga srca.” – pa mu je ovaj rekao: “Razmekšaj ga sjećanjem i slavljenjem Allaha!”

Mekhul je rekao: “Spominjanje Allaha je lijek, a spominjanje ljudi bolest.”

*Sjećanje na Allaha povod je da Uzvišeni Allah i Njegovi meleci blagosiljaju onoga ko Ga se sjeća, a koga blagoslovi Allah i Njegovi meleci, taj je postigao pravu sreću i uspjeh svih uspjeha. U tome smislu Uzvišeni Allah kaže:

O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte. On vas blagosilja, a i meleci Njegovi; da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan. (Kur’an, sura Saveznici, 41-43).

*Uzvišeni se Allah, pred Svojim melecima, ponosi onima koji Ga se sjećaju, kako se kaže u hadisu koji pripovijeda Ebu Se’id el- Hudri. On kaže: “Muavija je prišao jednoj grupi ljudi u džamiji i upitao ih: ‘Šta vas je tako okupilo?’ – pa su odgovorili: ‘Sjeli smo da spomenemo Uzvišenog Allaha.’ Na to ih je upitao: ‘Tako vam Allaha, je li vas jedino to okupilo?’ – pa su odgovorili: Tako nam Allaha, ništa nas drugo osim toga nije okupilo.’ Na to je on rekao:’Nisam vas zakleo zato što u vas sumnjam. Niko ko se sa Allahovim  Poslanikom, salallahu alejhi we selem, kao ja družio, od mene nije manje prenio hadisa. Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, je jednoga dana prišao grupi okupljenih drugova i upitao: ‘Šta vas je tako okupilo?’ Pa su odgovorili: ‘Sjeli smo da spomenemo Uzvišenog Allaha  i da Mu zahvalimo što nas je uputio u Islam i što nam je tebe podario.’ Na to je on upitao: ‘Tako vam Allaha, je li vas jedino to okupilo?’ Pa su odgovorili:’ Tako nam Allaha, jedino nas je to okupilo. ‘Na to je on rekao: ‘Nisam vas zakleo zato što u vas sumnjam, već zato što mi je došao melek Džibril i obavijestio me da se Uzvišeni Allah sa vama ponosi pred melecima.‘”

*Sve što čovjek radi propisano je radi sjećanja na Uzvišenog Allaha. Uzvišeni kaže: molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio! (Kur’an, sura Ta-ha, 14).

Ibn Tejmije kaže da se iz riječi Uzvišenog: Namaz, doista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost. (Kur’an, sura Pauk, 45) razumije da namaz ima dva cilja od kojih je jedan preči od drugog. On odvraća od razvrata i svega što je ružno i kroz njega se spominje Uzvišeni Allah.

*Sjećanje na Allaha nadoknađuje druga dobra djela, dok to ništa drugo ne može da nadomjesti. To je sasvim jasno iz hadisa koji pripovijeda Ebu Hurejre u kome se kaže: “Najsiromašniji među muhadžirima (stanovnici Meke koji su se preselili u Medinu) došli su i rekli Allahovom Poslaniku: ‘Allahov Poslaniče, bogati ljudi će zaslužiti visoke položaje i vječno uživanje; klanjaju kao što i mi klanjamo i poste kao što i mi postimo, a pored toga imaju i imetka pa obavljaju hadždž i umru (hadždž u bilo kojim mjesecima) i bore se na Allahovu putu.’ Na to im je on rekao: ‘Hoćete li da vam kažem kako ćete (u dobročinstvu) sustići one koji su bili prije vas i kako ćete prestići one koji će doći poslije vas, i kako niko od vas neće biti bolji dobročinitelj, osim onoga ko bude činio ono što i vi budete činili?’ Na to su rekli: ‘Hoćemo, Allahov Poslaniče’ – pa im je rekao: ‘Onda, poslije svakog namaza izgovarajte Slavljen nek je Allah!, Zahvala pripada Allahu! i Allah je najveći!”

Od ‘Abdullaha b. Mes’uda, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: “Draže mi je slaviti Allaha riječima: Slavljen neka je Allah! Nego da za svaku riječ utrošim zlatnik na Allahovom  putu.”

*Sjećanje na Allaha onome ko Ga se sjeća ulijeva snagu u srce i tijelo, tako da je sa sjećanjem na Allaha u stanju učiniti ono što bez njega misli da ne može učiniti. Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, je svojoj kćerci Fatimi i Aliji, Allah bio zadoboljan njima, – kada je zatražila pomoćnicu i požalila se da joj je teško da melje žito i da obavlja ostale poslove – rekao da svako veče kada legnu u postelju prouče po trideset i tri puta Slavljen neka je Allah! i Zahvala pripada Allahu! a trideset i četvrti put kažu Allah je najveći!, dodavši: “To vam je bolje od posluge.”  Također se kaže da će onaj ko se svakodnevno sjeća Allaha smoći snage za obavljanje svojih poslova, pa mu neće trebati nikakav sluga.

*Često sjećanje na Allaha najbolja je garancija da će čovjek biti pošteđen  licemjerstva, jer se licemjeri rijetko sjećaju Allaha, kao što o njima kaže Uzvišeni: …a Allaha gotovo da i ne spominju. (Kur’an, sura En-Nisa’, 142)

Ka’b je rekao: “Ko Uzvišenog Allaha često spominje, čist je od licemjerstva. Zato je Allah, a On najbolje zna, na kraju poglavlja o licemjerima i rekao:

O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to čine, biće izgubljeni.(Kur’an, sura Licemjeri,9)

*Slavljenje Allaha, mimo svih drugih djela, ima posebnu slast. Kada čovjek od sjećanja na Allaha ne bi imao nikakvu drugu nagradu, do slast uživanja i zadovoljstvo koje zbog njega osjeća u srcu, i to bi mu bilo dovoljno. Zato se druženja u kojima se slavi Allah i zovu džennetskim vrtovima. Malik b. Dinar je rekao: “Oni koji uživaju ništa slađe nisu okusili od slavljenja Uzvišenog Allaha.”

*Ustrajnost u sjećanju na Uzvišenog Allaha čovjeku povećava broj svjedoka na Sudnjem danu.

*Sjećanje na Allaha je bolje i od same dove, jer je sjećanje na Allaha zahvaljivanje Uzvišenom Allahu, dok je dova čovjekovo moljenje da mu Allah da ono što mu je potrebno, a zar se to dvoje može porediti?! Sjećanje na Allaha dovoljan je razlog da dova bude uslišana, jer je dova kojoj prethodi sjećanje na Allaha i zahvaljivanje Allahu daleko bolja, i mnogo će prije biti uslišana nego dova u kojoj toga nema.

Vrste sjećanja na Allaha:

  1. Spominjanje Uzvišenog Allaha po Njegovim lijepim imenima i svojstvima, kao i zahvaljivanje Uzvišenom Allahu riječima, kao što su: Slavljen neka je Allah, Zahvala pripada Allahu, Nema boga osim Boga Jedinoga i slično.
  2. Govor o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, npr. reći: Uzvišeni Allah čuje glasove Svojih robova i vidi njihove pokrete.
  3. Spominjanje Allahovih zapovijedi i zabrana, kao kad npr. kažeš: Uzvišeni Allah naređuje to i to, a zabranjuje to i to.
  4. Spominjanje Allahovih blagodati i dobročinstva.

Sjećanje na Allaha može biti srcem, jezikom, ili i srcem i jezikom zajedno. Najbolje sjećanje na Allaha je ono u kojem učestvuje zajedno i srce i jezik. Sjećanje na Allaha srcem, bolje je nego Njegovo spominjanje samo jezikom.

Vrline učenja Kur’ana  i onih koji ga znaju napamet

Najbolje sjećanje na Allaha je učenje Kur’ana. Ovo je zato što je Kur’an Allahov govor i što kao takav u sebi sadrži lijek za srce, kao što kaže Uzvišeni Allah:

Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima. (Kur’an, sura Noćno putovanje, 82).

Uzvišeni, također, kaže:

 O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca . (Kur’an, sura Junus, 57).

Mnogobrojni su kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi u kojima se jasno ističe vrijednost ove vrste ibadeta i onih koji ga čine. U tom smislu Uzvišeni Allah kaže:

Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je. (Kur’an, sura Stvoritelj, 29-30)

Od Osmana b. ‘Affana, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao: “Među vama je najbolji onaj ko uči Kur’an i njemu drugog podučava.”  Od ‘Aiše, Allah bio zadovoljan njome, se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, je rekao: ‘Onaj ko uči Kur’an – a za to je nadaren – u društvu je (meleka) pisara, časnih, čestitih, a onaj ko uči Kur’an – a u učenju zamuckuje – jer mu je teško da pravilno izgovara, imaće duplu nagradu.”

Od Omera b. el-Hattaba, Allaj bio zadovoljan njime, se prenosi da je Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, rekao: “Allah će sa ovim govorom jedne ljude uzdići, a druge spustiti.'”

Od Ebu Umame el-Bahilija se prenosi da je rekao: “Čuo sam da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao: ‘Učite Kur’an, jer će on na Sudnjem danu biti zagovornik onima koji su ga učili.”’

Od Abdullaha b. Mes’uda se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, je rekao: ‘Ko prouči jedno slovo iz Allahove  Knjige biće mu upisano dobro djelo, s tim što se dobro djelo desetorostruko nagrađuje..'” Od Abdullaha b. ‘Amra  se prenosi da je Vjerovjesnik, salallahu alejhi we selem, rekao: “Onome ko je učio Kur’an biće rečeno: Uči i penji se kao što si ga učio i na dunjaluku! Tvoje je mjesto kod zadnjeg ajeta na kome se budeš zaustavio.'”

TRADICIJA

–           Sljedbenik Habab je rekao: “Približavaj se Allahu čime hoćeš i koliko god hoćeš, ali Mu se ničim bliže nećeš moći približiti, kao sa Njegovim govorom (Kur’anom)!”

–           Osman b. ‘Affan, Allah bio zadovoljan njime, je rekao: “Da su vam srca čista, ne bi ste se mogli zasititi govorom svoga Gospodara.”

–           Ibn Mes’ud, Allah bio zadovoljan njime,  je rekao: “Ko hoće da sazna da li voli Allaha, neka se provjeri sa Kur’anom, pa ako se ispostavi da voli Kur’an, neka zna da voli i Allaha, jer je Kur’an Allahov govor.”

Odlomak iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti” – Ahmed Ferid

About pozivistine

Pogledaj takođe

Na zlo dobrim uzvrati….

Jedno društvo ili jedna sredina koja meðusobne odnose zasniva na spletkama i koja na postojeće …