Home / Tekst / Poučne priče / San koji je uticao da se dvije osobe vrate Islamu

San koji je uticao da se dvije osobe vrate Islamu

Drhtala sam kao nikad u životu i u mračnoj sobi nisam mogla shvatiti da li je san stvarno bio samo san

Svako živo biće na ovom svijetu doživljava razna iskušenja, prolazi kroz tegobne situacije, za koje nekad misli da su bezizlazne. Kad pogledam unazad, sa distance dvadesetšestogodišnje djevojke, mogu reći i da je moj život bio haotičan. Odrasla sam u porodici u kojoj mama obavlja sve islamske dužnosti, ali ne želi prakticirati samo jedan farz – pokrivanje, dok je otac osoba starog komunističkog kova. Djetinjstvo sam provodila sa svojom nanom, koja je, hvala Allahu, živjela i umrla u vjeri i od koje sam dosta toga naučila. Nakon njene smrti, moja želja za izučavanjem islama povećava se, tako da sam mnoge dane i noći provela izučavajući vjerske knjige.

Svakim danom sve mi se više javljala želja za hidžabom, ali, eto, Allah nije dozvolio da mi se ta želja tada ispuni. Roditelji su bili kategorično protiv toga, a kao razloge navodili su da sam mlada, što bih se pokrivala sa 13 godina… Vjerovali su da čine najbolje za mene. Kratko poslije mog 14. rođendana, Allah mi šalje jedno veliko iskušenje: zlostavlja me jedna porodici bliska osoba. Tu sam kao dijete pokleknula. Izgubila sam vjeru, volju za životom. Postajem izgubljena, sama. Nosim ogroman teret na leđima, teret koji jedno dijete ne bi trebalo samo nositi.

Povukla sam se i odrasla preko noći. Moji su to pridavali adolescenciji. Allah mi je svjedok koliko sam puta sebi poželjela oduzeti život. Godine su prolazile, a ja sam sve više tonula sa teretom na leđima. Od vjere su mi jedino ostali ime i nanin Kur’an. Upisala sam fakultet izvan svog grada. Udaljila se od svih. Ostala sama i prazna. Jedne noći usnila sam Sudnji dan. Ljudi izgubljeni, sudaraju se, bježe. Ali se svi i dalje vrtimo ukrug. Ja u sebi ponavljam koliko se kajem, koliko vjerujem… Odjednom čujem glas: “Zakasnila si, pokajanje se više ne prima.” To me probudilo.

Drhtala sam kao nikad u životu i u mračnoj sobi nisam mogla shvatiti da li je san stvarno bio samo san. Nakon što sam se pribrala, klanjala sam noćni namaz i tražila oprost. Nekoliko dana kasnije u namazu mi se pridružuje i cimerka koju sam tada naučila osnovama islama i koja se nedugo nakon toga pokrila, da je Allah učvrsti na Pravom putu. To je za mene bio jedan od najemotivnijih trenutaka u životu. Jedan san, hvala Allahu na njemu, vratio je na put islama ne jednu već dvije osobe. Ponekad mi iman opadne i zalutam, ali znam da prazninu kad se otrgnem sa Allahovog užeta ništa ne može popuniti osim povratak Allahu, i onda dobijem novu snagu da ustrajem.

Sestra J. A.

About Truth

Pogledaj takođe

Čovjek koji je posudio hiljadu zlatnika

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, spomenuo …