Home / Tekst / Prihvatili su islam / Prelijepa priča bivše katolkinje iz BiH

Prelijepa priča bivše katolkinje iz BiH

Rođena sam u tipičnoj modernoj obitelji: katolici koji idu u crkvu jednom godišnje i najčešće poslije mise odu u kafić. Svijet mi je bio pred očima: mlada, putovanja, provodi, hrpa prijatelja i svega ostalog što dunjaluk nudi. Imala sam sve. Vjerovala sam u svemir i njegovu “čudesnu energiju” i smatrala sam da uživam u svakom aspektu života, misleći da sam sretna osoba. Malo sam znala da to nisam…

I iako sam živjela u katoličkom mjestu, cijeli sam se život družila sa muslimanima, a nikad mi niko ništa nije pričao o islamu. Sad shvatam da ni oni, nažalost, sami ne znaju puno o vjeri u kojoj su se rodili. U svom džahilijetu počela sam odrastati i život shvatati ozbiljnije, i što sam više shvatala da prijatelji nisu uvijek tu kad ti trebaju, sve sam više osjećala kako poroci ne mogu ispuniti moju duhovnu prazninu. I što sam više poroka unosila, praznina je bila veća. Kafići su postajali svi isti i dosadni. Sve sam više bila nesretnija i sa velikim sam oduševljenjem prihvatila prijateljicin poziv da odemo u džamiju blizu Sarajeva, gdje će se klanjati jacija-namaz i činiti zikr.

Spakirala sam najkraću i najužu odjeću koju sam svakodnevno nosila i bila spremna na još jedan provod, a usput ću vidjeti šta ima i kod muslimana. Te noći bio je pun mjesec i znala sam da u takvim noćima kruži posebna energija, pa sam planirala meditirati. Prijateljica mi je rekla da ne moram uzeti abdest i ne moram klanjati ako ne želim, ali ja sam insistirala, te sam se pokrila i škiljeći lijevo i desno, klanjala kao i svi ostali.

Nikad u životu nisam učinila sedždu prije toga – jedna je sedžda bila dovoljna da osjetim ogromne suze na svojim obrazima. Kako objasniti nekome zašto plačem? Niko mi nije širio davu i još uvijek apsolutno ništa nisam znala o islamu. Sve što znam jest da plačem bez prekida i da samo želim još više plakati. Desilo se to da su drugi ljudi iz džamije znali što mi se događa, a da ja sama ne znam. Samo sam htjela klanjati i klanjati i čak spavati u džamiji ako treba! Allahu ekber!

Dani nakon te noći bili su čudni: imala sam veliki strah od alkohola i ostalih poroka, pa sam otkazivala sve prijatelje i sanjala svakakve snove, Isusa, rijeke vode i krv. Kući sam se sama ogusulila i izgovorila šehadet i svima glasno rekla kako sam se zaljubila u Allaha i da sam ponosna muslimanka. Ukućani su se smijali, misleći da će me proći, jer sam ionako uvijek bila ekstremna u svemu. Nakon što sam pročitala nekoliko knjiga i poslušala nekoliko predavanja na YouTubeu, odlučila sam postiti ramazan koji je slijedio i klanjati teraviju u džamiji. Sad sam ja bila ta koja je odlazila u džamiju, dok su svi moji muslimanski prijatelji odlazili u kafiće.

Počela sam klanjati, prvo u WC-ovima, bojeći se ljudi, pa po vrtu i u garaži bojeći se da me otac ne nađe. Toliko sam svačeg morala proći da u sebi nađem snage da praktikujem islam u potpunosti, bez straha i stida, da se još uvijek čudim kako je neko rođen u islamu, a ne cijeni ono što ima. Od trenutka kada sam se pokrila, napustila sam kuću i učinila hidžru Allahu odlazeći u drugu zemlju gdje ću ubrzo upoznati svog muža i gdje sam stekla krug prijatelja koji su mi našli posao, smještaj, poklonili mi hrpu islamskih knjiga, moj prvi Kur’an i moju prvu serdžadu.

Allah je Er-Rabb, Onaj koji nas odgaja i On nagrađuje Svoje robove. Toliko sam zahvalna Allahu na uputi, a On me odlučio još nagraditi i uputom moje majke! Sad zajedno klanjamo i ponosno nosimo hidžab. Molim Allaha da uputi ostatak moje obitelji i da nas sve ojača na Svom putu!

Sestra N. L.

About irfan

Pogledaj takođe

Nath Roy: “Muhammed mora biti priznat kao daleko najveći od svih poslanika pre ili posle njega. Ekspanzija Islama jeste najveće čudo od svih čuda”

Manabendra Nath Roy, (1887–1954) Bio je indijski nacionalni revolucionar, radikalni aktivista i politički teoretičar. Roj je …