Pokajanje

Pokajanje od grijeha[1], obraćanjem Onome koji zna sve tajne i oprašta grijehe, početak je puta pobožnih, kapital pobjednika, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih.

Uzvišeni kaže:  I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite! (Kur’an, 24:31) Dakle, uspjehu i spasu se mogu nadati samo oni koji se Allahu za svoje grijehe pokaju.

Uzvišeni, također, kaže:  A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu. (Kur’an, 49:11) Tako je Allah sve ljude podijelio na dvije vrste: one koji se za svoje grijehe kaju, a to su oni koji će postići ono što žele, i one koji se ne kaju, koji sebi nepravdu čine. Treće vrste nema.

Pokajanje od grijeha je čovjekovo obraćanje Allahu sa dovom da Mu ih oprosti, i čvrsta odluka da više nikada neće ići putem onih koji su protiv sebe Allahovu srdžbu izazvali niti onih koji su zalutali.

Preduvjeti za valjano pokajanje

Ukoliko se čovjek ogriješio prema Uzvišenom Allahu, preduvjeti za valjanost njegovog pokajanja su:

  • iskreno kajanje za učinjeni grijeh;
  • odustajanje od daljnjeg činjenja grijeha;
  • i čvrsta odluka da se to više nikada neće ponoviti.

Ukoliko se čovjek ogriješio prema nekome drugom čovjeku, za valjanost njegovog pokajanja potrebno je da sa njim izmiri račune, da popravi ono što je pokvario i da mu ovaj halali, jer je Allahov Poslanik ﷺ rekao: Ko je prema svome bratu učinio nepravdu u pogledu časti i slično, neka, koliko je danas, od njega zatraži halala, prije nego što nestanu i zlatnici i srebrenjaci (tj. prije nego što ostanu za razduživanje samo dobra i loša djela). Ako bude imao dobrih djela, biće mu umanjena shodno nepravdi, a ako ne bude imao dobrih djela, od onoga ko je oštećen će loša djela biti natovarena na njega!” (Buhari)

Ovo je zato što grijeh prema drugoj osobi podrazumijeva povredu dva prava: jednog prema Allahu i drugog prema čovjeku. Za valjanost pokajanja od ovakve vrste grijeha, potrebno je raščistiti račune sa čovjekom, vratiti mu njegovo pravo i od njega zatražiti halala, i iskreno se obratiti Allahu dovom da mu oprosti povrijeđeno pravo prema Njemu.

Iskreno pokajanje

Uzvišeni Allah kaže: O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašte, kroz koje rijeke teku, uveo. (Kur’an, 66:8)

Allahov Vjerovjesnik ﷺ je rekao: Uzvišeni Allah preko noći pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko dana, a preko dana pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko noći. Tako će činiti sve dok Sunce ne izađe sa Zapada. (Muslim)

I kaže: Zaista, Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne stigne u njegovo grlo (do posljednjeg daha).(Tirmizi, Ahmed, Ibn Madže)

Ibnul-Kajjim kaže: “Iskrenost u pokajanju za grijehe podrazumijeva tri stvari:

  1. Pokajanjem obuhvatiti sve grijehe i ne ostaviti nijedan, a da se za njega ne pokaje.
  2. Biti potpuno odlučan i iskren u trenutnom pokajanju za sve grijehe, ne ostavljajući nikakvog traga kolebanju, odgađanju ili odugovlačenju, već uložiti svu volju i odlučnost da to bude odjednom i zauvijek za sve grijehe.
  3. Čišćenje pokajanja od svih nedostataka i mrlja koje narušavaju njegovu iskrenost. Osim toga, ono mora biti motivirano bojazni i strahom od Allaha, žudnjom za onim što je kod Njega i strahopoštovanjem prema Njemu, a ne željom da se sačuva lični interes, nepovrijedljivost, položaj, vlast, moć, uticaj, imetak, slava među ljudima, pošteda od njihove kritike i sl. Pokajanje, također, ne smije biti motivirano strahom da će drugi njim zagospodariti, pohlepom za ovim svijetom ili pak osjećajem neuspjeha i nemoći i tome slično, jer to sve umanjuje valjanost pokajanja i odanost prema Uzvišenom Allahu.”

Prva od tri stvari odnosi se na ono za što se čovjek kaje, druga na onoga ko se kaje, a treća na Onoga kome se sa pokajanjem obraća. Prema tome, valjano pokajanje mora biti istinito, iskreno i podrazumijevati pokajanje za sve grijehe. Nema sumnje da ovakvo pokajanje, podrazumijeva i upućivanje molbe za oprost. Ukoliko su svi navedeni uvjeti ispunjeni, pokajanje je potpuno i ono će, uz Allahovu pomoć, grijehe izbrisati.

Rob je pokajnik, a Gospodar onaj koji nadahnjuje pokajanjem i prima pokajanje. Robovo pokajanje je vraćanje Gospodaru od koga je odbjegao, Gospodaru koji ga je nadahnuo i omogućio mu da se pokaje, s jedne, i primio mu pokajanje, s druge strane. Pokajanje ima svoj početak i svoj kraj. Početak mu je vraćanje Allahu i slijeđenje pravog puta, a kraj vraćanje Allahu na Dan proživljenja putem koji roba vodi u Džennet.

Nedostaci valjanosti pokajanja

U nedostatke valjanosti pokajanja spadaju:

– Nedovoljna odlučnost, neraščišćenost srca sa grijesima i njegovo povremeno golicanje i priželjkivanje da njihovu draž i slast ponovo osjeti.

– Čovjekova bezbrižnost i ubijeđenost da se dovoljno pokajao i da mu je pokajanje primljeno, kao da mu je uručena potvrda o garanciji. Naprotiv, onome ko se tako ponaša, to je najbolji znak da se nije valjano pokajao.

– Zaslijepljenost, nemarnost i nečinjenje dobrih djela koja se nisu činila ni prije učinjenog prijestupa.

Znaci valjanosti pokajanja

U znake valjanosti pokajanja za učinjene grijehe spada:

– Da čovjek poslije pokajanja bude bolji nego što je bio prije pokajanja.

– Da se nijednog trenutka ne prestane bojati Allaha i Njegovog iskušenja, jer ga strah mora pratiti, sve dok mu meleki, kada mu budu uzimali dušu, ne kažu: Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan! (Kur’an, 41:30) Tek kada čuje da mu se ovo kaže, može da prestane da se boji.

– Čovjekovo pucanje srca od kajanja i žalosti zbog grijeha koje je činio iz straha od posljedica koje bi ga zbog toga mogle zadesiti.

Onaj ko ne osjeti strah zbog pretjerivanja i griješenja na ovom svijetu, doživjeće strah na budućem svijetu, kada sve izađe na vidjelo, kada više ne bude povratka, kada se istina obistini i kada se pokornima za njihova djela predoči nagrada, a nepokornima za njihova nedjela kazna.

– Čovjekov osjećaj slomljenosti srca, dok stoji pred svojim Gospodarom. On uviđa da je sa svih strana opkoljen i da mu ne preostaje ništa drugo, nego da skrušeno, ponizno i poslušno, padne pred svojim Gospodarem i da Mu se pokaje, jer se jedino na taj način može umiliti Gospodaru i ponovo steći Njegovo zadovoljstvo.

Eto kakvi su znaci valjanog i primljenog pokajanja. Ko ih u svome srcu ne može naći, neka se prihvati ispravljanja svoga pokajanja. Kako je samo teško, na djelu, do valjanog pokajanja doći, a kako ga je samo lahko utvrditi da se, jezikom, izgovorilo!

U čemu leži tajni smisao pokajanja?

Znaj da mudar i pronicljiv čovjek, čim pogriješi, treba da poduzme tri sljedeće stvari:

  1. Razmisliti o Allahovim zapovijedima i zabranama, jer će ga to navesti na zaključak i priznanje pred samim sobom da je pogriješio.
  2. Razmisliti o Allahovim objećanjima i prijetnjama, jer će mu to izazvati strah koji će ga navesti na pokajanje.
  3. Razmisliti o tome da ga Allah u svakom momentu zbog toga može kazniti, da mu je ostavljena mogućnost pokajanja i da može biti sačuvan samo ako ga Allah sačuva.

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: Allah se više obraduje pokajanju Njegova roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova. (Muttefekun alejhi)

Kroz sve ovo, čovjek spoznaje Allahovu dobrotu prema njemu, koja se ogleda i u tome što ga ne otkriva, dok je prema Njemu neposlušan i dok čini grijehe, iako On sve savršeno vidi šta sve čovjek radi, te da hoće mogao bi ga pred svijetom, u bilo koje vrijeme, osramotiti. Također, uviđa kolika je Allahova blagost prema Svome griješnom robu, jer mu odgađa kaznu i pruža priliku za pokajanje, a da hoće, mogao bi ga odmah kazniti, ali to ne čini, jer je On Blagi koji, kao takav, ne požuruje sa kaznom. Kroz sve ovo, čovjek spoznaje i kolika je plemenitost njegovog Gospodara zato što od njega prima opravdanje kada Mu se opravdava.

Zatim, da se čovjek uvjeri u dobrotu svog Gospodara, tako što će da uvidi da je jedino On sposoban da oprosti grijehe. Allahovo opraštanje čovjekovih grijeha je čista dobrota, jer i kad bi te zbog tvojih grijeha kaznio, opet bi bio pravedan i hvaljen. Međutim, On ti od Sebe oprašta, iz Svoje dobrote, a ne zato što si Njegov oprost nečim posebno zaslužio. Zato se u čovjeku rađa još veća zahvalnost, ljubav, kajanje, radost i osjećaj sreće. Sve je to rezultat spoznaje značenja Allahova imena Onaj koji oprašta (El-Gafur), jer sve što se čovjek u ovo više uvjerava, sve više i iskrenije robuje u vjeri svome Gospodaru, a to je najbolji dokaz njegove ljubavi i spoznaje.

Kao što svaki uzrok podrazumijeva i svoju posljedicu, tako i Allahova lijepa imena podrazumijevaju predmet očitovanja. Tako Njegovo ime Onaj koji opskrbljuje, podrazumijeva onoga ko je opskrbljen ili Njegovo ime Milostivi podrazumijeva onoga kome se smilovao. Isti je slučaj i sa Allahovim lijepim imenima: Onaj koji mnogo oprašta (El-Gaffar), Onaj koji daje pomilovanje i Onaj koji prima pokajanje (Et-Tevab), jer ona podrazumijevaju onoga kome se oprašta, onoga kome se daje pomilovanje i onoga od koga se prima pokajanje.

Pretpostavimo da u svijetu potpuno nestane griješenja i neposlušnosti. Odmah se nameću pitanja: Kome bi se onda opraštalo? Kome bi se davalo pomilovanje? Od koga bi se primalo pokajanje? Prema kome bi se pokazivala milost?

Pretpostavimo, isto tako, da u svijetu potpuno nestane siromaštva i da svi ljudi postanu zdravi i bogati. Opet se nameće pitanje: Šta bi onda bilo sa traženjem, moljenjem, skrušenim preklinjanjem, odazivanjem, dokazivanjem dobrote i milosti, te posebnim obasipanjem blagodatima i pokazivanjem darežljivosti?!

Neka je slavljen Onaj koji se Svojim stvorenjima na sve moguće načine predstavio: da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza, – a Allah doista sve čuje i sve zna. (Kur’an, 8:42)

[1] Pokajanje je stroga dužnost od svih učinjenih grijeha, te ako se čovjek pokaje samo od pojedinih grijeha, njegova tevba važi za te grijehe, a ostali ostaju na njemu.

Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”

Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Sjećanje na smrt

Hvala Allahu koji je sa smrću polomio vratove tiranima, smrvio leđa kraljevima i iznevjerio nade …