Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Allahovo svojstvo milosti, oprosta

Allahovo svojstvo milosti, oprosta

إِنِّي أُلْقِيَ إِلَيَّ كِتَابٌ كَرِيمٌ

إِنَّهُ مِنْ سُلَيْمَانَ وَإِنَّهُ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

“Meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog… (En-Neml, 29-30.)

I pored mnogih ajeta koji potvrđuju Allahovu savršenu osobinu milosti i oprosta, postoje novotari koji negiraju navedene osobine, poput džehmija, eš’arija, mu’tezila i njihovih sljedbenika, tvrdeći da je ovim osobinama nemoguće opisati Uzvišenog Allaha, jer je osobina milosti mehkoća srca, a to ukazuje na slabost, nemoć, nježnost, a sve navedeno ne dolikuje Uzvišenom Allahu, jer je Allah uzvišen od samog značenja izraza milost. Oni smatraju da zdrav razum ne može prihvatiti vanjsko značenje ovih svojstava te da se pod svojstvom milosti misli na el-ihsan (dobročinstvo) – Njegovu blagodat koju pruža stvorenjima, ili: iradetul-ihsanNjegovu volju za pružanjem i davanjem blagodati stvorenjima.

Ehli-sunnet ovu osobinu potvrđuje prvenstveno šerijatskim tekstovima Kur’ana i sunneta, ali se može potvrditi i razumskim dokazom.

S obzirom na to da ove zalutale sekte ne priznaju Allahu svojstvo milosti, postavljamo im pitanje: “Kako ste onda Allahu potvrdili svojstvo volje, htijenja?”

Na ovo pitanje, oni odgovaraju: “Kada pogledamo dvije osobe, primjećujemo da se razlikuju po nekim pitanjima, jedna je naprimjer, upućena, dok druga nije, jedna je zdrava, druga nije, jedna je bogata, dok druga nije, tako da sve to upućuje da je tako Allah htio. Na osnovu toga potvrđujemo Allahu svojstvo volje, htijenja. “

Ovu pogrešnu tvrdnju opovrgava sljedeća činjenica na koju ih upućujemo: Isto kao što htijenje ima tragove koji upućuju na svojstvo Allahovog htijenja, također i milost ima svoje tragove koji upućuju na svojstvo Allahove milosti. Kada pogledamo u stvorenja, vidimo da Allah vodi brigu o njima, daje im opskrbu, snagu, pomaže ih protiv neprijatelja, a sve navedeno ukazuje nam da je prema njima milostiv, ili da je srdit na one koje kazni i uništi. Tako je jedan od tragova Njegove milosti to da je spasio Svoje iskrene robove, poput Nuha i onih koji su bili s njim na lađi, zatim Huda, Saliha, Šuajba, i onih koji su s njima povjerovali, potom našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg je potpomagao i osnažio protiv neprijatelja, a njegove neprijatelje ponizio.

Sve ovo upućuje na to da je Allah milostiv prema njima, čim ih je pomogao i uputio na Pravi put.

Zato razmisli, kako su pogrešno protumačili ovo Allahovo veliko savršeno svojstvo, za kojim žude svaki vjernik i vjernica i žele da ih Uzvišeni Allah obaspe Svojom neizmjernom milošću i oprostom. Jer, kada upitaš bilo kojeg vjernika šta želi, odgovorit će da želi da mu se Allah smiluje.

إِنَّ رَحْمَتَ اللَّهِ قَرِيبٌ مِنَ الْمُحْسِنِينَ

“Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’raf, 56.)

Iz navedenog se zaključuje da nije ni dozvoljeno, ni ispravno tvrditi da er-rahmeh ima značenje el-ihsana, dobročinstva ili iradetul-ihsana, Allahove volje da podari blagodati stvorenjima. Ova zabrana proizlazi iz tri razloga:

l. Što se to jasno suprotstavlja samom značenju riječi u Kur’anu i sunnetu;
2. Takav postupak je odstupanje od konsenzusa učenjaka zdrave tradicije (selefa);
3. Za takvu tvrdnju ne postoji nikakav dokaz.

الَّذِينَ يَحْمِلُونَ الْعَرْشَ وَمَنْ حَوْلَهُ يُسَبِّحُونَ بِحَمْدِ رَبِّهِمْ وَيُؤْمِنُونَ بِهِ وَيَسْتَغْفِرُونَ لِلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا وَسِعْتَ كُلَّ شَيْءٍ رَحْمَةً وَعِلْمًا فَاغْفِرْ لِلَّذِينَ تَابُوا وَاتَّبَعُوا سَبِيلَكَ وَقِهِمْ عَذَابَ الْجَحِيمِ

“Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!”‘ (El-Mu’min, 7.)

Značenje ovog ajeta je sljedeće: Tvoja je milost veća od njihovih grešaka i grijeha, a Tvoje znanje obuhvata sva njihova djela i riječi.

Poznato je da postoje dvije vrste Allahove milosti – opća i posebna. Opća je milost koja obuhvata i vjernike i nevjernike, dok posebna obuhvata samo vjernike.

Milost koja se spominje u ajetu je opća milost, koja obuhvata i vjernike i nevjernike, a na to ukazuje i sam ajet: “Gospodaru naš, Ti sve ohuhvataš milošću i znanjem.”

U ovom ajetu Allah je Svoje apsolutno znanje spomenuo odmah nakon Svoje milosti, a poznato je da Allah Svojim znanjem obuhvata sve, odnosno da Njegovom savršenom nadzoru ništa ne promiče, pa tako isto i Njegova savršena opća milost obuhvata sva stvorenja. Shodno tome, milost koja obuhvata nevjernike ogleda se u njihovim tjelesnim, zdravstvenim stanjima, zatim u hrani, piću, odjeći, u dunjalučkim nasladama i uživanjima.

Dakle, taj vid Allahove milosti prema nevjernicima odnosi se samo na dunjalučki život, dok na ahiretu neće potpasti pod kategoriju posebne milosti, koja obuhvata samo vjernike. Allahova posebna milost koja obuhvata vjernike na dunjaluku je uputa, vjerovanje, dobročinstvo. Uzvišeni Allah kaže:

مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِنْ ذَكَرٍ أَوْ أُنْثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُمْ بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)

Ovaj “lijep život” znači da je zadovoljan i u obilju i u oskudici, da iskazuje zahvalnost na svim Allahovim blagodatima, da se ne žali na stanje u kojem se nalazi, da je zadovoljan Allahovom odredbom, a sve navedeno može tvrditi i osjetiti samo iskreni Allahov rob, koji je svakom stanju sretan i radostan. S druge strane, karakteristika nevjernika je vječito nezadovoljstvo u svim segmentima života.

Allah, dželle ve ‘ala, kaže:

وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ

“A milost Moja obuhvata sve.” (El-A’raf, 156.)

كَتَبَ رَبُّكُمْ عَلَىٰ نَفْسِهِ الرَّحْمَةَ

Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv.” (El-En’am, 54.)

Allah, tebareke ve te’ala, iz Svoje neizmjerne milosti, blagosti, dobrote i darežljivosti, propisao je Sebi da će biti milostiv, odnosno da Njegova milost preovladava srdžbu.

وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِمَا كَسَبُوا مَا تَرَكَ عَلَىٰ ظَهْرِهَا مِنْ دَابَّةٍ وَلَٰكِنْ يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُسَمًّى ۖ فَإِذَا جَاءَ أَجَلُهُمْ فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِعِبَادِهِ بَصِيرًا

“Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.” (Fatir, 45.)

U ovim ajetima jasno je naznačeno da Allahova blagost i milost prema ljudima sprečava Njegovo trenutačno kažnjavanje koje su zaslužili svojim postupcima, pružajući im tako mogućnost pokajanja i popravka sve do roka određenog.

Zatim Uzvišeni kaže:

أَنَّهُ مَنْ عَمِلَ مِنْكُمْ سُوءًا بِجَهَالَةٍ ثُمَّ تَابَ مِنْ بَعْدِهِ وَأَصْلَحَ فَأَنَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ

“Ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi – pa, Allah će doista oprostiti i samilostan biti. (El-En’am, 54.)

U komentaru Allahovih riječi: “Ako neko od vas kakvo ružno djelo iz neznanja učini”, neki pripadnici zdrave tradicije rekli su: “Svako ko griješi prema Allahu, taj je neznalica (džahil).”

“…pa se poslije pokaje i popravi”, tj. ko napusti grijehe koje je činio, potpuno ih se kloni, čvrsto odluči da ih više nikada neće činiti, i popravi svoje stanje čineći ubuduće dobra djela.

“…pa, Allah će doista oprostiti i milostiv biti. ” Tako da navedena riječ džehale spomenuta u ajetu, ne znači “ko uradi u neznanju”, već ko uradi iz lahkomislenosti, nerazumnosti, površnosti, nepromišljenosti. Na kraju ajeta Uzvišeni Allah obećava da će iskrenom pokajniku oprostiti njegove grijehe, a da nije Njegovog obećanja, snašla bi ga pravda koja se ogleda u tome da bi počinilac grijeha trebao biti kažnjen, a za dobro djelo nagrađen. Naprimjer, čovjek griješi 50 dana, zatim se pokaje i počne raditi dobra djela 50 dana. U ovom slučaju pravda je da bude kažnjen za nepokornost koju je činio 50 dana, zatim da bude nagrađen za pokornost koju je činio 50 dana. Ali, Uzvišeni Allah se obavezao da će biti milostiv, tako da svih 50 dana nepokornosti oprašta u jednom trenutku, i ne samo to, već kaže:

إِلَّا مَنْ تَابَ وَآمَنَ وَعَمِلَ عَمَلًا صَالِحًا فَأُولَٰئِكَ يُبَدِّلُ اللَّهُ سَيِّئَاتِهِمْ حَسَنَاتٍ ۗ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا

“Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je” (Furkan. 70), tako da će grijesi iz prošlosti postati dobra djela.

وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا

“On je prema vjernicima samilostan.” (El-Ahzab, 43.)

Ovo je posebna vrsta milosti koja obuhvata samo vjernike i na dunjaluku i na ahiretu. Na dunjaluku se ova milost ogleda u tome što ih je uputio ka Istini, koju drugi ne poznaju, pokazao im put sa kojeg su zalutali i skrenuli zagovornici nevjerovanja i novotarija, a na ahiretu ih je poštedio velikog straha. Naredio je melekima da ih dočekaju radosnim vijestima o ulasku u Džennet i spasenju od Vatre, što je sve odraz Njegove ljubavi i samilosti prema njima. O Allahovoj samilosti prema vjernicima govori se i u hadisu koji prenosi Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je “Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dovedeno roblje među kojima je bila žena, dojilja, koja je tražila svoje dijete, pa kad ga je našla, privila ga je na grudi i zadojila. Tada nas Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Šta mislite, da li bi ova majka bacila svoje dijete u vatru?’ Odgovorili smo: ‘Ne bi, osim ako je neko ne bi prisilio’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah je milostiviji Svojim robovima od ove majke prema svome djetetu.’” (El-Buhari)

وَهُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

“On prašta i milostiv je.” (Junus, 107.)

El-Gafur je Onaj koji prikriva počinioca grijeha, ne razotkriva ga i ne iznosi njegov postupak na vidjelo, i prašta njegov grijeh.

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite dobro cijelog svoga života i izložite se Allahovim mirisima, jer Allah ima mirise Svoje milosti, koje daje kome hoće od Svojih robova. I molite Ga da sakrije vaša ružna djela i da vas sačuva od straha.” (El-Bejheki, El-Hakim, Ibn Asakir, a šejh Albani na jednom mjestu ga ocjenjuje kao daif u knjizi Da’iful-džami’, i u djelu Silsiletul-ehadisid-da’ifa, dok ga u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha smatra dobrim, odnosno lanac jakim.)

Od Safvana b. Mihreza, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Bio sam u društvu Ibn Omera kad se pojavi neki čovjek, a on mu reče: ‘Šta si čuo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o tajnom razgovoru na Sudnjem danu?’, a ovaj odgovori: ‘Čuo sam da govori: ‘Allah, subhanehu ve te’ala, će na Sudnjem danu približiti vjernika i staviti na njega Svoju koprenu i sakriti ga od svijeta. Zatim će ga onda upoznati sa njegovim grijesima i reći mu: ‘Znaš li za taj grijeh? Znaš li za taj grijeh?’ Pa kada mu iznese njegove grijehe i on vidi da je propao, Allah, subhanehu ve te’ala, reći će: ‘Ja sam te grijehe sakrio od ljudi na dunjaluku, a danas
ti ih praštam!’ Zatim će mu se dati knjiga njegovih dobrih djela. Što se, pak, tiče nevjernika i munafika (licemjera), njima će reći: ‘Ovi su izmišljali laži na Gospodara svoga! Neka Allahovo prokletstvo stigne zulumćare.”‘ (El-Buhari, Muslim.)

فَاللَّهُ خَيْرٌ حَافِظًا ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ

ali, Allah je najbolji čuvar i On je Najmilostiviji!” (Jusuf, 64.)

وَلْيَعْفُوا وَلْيَصْفَحُوا ۗ أَلَا تُحِبُّونَ أَنْ يَغْفِرَ اللَّهُ لَكُمْ ۗ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ

“Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je” (En-Nur, 22),

tj. vaše opraštanje onima koji su vam učinili neki vid nepravde ili nasilja uzrok je da i Allah oprosti vama. Allah je opisao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovim plemenitim svojstvom milosti:

لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنْفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنِينَ رَءُوفٌ رَحِيمٌ

“Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevbe, 128.)

Uzvišeni Allah je iskrene vjernike opisao svojstvom samilosti:

مُحَمَّدٌ رَسُولُ اللَّهِ ۚ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.” (Feth, 29.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao je vjernike općenito kao milostive prema svim stvorenjima. Od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onima koji su milostivi, smilovat će se Milostivi! Smilujte se onima na Zemlji, smilovat će vam se Onaj sa nebesa!” (Et-Tirmizi, a šejh Albani ga smatra vjerodostojnim.)

إِنْ تُبْدُوا خَيْرًا أَوْ تُخْفُوهُ أَوْ تَعْفُوا عَنْ سُوءٍ فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ عَفُوًّا قَدِيرًا

“Bilo da vi dobro djelo javno učinite ili ga sakrijete ili nepravdu oprostite – pa, Allah mnogo prašta i sve može.” (En-Nisa, 149.)

Dakle, svako dobro koje učinite tajno ili javno, oproštaj onome ko vam je zlo nanio, približava vas Allahu, a On vas obilato nagrađuje za vaša dobra djela. Jedno od svojstava Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti. Stoga Uzvišeni Allah kaže: …mnogo prašta i sve može.”

Sufjan b. Husejn rekao je: “El-Hasan je često ponavljao ovu dovu: ‘Allahu moj, hvala Ti na blagosti poslije Tvoga znanja, i hvala Ti na oprostu poslije Tvoje moći.”‘ (tj. Hvala Ti što si blag prema meni i ne kažnjavaš me, a znaš šta je pri meni. Hvala Ti što si mi se smilovao i oprostio moje grijehe za koje slijedi Tvoja kazna iako si bio moćan, istog momenta i poslije, da me za njih kazniš.) Postoje određene predaje u kojima se navodi da ovu dovu uče meleki nosioci Arša.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka ne umanjuje imetak, a Allah čovjeku koji oprašta samo uvećava ugled, a onoga ko je ponizan Allahu – Allah uzdigne.” (Muslim) U drugoj predaji je kazao: “Sadaka ne umanjuje imetak, a čovjeku koji oprašta učinjenu mu nepravdu, Allah samo uvećava ugled, zato praštajte, Allah će vam povećati ugled“(Et-Taberani) Sadaka umnogostručuje dobra djela, čisti čovjeka od škrtosti i grijeha.

Od Ebu Kebše el-Enmarija prenosi se da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: “Na troje ću vam se zakleti, a ispričat ću vam i hadis, pa ga upamtite. Čovjekov imetak neće umanjiti sadaka. Svakoj će osobi, kojoj bude učinjena nepravda, pa je strpljivo podnese, Allah povećati ugled. Nijedna osoba neće otvoriti vrata prosjačenja a da joj Allah neće otvoriti vrata siromaštva – ili je kazao slično tome…” ( Et-Tirmizi, a šejh Albani ga smatra vjerodostojnim.)

Napomena:

Nije dozvoljeno da čovjek svjesno griješi i u tome ustrajava tvrdeći kako je Allah milostiv, kako će oprostiti i sl. Ovo iz nekoliko razloga:

Ustrajnost u činjenju malih grijeha prelazi u veliki grijeh, jer takav postupak sadrži potcjenjivanje i smatranjem nevažnim Allahove prijetnje, kao i sigurnost od Njegove kazne.

Ustrajnost u malim grijesima vodi ka velikim grijesima. Onaj koji ustrajava u malim grijesima, olahko shvata i grijehe i prijetnju koja je izrečena za njihovo činjenje. Kada osoba ustrajava u činjenju malih grijeha samo je pitanje vremena kada će preći na činjenje velikih grijeha, a osnovni razlog koji vodi ka tome jeste potcjenjivanje i omalovažavanje određenih grijeha; što je postupak koji ukazuje na nifak – licemjerstvo.

Istinski vjernik svaki grijeh smatra velikim, jer ima izgrađenu svijest o veličini Gospodara, a licemjer svaki grijeh smatra malim i nevažnim zbog slabosti i slabe svijesti o veličini Gospodara.

Griješenje vodi ka nevjerstvu: mali grijesi otvaraju vrata velikim, a veliki otvaraju vrata nevjerstvu. Svaki grijeh na čovjekovom srcu ostavlja tamnu mrlju koja se vremenom proširi i prekrije svjetlo upute i u potpunosti oslabi iman. Na taj način čovjek postaje lahak plijen šejtanu da ga zavede u potpunosti.

Allah, tebareke ve te’ala, kaznit će određene grješnike, posebno one koji su svjesno olahko činili prijestupe. Jer, kad čovjek zna da je nešto zabranjeno, a to ipak čini, takvim postupkom se povećava i grijeh.

Uzvišeni Allah nakon Svoje milosti spominje i Svoju kaznu:

نَبِّئْ عِبَادِي أَنِّي أَنَا الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

وَأَنَّ عَذَابِي هُوَ الْعَذَابُ الْأَلِيمُ

“Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!” (El-Hidžr, 49-50.)

Iz navedenih ajeta možemo zaključiti:

Potvrđivanje Allahovih osobina milosti i oprosta;
Odgovor džehmijama, mu’tezilima, eš’arijama i svima onima koji ih slijede;
Potvrda Allahove jednoće i gospodarstva (uluhijjet i rububijjet).

_________________________________________

Iz knjige: Svojstva Milostivog – Sanel Ramić, prof.

 

 

About azibrise

Pogledaj takođe

Allahovo svojstvo zadovoljstva

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أُولَٰئِكَ هُمْ خَيْرُ الْبَرِيَّةِ جَزَاؤُهُمْ عِنْدَ رَبِّهِمْ جَنَّاتُ عَدْنٍ تَجْرِي …