Home / Tekst / Poučne priče / Adov narod

Adov narod

“Ko će kupiti od mene ostavštinu Ada za dva dirhema?” – ­Ebu Derda, radijallahu anhu. Događaji ove priče desili su se u Jemenu, između Omana i Hadremevta, na mjestu koje se zove El-Ahkaf, a Ahkaf znači – pješčana brda. Pleme Ad se nastanilo na ovim pješčanim brdima. Allah im je darovao krupan rast, imetke, duge živote, pa su gradili ogromne dvorce i raskošne palače. I umjesto da se ove blagodati koriste u služenje Blagodavca, Slavljenog i Uzvišenog, koristili su ih u borbi protiv Allaha Uzvišenog i bili su kao što Allah kaže: “Dokaze Gospodara Svoga su poricali, i bili neposlušni poslanicima svojim, i slijedili svakog silnika i tvrdoglavca.” (Hud, 59). Umjesto Allaha obožavali su kipove i prvi su ih poslije Nuhova naroda počeli obožavati. Imam Ibn Kesir kaže: “Obožavali su tri kipa: Samda, Samuda i Hera’a.” [1]

Allah im je poslao Huda, alejhis-selam, koji ih pozivaše da vjeruju u Jednog Jedinog Allaha. Kaže Uzvišeni: “A Adu brata njegova Huda. O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite.” (El-E’araf, 65).

Uslijedio je ovaj dijalog između njega i njegovog naroda: ‘‘Glavešine njegova naroda koji nisu vjerovali su odgovarali: ‘Mi te zaista smatramo neznalicom i mislimo da si lažac.’ O narode moj – govorio je on – nisam neznalica nego sam Poslanik od Gospodara svjetova. Dostavljam vam poslanicu Gospodara svoga i ja sam vam iskreni savjetnik. Zar vam je čudno· što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje. Sjetite se da vas je On nasljednicima
Nuhova naroda učinio, i dao vam krupan rast. Nek su vam na umu Allahove blagodati da biste postigli ono što budete željeli. Zar si nam došao da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se naši preci klanjali ostavimo – govorili su oni. Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš. Već će vas snaći kazna i gnjev Gospodara vašeg – govorio je on. Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazivali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio. Zato čekajte i ja ću s vama čekati.” (El-E’araf, 66-71 ).

U suri Hud spominje se ovaj dijalog između Huda i naroda njegova: “0 narode moj, ne tražim od vas nagradu za ovo, mene će nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite? O narode moj, molite Gospodara svog da vam oprosti i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci. O Hude –
govorili su oni – nisi nam nikakav dokaz donio, i ni na samu riječ tvoju nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo. Mi kažemo samo da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo. Ja pozivam Allaha za svjedoka – reče on, a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate pored Njega i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo
mi vremena ne dajte. Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara. Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj. Gospodar moj zaista postupa pravedno. Pa ako okrenete leđa, a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano – Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti i vi Mu nećete ničim nauditi. Gospodar moj zaista nad svim bdi.” (Hud, 51-57).

A u suri Eš-Šuara’ između njih je tekao sljedeći razgovor: “l Ad je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Hud reče: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam sigurno poslanik pouzdani i zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. Zašto na svakoj uzvišici palače zidate, druge ismijavajući i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate, daruje vam stoku i sinove, bašče i izvore. Ja se doista bojim za vas na Velikom danu patnje. Rekoše oni: Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, ovako su i narodi davnašnji vjerovali, i mi nećemo biti mučeni.” (Eš-Šuara’, 123-128).

I riječi Uzvišenog: E TEBNUNE BIKULLI RI’IN AJETEN T A’BESUN – Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, odnosno: vi postavljate na svakom brežuljku znakove iz zabave igrajući se s prolaznicima, ismijavajući ih tako što put nadgledate s tog visokog zdanja i gađate prolaznike i podrugujute im se. Ebu Ubejda kaže: ERRI’U znači uzvišica, a jednina je ERRI’ATU.

A Katada i Ed-Dahhak El-Kelbi su rekli: ERRI’U znači put. A Mudžahid kaže: “To je procjep izmedu dva brda.” A Ibn EI-A’arabi kaže: “ERRI’U je vrh, toranj u pustinji, visoki brežulj ak.” EI-Kelbi kaže: “To je i smijavanje skupljača novca sa prolaznicima”, prenosi se od El­ Maverdija. [2]

I kaže Uzvišeni: VE TETTEHIZUNE MESANI’A – . I podižete utvrde.

U vezi sa ovim ajetom kaže Mudžahid i drugi : “To su visoka utvrđenja.” A Eš- Ševkani kaže: “To su zgrade u kojima ljudi stanuju.” [3]

LE’ALLEKUM  TAHLUDUN – kao da ćete vječno živjeti, odnosno, želeći vječno da živite.

I kaže Uzvišeni: VE IZA BETAŠTUM, BETAŠTUM DŽEBBARIN – a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici. Mudžahid kaže: EL-BATŠU – je tlačenje, ubijanje sabljom i udaranje bičem. A znači: radite to nepravedno.” [4]

Koliko je zgrada i kuća u današnjem vremenu pretvoreno u leglo zla i kasarne poroka. Vrti se oko njih svaki ološ i ulazi u njih svaki razvratnik. Nastala su za poroke namjenska mjesta i postavljaju se za to reklame i šire oglasi.

Osveta

Kada je Hudovo, alejhis-selam, pozivanje u vjeru došlo u slijepu ulicu i kada su mu rekli kao što je Kur’an spomenuo: ‘‘Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, ovako su i narodi davnašnji vjerovali i mi nećemo biti kažnjeni.” (Eš-Šu’ara, 136, 137) počela je Allahova osveta i spustila se na njih Allahova kazna koju niko ne može otkloniti od naroda zločinačkog. Kaže
Imam Muhammed ibn lshak, Allah mu se smilovao: “I kada su ustrajali u nevjerstvu, Allah im nije dao kap kiše tri godine, i kada ih je to izmorilo zamolili su Allaha da im spusti kišu. Allah je stvorio crni oblak i kada su ga vidjeli obradovali su se misleći da nosi kišu i rekli su: “Ovaj nam oblak kišu donosi .” I kaže Uzvišeni: ”Ne, to je ono što ste požurivali, vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji voljom Gospodara svoga sve ruši.” (El-Ahkaf, 24,24). I narod Ada bi uništen ovim vjetrom. Kaže Ibn Ishak: “Kao što je do mene doprlo Hud, alejhis-selam, zajedno sa vjernicima se sklonio u staju i od strašne kazne nije ih ništa pogodilo osim što su im duše zadrhtale i što je njihova koža osjetila. A vjetar je naišao na Ad probadajući sve između nebesa i Zemlje i gađajući ih kamenjem. [5]

Rekao je Uzvišeni: “l o Adu kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra.” (Ez-Zarijat, 41 ).

Kaže Ibn Kesir: “Odnosno, vjetar koji ne donosi nikakvo dobro.” [6]

Uzvišeni kaže: “A Ad je uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je on vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljene kao šuplja datulina debla vidio, i vidiš li da je iko od njih ostao.” (El-Hakka, 6-8).

I riječi Uzvišenog: BIRIHIN SARSARIN – znači: vjetar ledeni, odnosno to je vjetar žestoke hladnoće, a neki kažu da je u značenju jakog glasa.

A riječ EL-‘ATIJETI, znači siloviti, ali isto tako znači neposlušan, kao da se oglušio o svog naredbodavca i nije mu se pokoravao i nisu mogli da ga spriječe, jer je on žestoko puhao. Ili znači: osilio se na Ad i nisu mogli da ga zaustave nego ih je uništio. [7]

A Allahove riječi: SEHHAREHA ALEJHIM SEB’A LEJALIN VE SEMANIJETE EJJAMIN HUSUMA, znače: kome je on vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, odnosno noći i dani potpuno uzastopni. [8]

A riječi: FETEREL-KA VME FIHA SAR’A KE­ ENNEHUM E’ADŽAZU NAHLIN HAVIJETIN, znače: pa si u njima ljude povaljane kao šuplja debla vidio, odnosno poredio ih je sa stablima palmi koje nemaju krošnje. Zato kada bi vjetar došao nekom od njih ponio bi ga i podigao u vazduh, zatim ga okrenuo naopačke i zgnječio ga tako da bi tijelo ostajalo bez glave. [9]

Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Pomognut sam istočnim vjetrom, a Ad je uništen zapadnim.” [10]

Kaže Ibn Hadžer: ESSABA – istočni vjetar, kaže se za njega da je KUBUL – napredak, zato što se sastaje sa Ka’bom i puše sa istoka. A EDDUBUR je suprotan istočnom, odnosno, on je zapadni vjetar.

I kad bi se digla oluja Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, lice bi promijenilo boju. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi vidio oblak ili vjetar znalo bi se to na njegovom licu, pa sam rekla: O Poslaniče, ljudi kada vide oblak raduju se nadajući se da nosi kišu, a kad ga ugledaš vidim na licu neugodnost. Pa je rekao: “O Aiša, ko mi garantuje da ne nosi kaznu. Narod je bio kažnjen vjetrom.Vidio je narod kaznu pa je rekao: Ovaj nam oblak kišu
donosi. ”  [11]

Prenosi se također od Aiše, radijallahu anhu, da je rekla: Kada bi vjetar žestoko puhnuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi rekao: “Moj Allahu, molim Te za njegovo dobro i dobro koje je u njemu i dobro sa kojim je poslan i utječem se Tebi od njegova zla, zla što je u njemu i zla sa kojim je poslan.” [12]

Uzvišeni je rekao: “l kada je došla kazna Naša Mi smo milošću Našom Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedili.” (Hud, 58).

Zatim što?

Kaže Uzvišeni: “Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika inadžiju. I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad doista nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov !” (Hud, 59,60).

Kaže profesor Abdus-Selam Muhammed Bedevi : “Pješčane dine su sada mehak i vrlo gladak pijesak. Kažu da guta svakog ko na njeg stane. Nazivaju ga područje živog pijeska, i zauzima prostor od jedne četvrtine nenaseljene saudijske pustinje, u Kraljevini Saudijskoj Arabiji . Spomenuli su mi neki ljudi koji su učestvovali u Jemenskom ratu 1963. godine da su lično vidjeli neke
egipatske padobrance kako se spuštaju u ovo nenaseljeno područje i kako ih zatim pješčani valovi gutaju kao što valovi okeana gutaju utopljenika.” [13]

Možda su ovi tragovi dio prokletstva koje ih je pogodilo nakon njihovog uništenja. Istinu je rekao naš Gospodar: “A sigurno neće uspjeti onaj koji laži iznosi.” (Ta-Ha, 61). Njihova nadanja na ovom svijetu Allah je sasjekao kaznom, a na Ahiretu prokletstvom. Ebu Derda, radijallahu anhu, se popeo na mimber u Damasku kada je vidio šta su muslimani sagradili zgrada i zasadili drveća u El-Guti (dolina u Damasku). Stao je u njihovoj džamiji i pozvao: “O narode Damaska!” Pa su se skupili oko njega. Zatim se zahvalio Allahu i rekao: “Zar se ne stidite? Sabirate ono što ne jedete, gradite ono što ne nastanjujute, i nadate se onom što dostići nećete. Narodi prije vas su skupljali i skupljali i nadali se i odugovlačili, i gradili kao da se nikad porušiti neće. Pa ono što su sabrali je propalo, nade su im postale iluzije, a kuće grobovi. Ovaj Ad preplavio je imetkom i djecom prostor od Amana do Omana, pa ko će od mene kupiti ostavštinu Ada za dva dirhema?” [14]

Kao da on, radijallahu anhu, poziva kroz vrijeme, o vi koji ste mislili da ćete na zemlji vječno ostati, koji ste se blatu klanjali i imetke nagomilavali, uzdizali se iznad Velikog i Uzvišenog, a zaboravili kaznu i povratak, i niste slušali glas savjetnika, niste se okoristili poukom Opominjača, i pravili ste nered na Zemlji, tlačili ste kao silnici, oslanjali se na vašu snagu i vaše utvrde, znajte da vam je Gospodar vaš zaista u zasjedi. Glas vremena prije vas poziva vas: “Gdje su vlasnici visokih palača, gdje su vlasnici otmjenih građevina, gdje su oni koji su bili osorniji od vas, oni koji su imali više imetka i djece, oni koji su imali jače zgrade i
tijela. Kakva im je sudbina? Gdje su im palate? Ima li ikog ko crpi pouku?” Da se Allah smiluje onom ko je rekao:

Noći su se pomirile s tobom pa si se umislio

A kod svitanja noći pojavi se tuga.

Odlomak iz knjige “Knjiga o zulumćarima” – Sa’d Jusuf Mahmud Ebu Aziz

[1] EI-Bidajetu ven-Nihajetu, 1/1 38.

[2] Fethui-Kadir, 4/109.

[3] Ibid, 4/ 110.

[4] Ibid.

[5] El-Bidajetu ven-Nihajetu, 1/146. prenosi Et-Taberi ovu vijest u svojoj
istoriji l/113.

[6] Ibid, 1/147.

[7] Fethul-Kadir, 5/280.

[8] El-Bidajetu ven-Nihajetu, 1/147.

[9] Ibid.

[10] Hadis je sahih. Prenose ga Buharija, 9/4/17 i Ahmed u Musnedu, 1/23/341.

[11] H adis je sahih. Prenosi ga Muslim, 616/2/16 i Ahmed u Musnedu, 6/66.

[12] Hadis je sahih. Prenosi ga Muslim u Sahihu.

[13] Min Enbair-Rusuli, 1/68.

[14] Hajatus-Sahabeti, 3/517. Ehu Nu’aj navodi u djelu EI-Hiljetu, 1/217.

 

 

 

 

 

 

About lidjan45

Pogledaj takođe

Nema sreće u tuđoj nesreći

Pročitao sam nedavno priču koja me je jako impresionirala. Priča kaže: ”Antropolog je organizirao takmičenje …