Home / Tekst / Verske teme / Hadis (Muhammedovi, mir nad njim, citati) / Komentar 40 Nevevijevih hadisa / 15. Od karakteristika imana je lijep govor i čuvanje prava gosta i komšije

15. Od karakteristika imana je lijep govor i čuvanje prava gosta i komšije

Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 15

Tekst hadisa

Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Poslednji dan neka govori dobro ili neka šuti! Ko vjeruje u Allaha i Poslednji dan neka plemenito postupa prema svome komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Poslednji dan neka plemenito postupa prema svome gostu!” Bilježe ga Buhari i Muslim.

Prenosilac hadisa

Biografija prenosioca ovog hadisa, Ebu Hurejre, radijallahu anh, spomenuta je u komentaru devetog hadisa.

Izvod hadisa

Hadis bilježe: Buhari, br. 6018, 6136; Muslim, br. 47; Ahmed, br. 7626; Ebu Davud, br. 5154; Tirmizi, br. 2500, Ibnu Madže, br. 3971; Ibn Hibban, br. 506; Bejheki, Sunen kubra, br. 9445; Šuabul-iman, br. 9141; Malik, Muvetta, br. 1695; Ebu Avane, br. 94; Abdurrezzak, br. 19746 i dr.

Vrijednost i značaj hadisa

Ovo je veličanstveni hadis iz kojeg se podučavamo mnogim lijepim postupcima.

Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis obuhvata tri naredbe koje u sebi sadrže sve pohvalne osobine ahlaka, etike i koje se čine riječima ili djelima.”

Rečeno je da hadis predstavlja pola vjere islama, jer, propisi islama vezani su za Allaha ili Njegova stvorenja. A ovaj hadis vezan je za drugu polovicu islama, za propise vezane za Allahova stvorenja. Svrha hadisa je, onaj koji bude potpuna imana biti će ukrašen milošću i sažaljenjem prema Allahovim stvorenjima. Na taj način što će govoriti dobro ili neće govoriti zlo čineći ono što koristi, a ostavljajući ono što šteti.

Imam Nevevi spominje riječi malikijskog učenjaka Ebu Muhammeda Abdullaha b. Ebi Zejda: “Svi lijepi postupci, svi adabi dobra, proizilaze iz četiri hadisa”, pa je među tim hadisima spomenuo i ovaj hadis.

Tema hadisa

Hadis predstavlja veliki temelj i osnovu u čuvanju jezika i činjenju dobročinstva.

Pojašnjenje riječi iz hadisa

“Ko vjeruje” potpunim imanom koji je razlog spasa od Allahove kazne i zadobivanja Allahovog zadovoljstva.

“Poslednji dan” – tj. Sudnji dan u kojem će se nagrađivati za djela. Naziva se Posljednji dan jer nakon njega nema više noći niti dana.

“plemenito postupa” – tj. neka mu čini dobročinstvo i sustegne se od uznemiravanja, neka se strpi na njegovom uznemiravanju, neka mu se smiješi u lice i sl. Ili neka ga pozove sebi u goste, ili mu dâ neki poklon, ili bilo koji drugi način čime će pokazati da ga poštuje i uvažava. Ili neka mu nastoji pomoći ostvariti svaku moguću korist i odagnati svaku moguću štetu.

“svome komšiji” – tj. svakom onome koji je po običaju tvoga naroda komšija.

“neka plemenito postupa prema svome gostu” – tj. neka ga lijepo ugosti i neka mu pomogne oko ispunjenja njegovih potreba. Ovo naročito se odnosi na gosta putnika.

Komentar hadisa

Ovaj veličanstveni hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče nas da govorimo lijepe riječi te upozorava nas na jezik, da ga ne koristimo u ono čime Uzvišeni Allah nije zadovoljan i što On ne voli. Hadis nas savjetuje da dobro razmislimo o riječima koje želimo reći. Ukoliko uvidimo da su korisne i da u njima nema nimalo štete, izrecimo ih onda, dočim, ukoliko u njima bude bilo štete ili ne budemo bili sigurni u korist ili štetu, ovaj hadis nas savjetuje da se takvih riječi klonimo. Čak štaviše, naša vjera nam preporučuje da se klonimo i mnogobrojnog dozvoljenog govora kako nas on ne bi odveo do pokuđenog ili čak i zabranjenog govora.

Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala, kaže: “Kada čovjek poželi nešto da kaže, neka razmisli o svome govoru prije nego li ga izrekne! Ako uvidi da njegov govor nije štetan, da neće dovesti do zabranjenog ili pokuđenog, onda neka taj svoj govor i kaže. Ako njegov govor bude dozvoljen, onda je bolje da šuti kako ga taj njegov dozvoljeni govor ne bi odveo do zabranjenog ili pokuđenog govora.”

Imam Šafija, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Kada čovjek poželi nešto da kaže, neka razmisli o svome govoru, pa ukoliko uvidi da u njemu nema štete, neka ga kaže, dočim, ako zaključi da u njemu ima štete ili pak nije siguran u to, onda neka šuti.”

Brojni su šerijatski tekstovi koji govore o opasnosti jezika. Koliko li je samo riječi koje su svoga govornika bacile u Džehennem i koliko li je riječi koje su mnogima bile razlog ulaska u Džennet.

Zato, kada imamo šta reći korisno znajmo da je to bolje od šutnje, dok je šutnja bolja od beskorisnog i zabranjenog govora.

Hadis govori o čuvanju komšijskog prava. To je neophodno, strogo naređeno, jer se time upotpunjuje iman. Na drugoj strani, nanošenje štete komšiji je haram/strogo zabranjeno i veliki grijeh, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne uznemirava svog komšiju.” (Buhari, br. 5672; Muslim, br. 47.) Veličina ovog grijeha se razlikuje shodno stanju komšije, da li je on dobar čovjek ili nije. Komšijsko pravo koje obuhvata sve vrste komšija je da mu se želi hajr, da se savjetuje na lijep način, da se dovi za njega da ga Allah uputi i da mu se ne nanosi šteta.

I također hadis nas podstiče na posebno lijepo ponašanje prema našim gostima koji nas posjete u našoj kući. Lijepo se ophoditi prema njima jasan je znak imana u Allaha jer nam je takvo ponašanje On Uzvišeni naredio; i jasan je znak vjerovanja u Sudnji dan kada će se biti pitano za sve što je rađeno na dunjaluku, između ostalog i o odnosu prema komšijama i našim gostima.

Kadi Ijad, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Značenje hadisa je da onaj koji se pridržava islamskih propisa mora se plemenito ponašati i prema gostu i komšiji.”

Podsticaj na ova djela Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vezao je za vjerovanje u Allaha i Sudnji dan. Vjerovanje u Allaha jer je to osnova našeg života: za Allaha živimo i po Njegovim uputstvima se vladamo; i Sudnji dan, a ne neki drugi temelj imana, jer će Sudnji dan biti mjesto i vrijeme nagrađivanja za dobra i loša djela.

Rad po ovom hadisu je od ogromne važnosti jer se njime ujedinjuju riječi, zbližavaju srca, odstranjuje zloba i mržnja. Ljudi stanuju jedni pored drugih, komšije su jedni drugima. I uglavnom, jedni su gosti a drugi su oni koji ih ugošćavaju. Zato, ukoliko svaki komšija prema svome komšiji bude plemenito postupao, i svaki prema svome gostu, zajednica će se popraviti, ljubav i prisnost proširiti njome.

Poruke i pouke iz hadisa

1. Vjerovanje u Allaha i Sudnji dan osnova su svakog dobra.

2. Vjerovanje u Allaha i Sudnji dan podstiče čovjeka na svjesnost o Allahovom nadzoru, na strah od Njega Svevišnjeg i nadu u Njega Uzvišenog.

3. Vjerovanje u Allaha i Sudnji dan najbolji su podsticaj na praktičnu primjenu islama.

4. Sve ove tri radnje: čuvanje jezika, lijepo ponašanje prema komšijama i gostoprimstvo su ogranci imana.

5. Ovaj hadis je dokaz koliko naša vjera islam i njen vjerozakon podstiče na sve u čemu je dobro i korist, pa makar se radilo i o govoru ili šutnji.

6. Hadis ukazuje na veliku opasnost jezika, i uistinu, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovog jezika, jer ponekada čovjek izusti riječ na koju se i ne osvrne, a ona bude razlogom njegova bacanja u Džehennem.

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, rekao je: “Tako mi Allaha, pored kojeg drugog istinskog boga nema, nema ničeg prečeg na dug zatvor od jezika.”

Imam Evzai, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Niko u životu nije iskušan većim iskušenjem kao onaj koji pusti svoj jezik.”

Fudajl b. Ijjad, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Obavljanje hadždža, stražarenje na Allahovom putu pa i sama borba na Allahovom putu nisu teški koliko je teško čuvati svoj jezik! Kada bi osvanuo s brigom da čuvaš svoj jezik, doista bi osvanuo s velikom brigom!”

Zato je na vjerniku da vodi računa o onome što govori, da govori samo dobro ili da šuti.

7. Sustezanje od govora u kojem nema dobra niti koristi znak je potpunog vjerovanja u Allaha i Sudnji dan.

8. U hadisu je dokaz da je islam vjera ljubavi, upoznavanja i zbližavanja, te podstiče na sve ono putem čega se širi i učvršćuje ljubav i prijateljstvo među članovima jedne zajednice, podstiče na lijepo ophođenje i upozorava na loše. Za razliku od drugih vjera čiji sljedbenici skoro da ne poznaju jedni druge, čak komšija ne zna šta mu se događa s komšijom.

9. Hadis govori o obaveznosti lijepog ponašanja prema komšiji a pod tim se posebno misli na ostavljanje svakog uznemiravanja komšije i činjenja mu svakog vida dobročinstva. Onaj koji ne postupa na takav način prema svome komšiji, taj nije dobar vjernik, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!” Prisutni su upitali: “Ko, Allahov poslaniče?!” Odgovorio je: “Onaj od koga nije siguran njegov komšija!” (Buhari, 6016, Muslim, 46.) U jednom od citata je došlo: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka čini dobročinstvo svome komšiji.” (Muslim, br. 47.) A u drugom citatu: “…neka ne uznemirava svoga komšiju.” (Buhari, br. 5672; Muslim, br. 47.)

10. U hadisu je dokaz da je obaveza biti gostoprimljiv, tj. Iskazati gostoprimstvo gostu. Pod lijepim gostoprimstvom podrazumijeva se da dočekamo gosta nasmijana i vedra lica, da požurimo da ga ugostimo hranom i ostalim što je potrebno i da ga mi lično služimo.

11. U hadisu je dokaz da onaj koji tvrdi za sebe da je musliman i da vjeruje u Allaha, da ga je strah Allaha šta će s njim uraditi na Sudnjem danu, da takav treba da plemenito postupa prema komšiji i da iskaže gostoprimstvo svome gostu.

12. Shodno prethodnom, hadis jasno govori da su djela sastavni dio imana – kakvo je i učenje ehlis-sunneta vel-džemata – jer su u hadisu djela povezana s vjerovanjem u Allaha i Sudnji dan.

13. U hadisu je lijep način podsticanja na činjenje dobrih djela kada se naredba na njihovo činjenje veže za iman u Allaha i spomen Sudnjega dana, kada će se za sva djela nagrađivati ili kažnjavati.

14. Hadis obuhvata Allahova prava i prava ljudi. Govoriti dobro ili sustegnuti se od lošeg govora je Allahovo pravo kod nas, dok je plemenito postupanje prema gostu i komšiji od prava drugih ljudi kod nas. Tako vidimo kako nas naša vjera islam odgaja da svakome damo njegovo pravo.

Pravila iz hadisa

Pravilo u govoru: Šutnja je bolja od govora, osim kada se pouzdano zna da je govor koristan.

Pitanja za ponavljanje

1. Navedi hadis koji govori o čuvanju jezika i činjenju dobročinstva svome komšiji i gostu.

2. Šta znaš o prenosiocu hadisa i onome ko je zabilježio ovaj hadis?

3. Spomeni riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.

4. Na koji način trebamo koristiti svoj jezik? Kada govoriti, a kada se sustegnuti od govora?

5. Kako se trebamo ophoditi prema svojim komšijama i onima koji nam dođu u posjetu?

6. Je li dozvoljeno negirati osobi iman ukoliko kod nje nedostaje jedan od ogranaka imana? Da li to znači da je osoba prestala biti vjernik ili ne? Pojasni detaljno.

7. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa.

_________________________________________________

Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Bitna napomena za naše duhovno zdravlje

Kada vidiš u Kur’anu, Sunnetu, govoru ashaba, tabi’ina, imama Selefa, ili uopšteno učenjaka, ili pak …