Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / Razlozi zbog koji se dova ne prima?

Razlozi zbog koji se dova ne prima?

U Kur’anu i sunnetu ukazuje se na to da postoje neke stvari koje mogu spriječiti uslišavanje dove, koje predstavljaju prepreku između dove i njenog primanja. Te stvari trebao bi da zna svaki čovjek i da ih se čuva. Ovdje ćemo navesti nekoliko stvari.

Širk – pripisivanje Allahu druga i neiskrenost prema Njemu

Uzvišeni kaže: “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga.” (En-Nisa, 116) Širk je najveća stvar koja upropaštava djela, kao što kaže Uzvišeni: “Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti.” (Ez-Zumer, 65) Uzvišeni Allah naređuje iskrenost u dovi: “…samo Njega molite, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 65), “Allaha molite iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 14), “…molite Mu se, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti.” (El-A‘raf, 29)

Riječi Uzvišenog: “…samo Njega molite, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 65) upućuju na to da je primanje dove uvjetovano iskrenošću. (Fethul-bari)


Što se tiče onih koji uz Allaha mole i druge, bilo da se radi o kipovima, umrlim osobama, turbetima, evlijama ili dobrim ljudima, Allah ne prima njihovu dovu zato što je oni nisu uputili samo Njemu. Također, Allah ne prima dovu onih koji traže od umrlih da se za njih zauzmu kod Allaha, jer takav vid dove predstavlja novotariju, nešto što vjerom nije propisano. Uzvišeni Allah nije nam naredio da Ga molimo preko posrednika, nego nam je naredio da dovu direktno upućujemo Njemu: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60) (El-Hutabul-minberije fil-munasebatil-asrijja)

Ogrezlost u haramu u pogledu jela, pića i ishrane

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je dobar i prima samo ono što je dobro. Allah je naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima, pa je rekao:‘O, poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite…’ (El-Mu’minun, 51), ‘O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi samo Njega obožavate!’ (El-Bekara, 172) Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao čupave i prašnjave kose – kako podiže ruke prema Njemu govoreći: ‘O, Gospodaru! O, Gospodaru!’, a njegova je hrana haram, njegovo je piće haram, njegova je odjeća haram, hrani se haramom, pa kako da mu se odazove?!” (Muslim)

Njegove riječi: “…pa kako da mu se odazove?”, znače: kako da mu usliša dovu? To je pitanje koje dolazi kao izraz čuđenja, kojim se želi reći da je takvo nešto nezamislivo, a ne ukazuje se jasno da je nemoguće da mu dova bude uslišana i da se u cjelini neće primiti. Iz ovoga se može vidjeti da ogrezlost u haramu spada u stvari koje sprečavaju primanje dove. (Džamiul-ulumi vel-hikemi)

Čovjek koji se spominje u hadisu ispunjava nekoliko uvjeta za primanje dove, kao što su: dugo putovanje, upornost i moljenje Allaha riječima koje Ga veličaju, a pored toga je podigao i ruke prema nebu; međutim, njegova se dova ne prima zbog ogrezlosti u haramu.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da je uživanje u haramu, tako da čovjek jede, pije, odijeva se i hrani se haramom – jedna od najvećih stvari koje utječu da se dova ne prima. (El-Hutabul-minberijje fil-munasebatil-asrijja)

Iz tog razloga selefi, ranije generacije muslimana, trudili su se da jedu ono što je halal i da se klone i udalje od harama. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Ebu Bekr je imao roba koji mu je davao harač, porez. Ebu Bekr je jeo od njegovog harača. Jednog dana donio je nešto, pa je Ebu Bekr jeo od toga. Tada ga rob upita: ‘Znaš li šta je ovo?’, a Ebu Bekr upita: ‘Šta je to?’ On odgovori: ‘U džahilijetu sam gatao jednom čovjeku, ali ja nisam znao gatati, nego sam ga prevario, ali mi je on dao nadoknadu za to. Eto, od toga si jeo.’ Ebu Bekr stavi prste u usta, pa povrati sve što je imao u stomaku.” (Buhari)

Požurivanje i nestrpljivost u očekivanju primanja dove, kao i malaksavanje i ostavljanje upućivanja dove

Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Jedna od stvari koja sprečava efekte dove onome koji je upućuje jeste da čovjek požuruje i da je nestrpljiv, tj. da ne može dočekati da dova bude uslišana, pa malaksa i ostavi upućivanje dove.” (Ed-Dau ved-devau)

Malaksavanje predstavlja ostavljanje dove zato što čovjek osjeti zamor i dosadu zbog njenog upućivanja. Uzvišeni Allah, hvaleći Svoje meleke, kaže: “Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Ga obožavaju, i ne zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 19–20.)

Njegove riječi: “…ne malaksavaju…”, znače da se ne zamaraju i ne biva im naporno. (Tefsirul-Kur’anil-azim)

Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: “Zabranio je da se požuruje i ostavlja dova zbog toga što ne bude odmah uslišana. Štaviše, to je učinio jednom od stvari koja utječe na to da dova ne bude uslišana. To je iz razloga da čovjek ne bi izgubio nadu da će mu dova biti primljena makar i nakon dužeg vremena, jer On, subhanehu ve teala, voli one koji su uporni i ustrajni u dovi.” (Džamiul-ulumi vel-hikemi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čovjeku se neće prestati primati dova ako u dovi ne bude molio za nešto što je grijeh, ili što predstavlja prekidanje rodbinskih veza – sve dok ne počne požurivati.” Neko upita: “Allahov Poslaniče, a kako biva to požurivanje?”, a on odgovori: “Tako da kaže: ‘Upućivao sam dovu i upućivao sam dovu, pa sam vidio da mi se ne uslišava’, te se tada razočara i ostavi upućivanje dove.”(Muslim)

Čovjek ne treba da požuruje uslišavanje dove, jer ono nekada bude nakon dužeg vremena zbog nekog razloga, kao što je naprimjer: ne ispuni se neki od uvjeta za primanje dove, ili se pojavi neka od stvari koja utječe na to da dova ne bude primljena, ili iz nekog drugog razloga, koji predstavlja dobrobit i korist za čovjeka, a da on toga nije svjestan. (Šurutud-duai)

Čovjek ne zna u čemu je korist: da li je u tome da mu dova što prije bude uslišana, ili u tome što kasni, ili u tome da se od njega otkloni neka veća nevolja za koju on ne zna, ili da mu se nagrada za tu dovu ostavi na ahiretu. To ne treba da brine čovjeka, nego on treba da prepusti stvari Onome koji poznaje ono što je skriveno i ono što je javno. (Ed-Duau ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja)

Ostavljanje obaveznih dužnosti i činjenje grijeha

Ostavljanje obaveznih dužnosti predstavlja jednu od stvari koja utječe na sprečavanje uslišavanja dove. Isti je slučaj sa činjenjem zabranjenih stvari. Zbog toga je neko od selefa rekao: “Nemoj smatrati da ti se uslišavanje dove odužilo kad si puteve njenog uslišavanja zatvorio grijesima.” (Džamiul-ulumi vel-hikemi)

Salih b. Fevzan kaže: “Stvari koje sprečavaju uslišavanje dove jesu: da čovjek zapostavlja Allahove stroge naredbe i da čini zabranjene stvari i grijehe. Takva se osoba udaljila od Allaha i prekinula veze između sebe i Njega.” (El-Hutabul-minberijje fil-munasebatil-asrijja)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vam uskoro Allah poslati kaznu, pa ćete Mu dove upućivati, ali vam neće biti uslišavane.” (Tirmizi, hadis je hasen)

Nemar – gaflet

Dova je jedan od najjačih sebeba za otklanjanje onoga što se ne želi i postizanje onoga što se želi. Efekat dove razlikuje se zbog slabosti srca, neposvećenosti Allahu, i odsustva srca prilikom upućivanja dove. (Ed-Dau ved-devau)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Upućujte dovu čvrsto ubijeđeni da će biti uslišana i znajte da Allah ne prima dovu od nemarnog i ravnodušnog srca.” (Tirmizi, 5/517, br. 3479)

Pretjerivanje u dovi i upućivanje zabranjenih dova

Efekat dove, također, može biti različit zbog slabosti same dove, odnosno zbog toga takvu dovu Allah ne voli jer u njoj ima pretjerivanja. (Ed-Dau ve-d-deva’u) Uzvišeni Allah zabranjuje pretjerivanje u svemu: “…samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.” (El-Maida, 87)

Sa‘d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, rekao je svome sinu, kada ga je čuo da govori: ‘O Allahu, molim Te za Džennet i uživanje u njemu, i to i to. Utječem Ti se od džehennemske vatre, njenih lanaca i okova i toga i toga’, pa on reče: ‘O, sinčiću moj, čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘Bit će ljudi koji pretjeruju prilikom upućivanja dove’, pa pazi da ne budeš jedan od njih. Ako dobiješ Džennet, dobit ćeš i ono što je u njemu, a ako budeš sačuvan od džehennemske vatre, bit ćeš sačuvan i od zla koje je u njoj.’” (Ebu Davud, a Albani ga je ocijenio kao hasen u djelu Sahihu Ebi Davud)

Iz navedenog se može zaključiti da pretjerivanje u dovi spada u jednu od stvari koje sprečavaju njeno uslišavanje, primanje. (Fikhud-duai)

Kurtubi, rahimehullah, rekao je: “Svako ko svjesno ili nesvjesno ustrajava u grijehu, predstavlja osobu koja pretjeruje. Allah je rekao da ne voli one koji pretjeruju, pa kako će se takvoj osobi On odazvati?!” (El-Džamiu li ahkamil-Kur’an)

Ibn Tejmijja, rahimehullah, kaže: “Pametna osoba treba da zna da sve mimo onoga što je propisano nema nikakvog utjecaja, efekta, niti koristi u tome, a ako i imadne nekog utjecaja, pa šteta od toga veća je nego korist. Razlog zbog kojeg se nekada, nekoj od tih osoba koja moli dovama koje su zabranjene (haram), dova primi jeste taj da ona možda bude u teškoj nevolji i situaciji, tako da, i pored toga što je osoba mušrik i moli se kod kipa, dova mu se primi zbog toga što se tom prilikom iskreno molio Allahu, mada upućivanje dove kod kipa (idola) spada u širk.

Ako se i primi dova onoga koji traži posredništvo od osobe u kaburu (mrtvaca) ili nekog drugog zbog toga što je tražio pomoć od Allaha, on će biti kažnjen zbog toga (što je uz to činio širk) i bačen u vatru, ako mu Allah ne oprosti. Koliko je samo ljudi koji upućuju dove koje nisu dozvoljene, pa im se ispuni to što su u toj dovi tražili, te im to bude uzrok njihove propasti na dunjaluku i na ahiretu. Isti je slučaj sa različitim osobama koje upućuju dovu i mole Allaha dovama koje su zabranjene, pa im se ispuni to što su tražili, ali im to uzrokuje daleko veću štetu.” (Iktidaus-siratil-mustekim)

Pretjerivanje u dovi ponekad bude tako što se traži ono što nije dozvoljeno da se traži, kao što je:

●  traženje pomoći da se učini neki haram;

●  ili traženje onoga što Uzvišeni Allah neće da učini, kao što je traženje da ostane živ sve do Sudnjega dana;

●  ili traženje da od njega otkloni ljudske potrebe, kao što je potreba za hranom i pićem;

●  ili da Ga moli da mu otkrije gajb (skriveno);

●  ili da Ga moli da ga učini bezgrješnim;

●  ili da Ga moli da mu podari dijete bez posredstva žene ili ropkinje, ili slično što spada u pretjerivanje.

Svako traženje koje je u suprotnosti sa Allahovom mudrošću, ili sadrži nešto što je u suprotnosti sa Allahovom vjerom ili Njegovom naredbom, ili što je u suprotnosti sa onim o čemu je On obavijestio, predstavlja pretjerivanje koje Allah ne voli niti voli onoga koji Ga na taj način moli. (Bedaiul-fevaid)

U pretjerivanje spada i upućivanje dove nekome mimo Allaha, obožavanje Allaha na način koji On nije propisao, podizanje glasa, dovikivanje i vikanje prilikom dove, upućivanje Allahu dove bez skrušenosti i poniznosti i sl. (Bedaiul-fevaid)

Enes Julardžija, prof.

http://el-asr.com/

About Islam

Pogledaj takođe

Velike greške po pitanju dove kod našeg naroda

Mnogi naši muslimani su, hvala Allahu, shvatili važnost dove i njen odnos spram tevhida, te …