Poziv Istine
Poziv Istine je poziv u tevhid – vjerovanje u Božiju jednoću (monoteizam) i ispovijedanje istog. Jednoća Allaha (Tevhid) je centralna poruka zbog koje su stvorena nebesa i Zemlja, a podrazumijeva izdvajanje Uzvišenog Allaha kao jedinog autoriteta u svakom pogledu. Zbog tevhida su slati poslanici, i zbog njega je Uzvišeni objavljivao Knjige. Zbog njega su se ljudi podijelili na vjernike i na nevjernike, na srećne – stanovnike Dženneta (Raja) i na nesrećne – stanovnike Džehennema (Pakla).
Uzvišeni kaže: Prije tebe (Muhammede) nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog boga osim Mene, zato Mi ibadet činite!” (Kur’an, 21:25)
I kaže: Nisam stvorio džine i ljude osim da Mi ibadet čine. (Kur’an, 51:56)
Arapska riječ ibadet (obožavanje i robovanje) je naziv za sve ono što Uzvišeni Stvoritelj voli i sa čime je zadovoljan od riječi i djela, bilo javnih ili tajnih. Dakle, ibadet je obožavanje Allaha i robovanje jedino Njemu kroz izvršavanje onog što je On naredio i ostavljanje onog što je zabranio, uz potpunu ljubav i poniznost, sa iskrenom namjerom i samo na način kako je to On propisao.
Ibadet može biti srčani, govorni (jezički) i praktični (tjelesni). Ibadeti koji su vezani za srce su npr. vjerska uvjerenja, ljubav prema Allahu, strah, nada, oslanjanje, iskrenost, skrušenost i sl. Ibadeti koji su vezani za govor su npr. svjedočenje islama, učenje Kur’ana, zikr, traženja oprosta, iskrenost u govoru, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, i sl. Praktični ibadeti su npr. pet dnevnih namaza, zekat, post, hadždž, te ostale obavezne i pohvalne radnje.
Ibadet se upućuje samo Allahu, a upućivanje ibadeta nekom drugom mimo Allaha predstavlja mnogoboštvo. Uzvišeni kaže: Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.” (Kur’an, 6:162)
Tevhid prva je i posljednja obaveza svakom čovjeku. Čovjek ulazi u islam izgovarajući riječi tevhida “Nema drugog istinskog Boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov rob i poslanik”, a ako preseli na tevhidu njegova konačnica je Džennet.
Tevhid je temelj primanja svih djela. To je pravo našeg Stvoritelja kod nas. Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Allahovo pravo kod ljudi je da Mu ibadet čine i da Mu širk ne čine. A pravo ljudi kod Allaha je da ih ne kazni ako Mu ne budu činili širk.” (Muslim)
Šta je to širk? Širk je suprotan tevhidu. Tevhid jezički znači izdvajanje nečeg, dok suprotno tome širk znači pridruživanje. Širk terminološki znači, pripisati nekom ili nečemu, drugom mimo Allaha, ono što je svojstveno samo Allahu. Na taj način osoba ruši tevhid (vjerovanje u Allahovu jedinstvenost), i Allahu pridružuje suparnika, što je mnogoboštvo – najveći grijeh kojeg Allah neće oprostiti osobi, ukoliko se za isti nije iskreno pokajala, a zatim umrla na tevhidu. Uzvišeni kaže: Ko Allahu čini širk, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti… (Kur’an, 5:72)
Također, pored širka (mnogoboštva) suprotno vjerovanju je kufr – nevjerovanje.
Misija islama upravo je pozivanje u vjerovanje u Allaha i Njegovu jednoću, i poziv da se ibadet čini samo Njemu. Upravo je tako jedan od Poslanikovih ashaba (drugova) odgovorio persijskom vojskovođi: “Allah nas je poslao da ljude izbavimo iz robovanja ljudi u robovanje Gospodaru ljudi, da ih izbavimo iz tiranije različitih vjera u pravdu islama, iz tjeskobe dunjaluka (ovog svijeta) u prostranstvo dunjaluka i Ahireta (budućeg svijeta).”
Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)
Skinite knjigu u PDF-formatu:
Download Now
