Širk je najveći grijeh, jer nas je Allah obavijestio da ga neće oprostiti onome ko se od njega ne pokaje – iako je Allah sebi propisao da bude Milostiv – zbog toga je obaveza robu da bude jako oprezan i da se za sebe boji širka, i da ga spozna da bi ga se sačuvao, jer je širk najružnija stvar i najveća nepravda. Uzvišeni je rekao: “…Širk je, zaista, velika nepravda.” (Kur’an, Lukman, 13), to je zbog toga što se time Allahu pripisuje manjkavost i porede se drugi sa Njim, kao što kaže Uzvišeni:
Pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju! (Kur’an, El-En’am, 1)
Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate. (Kur’an, El-Bekara, 22)
Zbog toga što je u širku kontradiktornost tome da se stvaranje i odredba pripisuju Allahu, onaj ko Allahu učini širk uporedio je stvorenje sa Stvoriteljem, a ružno li je poređenje nemoćnog i ovisnog sa Moćnim i Neovisnim o svim stvorenjima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio svoj ummet na širk i presjekao sve puteve koji vode njemu. Allah je poslao Svog vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a stanje Arapa – štaviše, stanje svih stanovnika Zemlje, osim onih koji su ostali od sljedbenika knjige – bilo je najgore moguće stanje. Uzvišeni kaže:
Allah je vjernike milošću Svojom darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili. (Kur’an, Ali ‘Imran, 164)
U to vrijeme čovječanstvo je bilo podijeljeno na:
- Idolopoklonstvo – oni koji su klesali i pravili kipove, kojima su se posvećivali, tavafili (kružili) oko njih i prinosili im žrtve i od svog imetka, čak i svoju djecu su prinosili, kako kaže Uzvišeni:
Mnogim mušricima su isto tako šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. (Kur’an, El-En’am, 137);
- Sljedbenike knjige – s jedne strane kršćani koji su zalutali sa pravog puta, pa su Bogu pripisali trojstvo i svoje svećenike i pobožne ljude uzeli za bogove pored Allaha – ili s druge strane Jevreji koji su sve uništavali pred sobom, širili nered na Zemlji, podložili vatru smutnje, prekršili Allahove naredbe i datu riječ i koji su se poigravali sa tekstovima svoje svete knjige da su je čak izmijenili;
- Medžusije (vatropoklonici), koji su obožavali vatru i smatrali da postoje dva boga: jedan koji stvara dobro i drugi koji stvara zlo;
- Sabejce, koji su obožavali nebeska tijela, zvijezde i smatrali da oni imaju utjecaj na Zemlju;
- Dehrijjune[1], koji se ne pridržavaju nikakve vjere, ne vjeruju u proživljenje niti polaganje računa.
Takvo je bilo stanje stanovnika Zemlje kada im je Allah poslao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem – duboko neznanje i slijepa zabluda – pa ih je Allah, Poslanikovim pozivom i zbog njihovog odaziva njemu, izbavio iz tmina na svjetlo, i vratio čistu vjeru Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, polomio kipove, zabranio širk i zapriječio sve puteve koji vode njemu.
Fusnota:
[1] To su oni koji vjeruju da je sve vrijeme stvorilo, o kojima nas Kur’an obavještava da govore: “Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi.”- govore oni. A oni o tome zaista ništa ne znaju, oni samo nagađaju. (Kur’an, El-Džasije, 24)
Šejh Salih El-Feuzan: “Vodič u ispravno vjerovanje i odgovor sljedbenicima širka i ateizma”