Home / Tekst / Pitanja i odgovori / Da li treba svedočiti protiv muslimana koji je ukrao nešto od hrišćanina ili prećutati to?

Da li treba svedočiti protiv muslimana koji je ukrao nešto od hrišćanina ili prećutati to?

Pitanje: Bio sam prisutan incidentu kada je musliman učinio nepravdu hrišćanu po pitanju njegove imovine. Da li trebam da svedočim onome što sam video ili trebam da sakrijem loše delo mog brata muslimana?

Odgovor:Hvala pripada Allahu (Bogu)!

Prvo:

Svedočenje je zajednička obaveza, a može da bude individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svedoči ili kada će pravo osobe da bude ugroženo ako ne svedoči.

Drugo:

Uzvišeni Allah (Bog) je naredio pravednost i svedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korist svih ljudi.

Uzvišeni Bog kaže:

O vernici, budite uvek pravedni, svedočite Boga radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka… (Kur’an, En-Nisa’, 135)

Učenjak Ibn Kajjim, Bog bio zadovoljan njime, je rekao:

“U ovom odlomku, Uzvišeni Bog nam naređuje da se čvrsto zauzimamo za pravdu, koja je jednakost. Ovo je naredba da budemo pravedni prema svima, bio to neprijatelj ili prijatelj.” (Er-Risaleh et-Tebukijje, 31)

Uzvišeni Bog kaže:

O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. (Kur’an, Trpeza, 8)

Es-Sa’adi, Bog mu se smilovao, kaže:

“Kao što bi svedočio u korist svog prijatelja, tako i svedoči protiv njega; kao što bi svedočio protiv svog neprijatelja, tako svedoči u njegovu korist, čak i da je nevernik ili novotar, jer obavezno je da budeš pravedan sa njim.” (Tefsir es-Sa’adi, 224)

Prenosi se od Ibn Omera:

Abdullah ibn Revahah je išao kod jevreja na Hajber svake godine da bi procenio njihove useve i da bi uzeo polovinu (prema uslovima dogovora između muslimana i jevreja). Oni su se požalili Poslaniku, neka je nad njim Božiji spas i mir, zbog njegove strogoće, i želeli su da podmite Abdullaha. On je rekao: “O Božiji neprijatelji, zar mi to nudite zabranjene stvari? Tako mi Boga, dolazim vam od meni najdražeg čoveka, a vi ste mi mrži od majmuna i svinja. Ali moja mržnja prema vama i ljubav prema njemu neće da učini da budem nepravedan prema vama.”

Oni su rekli: “Dobrotom ovoga (principa) nebesa i zemlja opstoje.”

(Prenosi ga Ibn Hibban, 5199 i drugi; Učenjak Albani ga je ocenio kao verodostojnim u Et-Te’alikat el-Hassan, 5176)

Islamski učenjak Ibn Tejmijje, Bog mu se smilovao, je rekao:

“Svako dobro je u pravdi i pravednosti, a svako zlo je u nepravdi. Tako da je pravda obavezna u svim stvarima i prema svim ljudima, a nepravda je zabranjena u svim stvarima i prema svim ljudima. Nije dozvoljeno da budeš nepravedan uopšte prema bilo kome, bilo da se radi o muslimanu ili neverniku, ili da se radi o nepravedniku.” (Medžmu’u-l-Fetava, 18/166)

Takođe je rekao:

“Pravda je naređena svima i prema svima u svim situacijama, a nepravda nije dozvoljena ni u najmanjoj meri u bilo kojoj situaciji, do te mere da je Uzvišeni Bog, naredio vernicima da budu pravedni prema nevernicima, kao što kaže:

‘O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.’ (Kur’an, Trpeza, 8)

Vernici su napadali nevernike Božijom dozvolom, onda je Uzvišeni Bog, rekao, objašnjavajući stvar: Nemojte da dopustite da vaša mržnja prema nevernicima učini da budete nepravedni prema njima, budite pravedni, to je najbliže čestitosti.” (Medžmu’u-l-Fetava, 30/339)

Učenjak Ibn Baz, Bog mu se smilovao, je rekao:

“Uzvišeni Bog je učinio obaveznim muslimanima da budu pravedni prema svojim neprijateljima, i naredio im je da budu pravedni sa bilo kime ko se zavadi sa njima. A zabranio im je da sebi dozvole da mržnja prema nekim ljudima učini da ne budu pravedni prema njima. On, slavljen neka je, govori nam da je pravda prema neprijateljima kao i prema prijateljima bliže bogobojaznosti. Ovo znači da pravda prema svim ljudima, kako prijateljima tako i neprijateljima, je bliža kao zaštita od Božije srdžbe i Njegove kazne.” (Medžmu’u-l-Fetava Ibn Baz, 2/182)

Učenjak Ibn ‘Usejmin, Bog mu se smilovao, je upitan:

“Ako nam nevernik i musliman dođu na mesto gde radimo, jer trebaju nešto od nas, pa nevernik dođe pre muslimana, da li da dadnemo prednost muslimanu nad nevernikom, ili da dadnemo prednost onome ko je došao prvi?”

On je odgovorio:

“Ne; počnite sa onim ko je došao prvi. Samo tako je pravedno. Tako da su učenjaci rekli: ‘Ako se musliman i nevernik obrate sudiji radi presude, da li će on da tretira muslimana bolje nego nevernika?

Ne, neće prema njemu da se ophodi bolje; nego, prema obojici treba da se ponaša jednako. Ne treba da priča sa muslimanom blago a sa nevernikom grubo; to nije dozvoljeno. Presuda među ljudima mora da se zasniva na pravdi. Ako to uradiš i ako si pravedan, to može da bude uzrok da taj nevernik postane musliman.'” (Lika’ el-Bab el-Meftuh, 79/17)

A Allah zna najbolje.

Odgovorio: Učenjak Muhammed ibn Salih el-Munedždždid

Izvor: http://islamqa.info/ar/209220

About Islam

Pogledaj takođe

3. Pitaj daiju

Pred vama je treći dio serijala (pitanja i odgovora): PITAJ DAIJU sa FB stranice Predaje …