Home / Tekst / Prihvatili su islam / Mađarica koja je primila islam zbog ezana (poziva na molitvu)

Mađarica koja je primila islam zbog ezana (poziva na molitvu)

Zovem se Aiša i dolazim sa sjevera Mađarske. Kada sam čula za islam po prvi put, bila sam u srednjoj školi na času istorije, jer Mađarska je bila pod okupacijom od strane Turske nekih 150 godina. Nakon toga sam krenula na fakultet gdje sam studirala molekularnu biologiju i tu sam upoznala mnogo stranih studenata od kojih je bilo i muslimana. Oduvijek me je zanimalo zašto su muslimani toliko ponosni što su muslimani…

Ja sam bila predana katolkinja, međutim, uvijek sam gajila određene sumnje po pitanju moje vjere. Na primjer, često sam se pitala kako je Bog mogao imati sina, i cijeli koncept trojstva je za mene bilo nešto u što sam mogla teško da povjerujem. Jedne prilike sam bila na večeri s prijateljima i ezan je otpočeo da uči, i jedan prijatelj me je zamolio da ga stopiram (na elektronskoj napravi) međutim ja sam željela da ga odslušam do kraja. Nešto me je duboko dotakelo. Ne znam zašto sam tog ljeta snimila Kur’anski program za računar. Slušala sam učenje Kur’ana na arapskom jeziku, a potom sam slušala prijevod na engleski jezik. Jako puno sam razmišljala o islamu i čitala sam mnoge knjige.

Nakon dva mjeseca i mnogo razmišljanja odlučila sam se za prelezak na islam. Izgovorila sam šehadet pred moja dva prijatelja. Napustila sam vjeru mojih roditelja, svoju kulturu i porodicu, a to što sam napravila je posebno pogodilo moju majku. Nakon tog ramazana, odlučila sam se da ću otpočeti novi život i hvala Allahu uspjela sam u tome. Počela sam da redovno obavljam namaz 4. augusta. Bilo mi je jako teško ispočetka jer ljudi iz mog okruženja nisu muslimani praktikanti, tako da nisam mogla nikoga pitati da mi pokaže određene stvari.

Naučila sam sama kako obaviti namaz uz pomoć video klipova sa interneta, jer nisam imala nikoga ko bi mi pomogao kako da to naučim. Čak sam naučila kako uzeti abdest preko interneta i koje su riječi potrebne da se izgovore prilikom abdesta i ghusula. Jedne prilike, jedan prijatelj, musliman, me je jako povrijedio jer mi je rekao da nikada neću biti u stanju shvatiti islam jer nisam rođena muslimanka. Kada sam mu rekla da postim ramazan, rekao je da se ne radi samo o odricanju od hrane i pića. Bila sam potpuno nova u islamu i to me je jako uplašilo. Šta ako nikada ne naučim sure na arapskom jeziku koje su neophodne za obavljanje molitve? Šta ako pogrešno naučim? Nisam imala ni maramu ni serdžadu, a nisam imala nikoga da mi pomogne! Bila sam preokupirana mnogim strahovima.

Kada sam konačno krenula da klanjam, razmišljala sam kako je Bog veoma sretan zbog mene. Pored sebe sam držala svoje zabilješke za vrijeme namaza. To mi je mnogo pomoglo da naučim da klanjam ispravno. Sigurna sam da je to sve izgledalo vrlo smiješno. Ali nakon toga sam uspjela da naučim sure na arapskom jeziku i to mi više nije predstavljalo problem.  Napravila sam nalog na facebook-u i tako sam upoznala mnoge sestre. Mnoge sestre su mi pružile podršku i ljubav. Svoj prvi Kur’an sam dobila poštom iz Jordana, jer ovdje gdje živim ga nisam mogla nigdje kupiti.

Već je prošla godina dana kako nosim hidžab. Sa svojom majkom sam imala mnogo problema. Ona mi je govorila da sam terorista i da ću je ostaviti i napustiti svoju domovinu. Ona je kupovala samo svinjetinu i pripremala je u jelima kako bi me natjerala da to jedem. Ja to naravno nisam htjela jesti i svaki put bi se oko toga svađale. Ona nije podnosila da me gleda kako nosim maramu i kako klanjam. Namaz sam obavljala u svojoj sobi. Majka me nikada ne bi gledala kad bih bila pokrivena maramom i govorila mi je da je rodila kršćanku a ne muslimanku s krpom na glavi.

Imala sam ozbiljnih problema s njom, ali sam uvijek bila ljubazna prema njoj. Hvala Allahu, ona se je sada smirila i prihvatila je činjenicu da sam ja muslimanka. Zahvalna sam Allahu na tome. Sada kada izlazim van s hidžabom mi više ništa ne prigovara.

S mojim ocem nisam u kontaktu cijeli svoj život jer on nije želio da me viđa. Međutim, zbog islamskih načela, ja sam mu oprostila i sada se viđamo poprilično redovno. Moj život je jedan veliki ispit, i hvala Bogu koji mi je dao strpljenje i nadu. Na Sudnjem danu ću Mu biti veoma zahvalna na svemu tome. Pokušavam biti dobra muslimanka i pokušavam da što više naučim o svojoj vjeri. Vjerujem da je sve predodređeno i stoga znam da sve što mi se desi je od Uzvišenog Allaha, i ja to ne mogu promijeniti, ali mogu da živim pristojan život. Pokušavam pomoći i drugima u Debrecenu.

Organizovala sam neke humanitarne akcije gdje smo pomagali izbjeglicama i siromasima. Mnogo izbjeglica je tu zbog ratova u muslimanskim zemljama. Za njih pravimo hljeb i uvijek mi je drago kada se sretnem sa sestrama i njihovom djecom. Nedavno sam upoznala dvije sestre mađarice koje su prešle na islam. Dala sam im knjige i serdžade i prijevod Kur’ana tako da hvala Allahu zajedno smo obavile namaz. To nam je pričinilo ogromno zadovoljstvo.

Uvijek se trudim da ostavim dobar utisak o tome kako su muslimani prijateljski nastrojeni, ljubazni te da imamo dobro srce. Prešla sam na islam prije godinu i po dana. Sada učim arapski jezik, obavljam pet vakata namaza, učim u Kur’anu, trudim se da slijedim što više Kur’an i Sunnet, i to je moja priča. Mir neka je sa vama.

Izvor: onislam.net
Prijevod i prilagodba: Selma K.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Put sestre Intisaar u Islam

Sve je počelo u 2005. godini. U to vrijeme čula sam dosta negativnih izjava o …