Home / Tekst / Ostalo (txt) / Da li je islam vjera nasilja i da li su muslimani teroristi?

Da li je islam vjera nasilja i da li su muslimani teroristi?

Uprkos podacima da je islam vjera koja se najbrže širi, islam je vjera o kojoj ljudi gaje najviše predrasuda i zabluda. Islam se nalazi na meti svih vrsta medija. Mediji svakodnevno pokušavaju namjerno diskreditovati islam, najčešće izvrćući činjenice, i izvještavajući o nekim “muslimanskim” teroristima, posmatrajući izolovane slučaje, koji uglavnom nemaju veze sa vjerom islamom, praveći na taj način generalizaciju. Oni tako žele dokazati da je upravo islam taj koji odgaja svoje sljedbenike kao teroriste, kako bi zastrašili svijet i udaljili što veći broj ljudi od islama, kao i da bi ostvarili neke političke ciljeve i lične koristi.

Zbog toga jedna od najvećih zabluda koja postoji u današnjem vremenu jeste da je islam vjera nasilja i da su muslimani teroristi.

Međutim, da li je to istina? Nije! Bilo kakav ekstremizam je daleko od istinskog islama i njegovog učenja! Islam ni u jednom segmentu ne odobrava teror, jer po islamskom učenju zastrašivanje nevinih ljudi i ugrožavanje njihovih života, imetaka i sigurnosti spada u najteže velike grijehe za koje je propisana oštra sankcija u islamskom zakonodavstvu.

Dvostruki aršini

Zapad odavno pokazuje duple standarde. Kada  se  desi  zločin  kojeg  je  počinio  neki  jevrej, hrišćanin, ili pripadnik bilo koje vjere ili sekte, neće kazati da je to počinio jevrej ili hrišćanin, ali kada to uradi musliman, onda će reći da je to počinio muslimanski terorist, bez obzira da li je ta osoba imala ikakvih dodirnih tačaka sa vjerom ili ne. Štaviše, kada zločin uradi neko ko se pripisuje muslimanu automatski postaje teroristom, i to ako ubije jednu osobu, i o tome bruje svi mediji, međutim ako je osoba neke druge vjere ubila na desetine ljudi, onda se ona, uglavnom, nazove neuračunljivom, osobom sa psihičkim problemima, i tome sl., a vijest o tome se ubrzo zataška. Očito da je izraz “terorizam” uglavnom rezervisan samo za muslimane.

Međutim, ono što posebno privlači pažnju jeste, “sasvim slučajno” biva, da musliman zaboravi svoja lična dokumenta, nakon navodnog zločina kojeg je počinio. Tako da se i čak u izgorjelom avionu mogu pronaći pasoši navodnih terorista samoubica. Ovdje se postavlja logičko pitanje: od čega je napravljen taj pasoš kome ni temperature koje tope čelik ne mogu ništa, koji ostaje netaknut iako je sve oko njega potpuno izgorjelo!? Zamislite, avion udara u zgradu i potpuno izgori na ogromnoj temperaturi, ali samo pasoš “muslimanskog” teroriste ostane neoštećen…

Zatim, ako musliman nosi bradu, to je znak da je potencijalni terorista. Ko god drugi nosi dugu bradu, nije problematičan. Zar nisu svi časni ljudi u svim religijama imali bradu!? Isus, mir nad njim, je imao bradu. Skoro svi velikodostojnici u svim religijama puštaju brade. U čemu je, onda, problem!?

Kada se u medijima predstavlja islam, uglavnom se prikazuju djela nekih zabludjelih sekti, poput šija, koji i ne pripadaju islamu, a ne prikazuju se ljepote islama.

Medijski napadaju, ljagaju i optužuju pokrivene muslimanke, dok su u isto vrijeme časne sestre poštovane i zaštićene od svih uvreda, iako su pokrivene kao i muslimanke. Zašto? Čemu dvostruki standardi?

Osim toga, kada se u medijima blati islam i islamske svetinje, onda je to sloboda govora, međutim kada se, primjera radi, po nečemu lošem spomenu Jevreji, onda je to antisemitizam, rasizam, govor mržnje i sl. Kada neko objavi neki rad protiv islama, ili se neko sa muslimanskim imenom javno odrekne islama, odmah automatski dobija azil i sve moguće počasti u zapadnim zemljama.

Ovdje treba spomenuti da postoje izolovani nemili događaji, kao što u svakome društvu postoje “crne ovce”, pogotovo kada se radi o nekim maskiranim ljudima, za koje ne možemo pouzdano znati ko su, a što je još veći apsurd od njihovih ruku uglavnom stradaju muslimani.

Zato je rečeno upoznaj islam da bi znao ko su istinski muslimani, a ne gledaj u muslimane da bi po njima sudio islamu. Zbog toga se djela određenih pojedinaca ne smiju pripisivati islamu, jer je islam čist od toga.

Primjera radi jedan od najvećih terorista u istoriji nije bio musliman, već rođeni hrišćanin – Adolf Hitler, krivac za ubistvo više od šest miliona Jevreja. Iako je rođeni krđćanin ne možemo kriviti hrišćanstvo zbog toga. Imate li predstavu koliko je to šest miliona nedužnih ljudi? Da se svi teroristi sakupe i prebroje svoje žrtve, nisu mu ni do koljena.

Kada je Hitler krenuo u krvavi obračun protiv Jevreja, jedini koji su im dali utočište bili su muslimani u Palestini. Ukazali su im punu dobrodošlicu. Danas – Jevreji ih žele izbaciti iz Palestine. Zamislite, na primjer, da vam na vrata pokuca povrijeđeni čovjek i zatraži pomoć. Vi ga uvedete u kuću i pružite mu pomoć. Nakon nekoliko dana, on vas istjera iz vaše sopstvene kuće. Vi se bunite, zovete upomoć i želite ući u svoju kuću, ali vas proglase teroristom! Primjer Palestine je poput mnogih drugih navodnih “terorista” u svijetu.

Jedan ekstremizam rađa drugi

Zbog čega sva ova propaganda oko islamskog terorizma?

Osim borbe protiv islama, postoje i mnogi politički motivi. Poznato je da se glasovi na izborima najlakše dobijaju ako stvorite vještačku krizu između dvije zajednice. Također, da bi skrenuli pažnju sa svojih grešaka, fabrikuju takav scenario, držeći ljude u strahu, koji odvlači pažnju masa. Iza udarnih naslova poput “Rat protiv terorizma” stoje interesne grupe, koje koriste obmanjivanje javnosti radi skretanja pažnje sa svojih kriminalnih aktivnosti i zločina.

Optužba za terorizam postala je opasno oružje koje se uperuje protiv, pojedinaca, mnogih naroda, grupa, organizacija, a ponekad i protiv pojedinih vlada i država. Dovoljna je samo optužiti neku osobu ili instituciju za terorizam da se ona odmah osudi i preduzmu mjere za njeno kažnjavanje,  ili  se  povede  otvoreni  rat  protiv  nje. Svakim danom povećava se mržnja i nesnošljivost prema sve brojnijim muslimanima, što rezultira islamofobijom, a zatim i fizičkim i verbalnim napadima na mnoge nevine ljude.

Slobodno možemo reći da je optužba za terorizam postala najefikasnije sredstvo kojim se terorizam služi. Najopasnije u upotrebi termina terorizam danas je to što se svjesno miješa i izjednačava pojam nasilnika i žrtve, napadača i obespravljenog, a ponekad to ide do te mjere da se potpuno izvrću činjenice i legalizuje ono što radi nasilnik i napadač, a žrtva se optužuje za terorizam.

Upravo je propaganda protiv terorizma dovela do toga “mirovnjaci” ubiju na stotine hiljada nevinih žrtava, te da u navodnoj borbi protiv “terorizma” imaju opravdanje za svoje zločine. Samo se u Iraku procjenjuje da je broj ubijenih civila preko milion. A ono što je posebno interesantno jeste kako se ratovi protiv “terorizma” uglavnom vode u zemljama koje imaju naftu, ili druga neka bogatsva. Danas su te zemlje osiromašene, porušene, i opljačkane.

Upravo je ovo problem, jer jedan ekstremizam rađa nove. I vjerovatno, najbolja klima koja ohrabruje devijantne ideje jeste klima u kojoj ljudima bivaju uskraćena njihova prirodna i zakonska prava. Klima koja im oduzima pravo na duševni mir i emotivni smiraj, i u kojoj se nasrće na njihovu vjeru, čast, porodice, imetke… Problem je, upravo, to što se ne bavimo korijenima problema!

Već je od ranije spomenuto da islam strogo zabranjuje samoubistvo i ubijanje nedužnih, u šta spadaju i samoubilački napadi. Međutim, šta se to desilo sa osobom koja ni mrava ne bi zgazila da poduzme neke stvari koje ne bi u normalnim okolnostima nikada uradila!?

Njemački pisac i doktor za politička pitanja, Jurgen Todenhofer, koji je bio poslanik Njemačkog parlamenta u pet mandata, u televizijskoj emisiji “Das sonntagsgespräch” nakon što objašnjava da su zapadnjaci istinski teroristi a ne muslimani, kaže: “Šta bi ste vi uradili da vam neko pobije cijelu porodicu i namilije…? I na kraju mnogima biva svjedno, hoće li se sami dići u vazduh ili poginuti od američke bombe!”[1]

Zato, jedino kada se pozabavimo korijenom problema i njihovim uzrocima, možemo se boriti protiv nasilja i terorizma, a ljudi će, konačno, moći živjeti u miru i slobodi.

Dr. Todd Green, profesor religije na Luther koledžu u SAD-u, povodom svoje knjige Presumed Guilty: Why We Shouldn’t Ask Muslims to Condemn Terrorism, u intervjuu za RSE, naveo je tri glavna razloga zašto ne treba tražiti od muslimana da osude terorizam:

“Prvi je da traženje od muslimana da osude terorizam pretpostavlja da je islam uzrok terorizma, iako će vam, ustvari većina naučnika reći da su politički i socijalni faktori, uključujući i vojno angažovanje, ratovi, okupacija zemalja, primarni razlozi koji podstiču terorizam, a ne religija kao takva.

Drugi razlog zbog kojeg ne treba da pitamo muslimane da osude terorizam je zato što muslimani osuđuju terorizam neprekidno. Ima toliko dokaza za to da muslimani govore protiv terorizma i zašto onda postavljati to pitanje kada je istina već tu pred nama.

Tu je i treći i najvažniji razlog zbog kojeg ne treba da tražimo od muslimana da osude terorizam – zato što je u srži samog pitanja naša zapadna opsesija sa islamom i terorizmom. Time zapravo odvraćamo pažnju od nas, većinske populacije zapadnih nacija, da se, pričajući o drugima, ne suočimo sa našom sopstvenom nasilnom prošlošću i našim aktuelnim saučesništvom u nasilnom svjetskom poretku. Sve dok govorimo o muslimanima i nasilju ne moramo da govorimo o nasilju koje su počinili bijeli Amerikanci, bijeli Evropljani, bijeli hrišćani, kako u prošlosti, tako i u mnogo slučajeva u sadašnjosti. I stoga nam treba okončanje odvraćanja pažnje sa ovoga i prestanak postavljanja tog pitanja.”

Da li se islam širio nasilno?

Već su u prethodnom poglavlju spomenute neke odlike islama koje ukazuju na njegovu stvarnost. A to je da je islam vjera mira, pravde, ljubavi, pažnje i samilosti prema drugima. Isto tako spomenuto je da u vjeru nema prisile, tako da se islam od samog početka pa sve do danas nikada nije širio nasilno i mačem.

Istinski mač islama su bili njegova ljepota i pravda prema svakom, pa su muslimani u svim djelovima svijeta dočekivani kao oslobodioci od tiranije i nepravde.

Muslimani su osam stoljeća vladali Španijom. Nikada nikoga nisu silom natjerali da prihvati islam. Kad su krstaši počeli harati Španijom, pobili su i protjerali sve muslimane koje nisu mogli pokrstiti.

Muslimani vladaju Egiptom 1400 godina. I pored toga, danas postoji preko 14 miliona Kopta hrišćana, koji su bili hrišćani stoljećima unazad. Kopti su živi dokaz da islam nije širen sabljom.

Muslimani su vladali Indijom oko 1000 godina. Da su samo htjeli, imali su moć baš svakog nemuslimana u Indiji natjerati da primi islam. Danas čak 80% stanovništva Indije nisu muslimani. Svi ti nemuslimani živi su dokaz da islam nikada nije bio širen pomoću sablje.

Muslimani su, također, vladali Balkanom pet stoljeća, a današnji većinski stanovnici tih država, i njihove neporušene crkve i manastiri, svjedoče da se islam nije širio silom, jer svi bi za to dugačko vrijeme postali muslimani. Islam se uvijek prihvatao dobrovoljno.

Indonezija je zemlja sa najvećom populacijom muslimana na svijetu. U Maleziji, većina stanovnika su muslimani. Koja je to muslimanska vojska ikada kročila u Indoneziju i Maleziju!?

Danas je u Americi i Evropi islam vjera koja se najbrže širi. Pa koja to sablja tjera ljude po Zapadu da u tako velikom broju prihvataju islam!?

Istoričari navode da ukupan broj ubijenih za vrijeme poslanstva Muhammeda ﷺ u toku od 23 godine, ne prelazi 2 hiljade sa obje strane. Međutim, koliko ljudi je ubijeno tokom Prvog svjetskog rata? Preko dvadeset miliona ljudi je ubijeno tokom Prvog svjetskog rata! U Drugom svjetskom ratu preko pedeset miliona, a još mnogo teško povrijeđeno. Uporedite samo ove podatke. Ovo nisu bili ratovi koje su vodili muslimani. Procjenjuje se da je kineski komunizam odnio preko 50 miliona nevinih života, a ruski preko 40 miliona.

Dakle, iako se muslimani žele predstaviti izrazito nasilni i varvarski osvajači. Istina je drugačija… Islam je još prije 14 stoljeća postavio kodeks ponašanja prilikom borbi. Islam zabranjuje ubijanje žena, djece, staraca, monaha, sveštenika, da se skrnave leševi, da se nekom garantuje sigurnost a da se zatim prevari, da se uništavaju bogomolje, stoka i drveća, itd. Štaviše, muslimani su imali obavezu hraniti neprijateljske vojnike koje su porazili, a narodu garantovati sigurnost i prava, što je muslimane, uzdiglo na nivo tolerancije koje druge vojske nisu mogle ni sanjati… Pa na osnovu čega tvrde da je islam nasilna i teroristička vjera!?

Postoje i oni koji nepristrasno govore o ovoj temi. Poznati hrišćanski istoričar, Gustav Lebon kaže: “Islam se nije širio sabljom, već misionarstvom. Putem misionarstva islam su prihvatili i oni narodi koji su porazili Arape, poput Turaka i Mongola. Kur’ansko učenje se proširilo u Indiji u kojoj nije bilo Arapa, osim onih koji su posjetili Indiju kao trgovci i putnici. Ništa manjim intenzitetom islam se nije širio ni u Kini koju Arapi nikada nisu osvojili. Sila i represija nisu igrali nikakvu ulogu u širenju islama. Arapi su pobjeđene narode ostavljali slobodnim u njihovoj vjeri.”[2]

Tako da islamu i muslimanima najmanje imaju prigovarati i govoriti im o ljudskim pravima zapadne kolonijalne sile, koje su porobile mnoge zemlje, prognali njihova stanovništva, eksploatisali njihova bogastva, nasilno ih ugonili u svoju vjeru, ubili i iskorijenili na stotine miliona ljudi, a mnoge odveli u ropstvo. Ove države koje sebe smatraju vrhuncem demokratskog društva, do skoro su imale ljudske zoo vrtove, u kojem su crnce držali kao životinje. Možete li zamisliti!? Posljednji zvanični ljudski zoo vrt zatvoren je, ne tako davne, 1958. godine u Briselu. Njhovi zločini još uvijek traju preko neokolonijalizma, imperijalizma, korporativnog predatorskog i pljačkaškog kapitalizma, i “oslobađajućih” ratova.

Međutim, koliko god da se napada islam ljudi postaju zainteresovaniji za njega, pa su počeli čitati Kur’an. Mnogi su prihvatili islam čim su pročitali prijevod Kur’ana, jer čim osoba dođe u kontakt sa Istinom, zabluda je osuđena na propast. Mi muslimani trebamo dostavljati poruku istine na najljepši način. Uzvišeni Allah kaže: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj… (Kur’an, 16:125)

To je ta “sablja” – sablja intelekta, sablja logike i osvajanja srca, a Uzvišeni Allah je obećao pobjedu islama: On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (Kur’an, 9:33)

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)

Skinite knjigu u PDF-formatu:

Download Now

[1] To je detaljno izložio u svom djelu “Why Do You Kill”.

[2] Vidjeti: Gustav Lebon, Arapska civilizacija, 128-129. str.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Vjerodostojni primjeri Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova

Preporučuje se učenje Poslanikovih ﷺ dova jer su kratke i sadržajne, a najčešća dova Poslanika …