Home / Tekst / Verske teme / Akida (Verovanje) / 18. Tevessul (posredništvo) i Teberruk (traženje bereketa)

18. Tevessul (posredništvo) i Teberruk (traženje bereketa)

  • Postoji dozvoljen, tj. šerijatski legitiman i utemeljen tevessul – posredništvo, a postoji i zabranjen, tj. šerijatski neutemeljen tevessul. U šerijatski utemeljen tevessul ubrajamo:  (1) tevessul Allahovim lijepim imenima, svojstvima savršenstva i Njegovim djelima; (2) tevessul (svojim) dobrim djelima; (3) tevessul iskrenom i lijepom dovom. Što se tiče šerijatski neutemeljenog i zabranjenog tevessula, tu ubrajamo sve vrste tevessula koje nismo prethodno spomenuli i koje Uzvišeni Allah nije propisao.

Komentar: Tevessul je približavanje i umiljavanje Uzvišenom Allahu, ali i posredovanje kod Njega pokornošću i ibadetom, putem slijeđenja Njegovih poslanika i vjerovjesnika te svakim postupkom i aktivnošću  kojima je On zadovoljan. Sve što je šerijatom naređeno i pohvaljeno predstavlja legitimni i zakonski tevessul kojim se približava Uzvišenom Gospodaru, koji kaže: “O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu Njegovu se borite da biste postigli što želite” (El-Maida, 35).

Tevessul Allahovim lijepim imenima

Rekao je Uzvišeni Allah: “Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite tim imenima…” (El-A‘raf, 180). Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog Allaha posredstvom Njegovih lijepih imena. Naprimjer, u poznatoj dovi koju je preporučio da je uče zabrinute i tužne osobe, rekao je: “…Molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, i svakim imenom koje si u Svojoj Knjizi objavio, i svakim imenom kojem si podučio nekoga od Svojih stvorenja, ili si ga kod Sebe u gajbu zadržao, da Kur’an učiniš proljećem moga srca, svjetlom mojih prsa, uzrokom prestanka moje tuge i odlaskom moje brige.” (Ibn Hibban, Sahih, 3/253, br. 972.)

 Tevessul Allahovim svojstvima savršenstva

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Utječem se Allahu Njegovim potpunim riječima od zla onoga što je stvorio.” U ovoj dovi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posredovao je kod Allaha jednim Njegovim svojstvom, a to su Njegove riječi, jer je el-kelam – govor jedno od Allahovih svojstava.

Tevessul Allahovim djelima

Očit primjer traženja posredništva kod Allaha Njegovim djelima, tj. djelovanjem, nalazimo u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, doveći protiv nevjernika Meke, rekao: “Allahu moj, Ti žestoko kazni pleme Mudar! Allahu moj, kazni ih sušnim i oskudnim godinama kao što su bile sušne i oskudne godine u vrijeme Jusufa!” (Buhari, Sahih, br. 6200, i Muslim, Sahih, br. 675.) Dakle, Allah je Svojim djelovanjem učinio godine sušnim i neplodnim u vrijeme Jusufa, alejhis-selam, i tim je djelom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod Njega posredovao da na isti način kazni i mušrike Meke. Također, učeći poznate salavate na drugom sjedenju u namazu, kažemo: “Allahu moj, obaspi posebnom milošću Muhammeda i njegov rod, kao što si obasuo Ibrahima i njegov rod. Ti si uistinu hvaljen i slavljen!…” (Buhari, Sahih, br. 3370, i Muslim, Sahih, br. 406.) Allahovo obasipanje milošću Ibrahima i njegovog roda jedno je od Allahovih djela kojima se u ovom slučaju kod Njega posreduje tražeći od Njega da na isti način obaspe milošću i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov rod.

Tevessul dobrim djelima

Najbolji primjer ove vrste tevessula naveden je u poznatom hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje trojicu ljudi iz prijašnjih naroda koji su prenoćili u jednoj pećini, a kada su željeli iz nje izaći i nastaviti put, jedna je stijena pala na ulaz, tako da su u njoj ostali zarobljeni. Tada su zaključili da im ne preostaje ništa drugo nego da iskreno zamole Allaha da ukloni stijenu sa ulaza i to na način što će svako od njih prilikom dove spomenuti neko od dobrih djela koja su učinili iskreno, radi Allaha, te na taj način kod Njega posredovati svojim dobrim djelom. Prvi je spomenuo divan primjer svog dobročinstva prema roditeljima, pa se stijena malo pomjerila. Drugi je spomenuo slučaj kada je samo iz straha od Allaha odbio učiniti nemoral, nakon čega se stijena također malo pomjerila, ali ipak nedovoljno da izađu. Treći je naveo slučaj sa svojim radnikom koji ga je napustio prije nego što mu je isplatio zasluženu nadnicu, a on je tu nadnicu uložio u različite investicije sve dok se njegov imetak nije namnožio do neslućenih razmjera. Nakon što je pronašao tog radnika, dao mu je sve što je zaradio, a ovaj je sve i uzeo i otišao. Nakon toga, stijena se opet pomjerila i otvorila im izlaz, pa su nastavili putovanje. Svaki od njih je, nakon što bi spomenuo dobro djelo, rekao: “Allahu dragi, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo.” (Buhari, Sahih, br. 2215, i Muslim, Sahih, br. 2743.)

Kao primjer ove vrste tevessula neki učenjaci navode i sljedeće ajete: “…oni koji budu govorili: ‘Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u Ognju!’” (Alu Imran, 16); “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko loših postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima!” (Alu Imran, 193). Vjernici koje Uzvišeni Allah spominje u ovim ajetima, u svojim dovama upućenim Njemu, ciljano spominju iman kako bi Mu se time umilili i kod Njega svojim iskrenim vjerovanjem posredovali, a nema nikakve sumnje da je iman najbolje djelo, tako da i ovaj vid posredništva spada u posredovanje dobrim djelima.

Tevessul iskrenom i lijepom dovom

Dozvoljeno je posredovanje kod Allaha dovom dobrog i bogobojaznog čovjeka, kao što su ashabi, radijallahu anhum, u mnogim situacijama tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dovi za njih. Možda je najbolji i najpoznatiji primjer kada su od njega tražili da moli Allaha da spusti kišu, pa bi on to i učinio. Kao što su ashabi tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dovi za njih posredujući na taj način njegovom dovom kod Allaha, tako je i nama dozvoljeno da tražimo od nekog dobrog i bogobojaznog Allahovog roba da, zbog nekog šerijatski legitimnog razloga, moli Allaha za nas, jer su i ashabi nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tevessul činili dovom njegovog amidže Abbasa, radijallahu anhu. Dokaz za to je postupak Omera, radijallahu anhu, koji je, nakon što je Medinu pogodila suša, rekao: “Gospodaru naš, mi smo kod Tebe posredovali Tvojim Poslanikom (tj. njegovom dovom), pa bi nam Ti spustio kišu. Sada kod Tebe posredujemo Poslanikovim amidžom (tj. njegovom dovom), pa nam spusti kišu.’’ Nakon toga, zajedno sa Abbasom, radijallahu anhu, učili bi dovu za kišu, pa bi kiša, Allahovom dozvolom, i pala. (Buhari, Sahih, br. 3710.) Ovdje valja napomenuti da Omer, radijallahu anhu, i ostali ashabi nisu činili tevessul Abbasom kao čovjekom, tj. bićem, već njegovom dovom, baš kao što ni u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu činili tevessul Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem, već njegovom blagoslovljenom dovom. Na to ukazuje činjenica da je Abbas, radijallahu anhu, tom prilikom Allahu uputio dovu sljedećeg sadržaja: “Allahu moj, svaka nevolja posljedica je ljudskih grijeha i one se ne otklanjaju ničim drugim osim iskrenim pokajanjem. Ovaj se narod Tebi usmjerio, zbog moje rodbinske veze s Vjerovjesnikom. Ove naše ruke prema Tebi su uzdignute radi oprosta učinjenih grijeha i radi našeg iskrenog pokajanja, pa obdari nas kišom!”, nakon čega je kiša i pala. (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 2/497.)

  • Bereket – blagoslov daje isključivo Allah. Teberruk – traženje blagoslova u nečemu tevkifi je prirode, tj. striktno definirano Objavom i nije legitimno tražiti blagoslov ni u čemu drugom osim u onome na što ukazuje vjerodostojan dokaz.

Komentar: Vjerodostojnim i nedvosmislenim šerijatskim argumentima potvrđeno je da su neke stvari, neka mjesta i neki vremenski periodi mubarek – blagoslovljeni. Tako, naprimjer, za Kur’an kažemo da je mubarek jer ga je Uzvišeni Allah takvim nazvao: “A ova Knjiga koju objavljujemo je mubarek – blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala” (El-En’am, 155); “Knjiga koju ti objavljujemo mubarek je – blagoslovljena, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili” (Sad, 29). Noć kadra je mubarek. Uzvišeni je Allah rekao: “Ha-mim. Tako Mi Knjige jasne! Mi smo je objavili u Noći blagoslovljenoj” (Ed-Duhan, 4). Većina komentatora Kur’ana kaže da je Noć blagoslovljena ustvari Noć kadra. Za vodu zemzem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je mubarek – blagoslovljena. (Muslim, Sahih, br. 2473.) Pored navedenog, šerijatski argumenti, direktno ili indirektno, potvrđuju da su časni Hram u Meki, Poslanikova džamija u Medini, Mesdžidul-aksa u Palestini, Arefat i Mina mubarek mjesta, kao i da su dan petka i dan Arefata mubarek dani.

Mnogo je vjerodostojnih hadisa koji nedvojbeno potvrđuju da su ashabi, radijallahu anhum, tražili bereket u stvarima koje su pripadale lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su njegova odjeća, posuđe, ostaci hrane ili vode, kao i u onome što je dotaklo njegovo tijelo ili sa njega spalo, poput kose, znoja, pljuvačke, vode koja bi spala sa njega nakon uzimanja abdesta i tome slično. U mnogim se predajama navodi da su se ashabi takmičili ko će se od njih domoći Poslanikove kose, ostataka vode nakon abdesta ili pljuvačke. (Buhari, Sahih, br. 189.) Isto tako prenosi se da su se ashabi, radijallahu anhum, liječili vodom u kojoj su prethodno držali vlasi iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose. (Buhari, Sahih, br. 5896.)

Ovo je bilo dozvoljeno i za vrijeme njegovog života, ali i nakon njegove smrti, na što ukazuje Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, prešutno odobravanje ovih postupaka, kao i konsenzus ashaba, ali samo pod uvjetom da je kategorički potvrđeno da je dotični predmet ili nešto drugo od nabrojanog pripadalo lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je bila jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti, tako da nije dozvoljeno tražiti bereket u nečemu što je pripadalo nekome drugom mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira na to koliko dobra i pobožna bila ta osoba. Ovdje treba napomenuti da već stoljećima ne postoji ni jedan jedini predmet, niti bilo šta drugo za što se kategorički i sa sigurnošću može reći da je pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio je jako skromno, tako da nakon smrti iza njega nije ostalo mnogo materijalnih stvari, što potvrđuje veliki broj vjerodostojnih hadisa. Amr b. Haris kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iza sebe nije ostavio ništa osim svoga oružja, bijele mazge i komada zemlje koji je dao kao sadaku.” (Buhari, Sahih, br. 3098.)

Isto tako, ashabi koji su u svome vlasništvu imali nešto što je pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, recimo vlasi kose, dijelove odjeće, ili neki predmet poput štapa i slično, uglavnom su oporučivali da se to zakopa sa njima u kabur nakon smrti. Uz sve ovo, od vremena u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio prošlo je skoro petnaest vrlo burnih stoljeća, tako da je i ono malo materijalnih stvari koje su mu uistinu i pripadale ili u potpunosti uništeno ili trajno izgubljeno. Pored toga, gotovo da nema nijedne muslimanske zemlje u kojoj nema pojedinaca ili grupa koji samouvjereno tvrde da posjeduju nešto od onoga što je pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poput štapa, sablje, ogrtača, turbana, posude, dlake iz kose ili brade, i tome slično, što su uobrazilje koje se ne mogu potvrditi nijednim validnim argumentom.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.

About pozivistine

Pogledaj takođe

Racionalno objašnjenje islamskog principa: ljubav prema dobru i mržnja prema zlu

Cijela Allahova vjera je protkana svojstvom milosti, jer je Allah iz milosti Svoje objavio vjeru, …